Arbitražom u Afganistanu upravlja BIH Zakon o trgovačkoj arbitraži Afganistana, objavljeno na 30 siječanj 2007 (Narodne novine br. 913)(the “Zakon o arbitraži“). Svrha Zakona o arbitraži, koja je bila dio šire zakonske reforme čiji je cilj bio privlačenje stranih investicija i stvaranje Afganistana pogodnijim za poslovanje, bilo je olakšati i potaknuti brzo, pravedno i neutralno rješavanje trgovinskih i gospodarskih sporova arbitražom, kako je izričito navedeno u čl 1 Zakona o arbitraži.

Ovo je posebno važno za zemlju poput Afganistana, u kojem, nakon nekoliko desetljeća oružanog sukoba, pravni pluralizam i snažan utjecaj islama još uvijek su norma i postoje ozbiljne prepreke za izgradnju jedinstvenog i koherentnog pravnog sustava. Dok je Afganistan prošao novi Ustav u siječnju 2004 promicanje vladavine zakona, čak i danas, plemenskih vođa i običajnog prava, zapravo, još uvijek upravljaju životima većine stanovništva kroz tzv “Shura” (mjesna vijeća) i “Jirga” (okupljanje starijih).

Kao dio pojačanih napora na objedinjavanju pravnog sustava i privlačenju stranih i domaćih ulaganja, vlada Afganistana također je prošla a Zakon o privatnom ulaganju (Narodne novine br. 869) koja je stupila na snagu u 2005 i izmijenjena je u 2016. Sukladno čl 30(2) Zakona o privatnom ulaganju, investitor je slobodan odabrati arbitražu ili druge postupke za rješavanje sporova u svom ugovoru ili drugom sporazumu s trećom stranom, ujedno i slobodu izbora arbitražnog mjesta u, ili izvan, Avganistan.

I Arbitražni zakon i zakon o privatnim ulaganjima predstavljaju pozitivan razvoj za Afganistan s obzirom na to, do 2013, praktički ne postoji učinkovita metoda rješavanja sporova, jer su lokalni sudovi uglavnom bili nepouzdani, pristrani i skloni korupciji.

Još jedan pozitivan razvoj na polju međunarodne arbitraže je otvaranje Međunarodne gospodarske komore u Kabulu u rujnu 2017, koja je u veljači pokrenula svoje poslovanje 2018, i osnovao ICC-Afganistanska arbitraža & Komisija za ADR, s ciljem promicanja službi za rješavanje sporova u Afganistanu.

Arbitraža u Afganistanu: Arbitražni sporazum

Arbitražni sporazum definiran je u Arbitražnom zakonu kao “pisani sporazum dviju strana kao članak ili na neki drugi način za potpuno ili djelomično prijenos spora proizašlog iz ugovora ili na drugi način na arbitražu.” (Članak 2(3)). Kako je dalje određeno u čl 13 Zakona o arbitraži, da arbitražni sporazum bude valjan, moraju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi:

• • to mora biti pismeno, što znači da se nalazi u dokumentu potpisanom od stranaka ili u razmjeni pisama ili drugoj pisanoj komunikaciji koja predstavlja zapis Ugovora; i / ili
  • on može biti u obliku razmjene tužbenih zahtjeva i obrane u kojoj jedna strana tvrdi postojanje sporazuma, a druga ne negira.

Članak 16 Arbitražnog zakona također predviđa mogućnost podnošenja spora arbitraži čak i ako u temeljnom ugovoru ili Arbitražnom sporazumu nema arbitražne klauzule. (vidjeti Arbitražni postupak bez arbitražne klauzule). To je moguće ako se stranke međusobno odluče proslijediti spor arbitražama. Sukladno čl 16 Zakona o arbitraži, pismena obavijest o takvom sporazumu s arbitražom mora sadržavati sljedeće:

1. 1. Ime, prebivalište i poslovna adresa, ili poštansku adresu svake stranke ili njenog ovlaštenog agenta;
   2. Opis spornog pitanja (zahtjev i njegov iznos), i tražena odšteta;
   3. Upućivanje na temeljni ugovor ili sporazum;
   4. Arbitar(a) Odabrani.

Internacional vs. Domaća arbitraža u Afganistanu

Članak 3 Zakona o arbitraži razlikuje između “međunarodna” i “domaći” arbitraža. Razmatra se arbitraža “međunarodna” ako (1) ona je u ugovoru opisana kao takva; ili (2) ako se transakcija dogodi između dvije ili više zemalja, iako to u sporazumu nije spomenuto. Članak 3 Zakona o arbitraži to dalje precizira, osim ako nije navedeno u ugovoru, pravo zemlje u kojoj su stranke “posao” vrijede. U svim ostalim situacijama, smatra se arbitražom arbitraža “domaći“.

Što se tiče mjesta arbitraže, sukladno čl 33 Zakona o arbitraži, stranke se mogu slobodno dogovoriti o mjestu arbitraže. Ako to ne uspiju učiniti, mjesto arbitraže određuje Arbitražni sud uzimajući u obzir okolnosti slučaja, uključujući pogodnost stranaka. Stranke su također slobodne odabrati bilo koji drugi vladajući zakon, osim zakona u Afganistanu, kako je predviđeno u čl 30(2) Zakona o privatnom ulaganju.

Institucionalni vs. to Arbitraža u Afganistanu

Članak 32 Zakona o arbitraži predviđa da stranke mogu odlučiti provesti arbitražu o u osnova, bez korištenja arbitražne institucije. Stranke također mogu odabrati arbitražnu instituciju tijekom izvršenja ugovora. Ako se stranke ne mogu složiti, ustanovu određuje nadležni sud.

Najistaknutija arbitražna institucija u Afganistanu je Afganistanski centar za trgovinsko rješavanje sporova (“ACDR“), koja čini dio Privredne i industrijske komore Afganistana (vidjeti Članak 1(1) od ACRD Povelja). ACDR je moderna institucija koja ima za cilj pridonijeti privlačenju i održavanju lokalnog i međunarodnog poslovanja i ulaganja u Afganistanu nudeći usluge alternativnog rješavanja sporova koji su isplativi, transparentan i odgovoran. ACDR ima svoj skup Pravila medijacije i Međunarodna pravila o posredovanju, i održava popis predloženih arbitra. ACDR je izdao i skup Gsmjernice za odabir arbitraže ACDR na 1 srpanj 2018, koji pružaju dodatne informacije o kriterijima za ulaznu razinu, postupak odabira i ocjene performansi arbitara ACDR.

Priznavanje i izvršavanje arbitražnih odluka u Afganistanu

Afganistan je ratificirao Konvencija o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih odluka (the “Newyorška konvencija“) na 30 studeni 2004. Izvršenje nagrada regulirano je poglavljem 8 Zakona o arbitraži. Sukladno čl 56(1) Arbitražnog zakona, arbitražna presuda, bez obzira na zemlju u kojoj je izrađena, biti izvršljiv. Članak 56(2) nadalje precizira razloge na kojima se izvršavanje presude može odbiti:

2) Arbitražna odluka može se odbiti u sljedećim slučajevima:
1. Ako je strana Arbitražnog sporazuma pod nekom nesposobnošću;
2. Ako nagrada nije izdana u skladu s zakonom utvrđenim u ugovoru od strane stranke;
3. Ako se nagrada izdaje na osnovu nevažećeg zakona;
4. Ako stranka protiv koje se dodjeljuje nagrada nije pravilno obaviještena o tome imenovanju arbitra ili arbitražnog postupka ili na neki drugi način to nije mogao iznijeti svoju obranu kako je predviđeno ovim zakonom;
5. Ako se Odluka bavi sporom koji nije predviđen Arbitražnim sporazumom ili ne što spada u opseg njegove primjenjivosti, ili sadrži odluke o stvarima koje nisu izvan okvira države opseg podnošenja Arbitraži, ali ako su odluke o stvarima predate na Arbitraža se može odvojiti od one koja nije toliko podnešena, samo onaj dio Nagrade koji sadrži odluke o stvarima koje se predaju Arbitraži;
6. Ako sastav Arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u u skladu sa Sporazumom stranaka ili, ukoliko takav sporazum nije ispunjen, nije bio unutra u skladu sa Zakonom zemlje u kojoj se odvijala Arbitraža;
7. Nagrada još nije postala obvezujuća za stranke i postavljena je po strani ili suspendiran od strane suda u kojoj je, ili prema zakonu koji, bila je ta Nagrada napravljen;
8. Predmet spora nije moguće riješiti Arbitražom po Zakonu Zakon Afganistana ili provođenje nagrade bilo bi u suprotnosti sa zakonima i propisi Afganistana.

osim toga, Članak 30(3) Zakona o privatnim ulaganjima predviđa da je svaka presuda koja proizlazi iz arbitražnog postupka konačna i izvršna.

U praksi, međutim, provođenje presuda na lokalnim sudovima i dalje je teško, budući da sudovi uglavnom ne podržavaju arbitražne klauzule i često odbijaju izvršavanje arbitražnih presuda.

Afganistan i investicijska arbitraža

Nema izvještaja o slučajevima koje su strani investitori podnijeli protiv Afganistana, što nije iznenađujuće s obzirom na mali broj Bilateralnih investicijskih ugovora (“BIT“) trenutno na snazi ​​i nedostatak stranih ulaganja zbog dugotrajnih sukoba. Afganistan je potpisao samo četiri BIT-a, a danas su na snagu stupile samo tri:

• • Afganistan-Azerbejdžan BIT (upisan u 2017, još nije na snazi);
  • Afganistan -Iran BIT (upisan u 2006, stupio na snagu u 2008);
  • Afganistan-Njemačka BIT (upisan u 2005, stupio na snagu u 2007); i
  • Avganistan – Turska BIT (upisan u 2004, stupio na snagu u 2005).

Afganistan je stranka multilateralnih konvencija koje sadrže odredbe o ulaganju, međutim. Afganistan je posebno stranka Ugovor o energetskoj povelji od 1998, što predviđa mogućnost stranih ulagača za energiju da spor podnesu arbitraži. Afganistan je također potpisao sporazum Konvencija o rješavanju investicijskih sporova između država i državljana drugih država (the "ICSID konvencija”), koja je ratificirana u 1968. ICSID konvencija predviđa mogućnost stranih investitora za podnošenje spora na arbitražu, međutim, podložno strankama’ pristanak koji se mora dati u bilateralnom ugovoru o ulaganju, investicijski ugovor ili drugi ugovor, budući da sama ICSID konvencija ne pruža nikakvu materijalnu zaštitu.

Afganistan je također potpisao an Sporazum o poticanju i zaštiti ulaganja među državama članicama Organizacije za gospodarsku suradnju (“Ugovor o ECO o investiranju“) u 2005, koja još nije stupila na snagu, ali predviđa mogućnost da strani investitor spor preda arbitraži.

Iako nema sumnje da je Afganistan vidio pozitivna kretanja na polju međunarodne arbitraže, koji će nadamo se pomoći u privlačenju izravnih stranih ulaganja u zemlju uništenu oružanim sukobom, glavne prepreke, poput nesigurnosti, korupcija i problemi s izvršavanjem presuda na lokalnim sudovima i dalje su izazov koji će Afganistan morati riješiti.