Arbitraža je dugo postojala u Egiptu, iako je dugi niz godina ostao nekodificiran. U devetnaestom stoljeću, Egipatski zakon bio je spoj šerijata i europskog prava. Prvi, Egipatski zakon slijedio je islamsko “fikh”, kodificirano u “Medjella”, koji je sadržavao pravila vezana za arbitražu.[1] Arbitraža u Egiptu tada je bila uređena člancima 501-513 Zakona o parničnom postupku donesenog Zakonom br. 13 od 1968.[2]
Danas, arbitražom u Egiptu upravljaju Zakon br. 27/1997 Promulgating the Law Concerning Arbitration in Civil and Commercial Matters (the "EAL”), pod utjecajem Modela zakona UNCITRAL i načela na kojima se temelji. EAL je stupio na snagu na 22 svibanj 1994 i ukinuo članke 501-513 Zakona o parničnom postupku.
EAL se primjenjuje na sve neriješene sporove koji podliježu njegovim odredbama prije njegovog stupanja na snagu, ili na sporove započete nakon toga čak i ako je ugovor sklopljen prije 22 svibanj 1994.[3]
Sporazum o arbitraži u Egiptu
Materijalna valjanost arbitražnog sporazuma
Prije donošenja EAL-a, Egipatski zakon o građanskom postupku priznao je valjanost arbitražnih klauzula pod uvjetom da klauzula sadrži imena arbitara.[4] Jedna važna izmjena koju je EAL donio u tom pogledu bila je ukidanje odredbe o imenovanju arbitara. Tako, EAL priznaje valjanost arbitražnih sporazuma čak i ako stranke nisu unaprijed odredile imena svojih arbitara, kao i većina modernih arbitražnih statuta.
Arbitražni sporazum je u biti ugovor. Stoga, sklopiti pravno obvezujući sporazum o arbitraži, mora biti u skladu sa zahtjevima za valjani ugovor prema Egipatskom građanskom zakoniku. Postoje tri uvjeta za valjani ugovor prema Egipatskom građanskom zakoniku, naime:[5]
- uzajamna suglasnost;
- određeni predmet definiran ugovorom; i
- razlog za međusobne obveze stranaka.
Primjena ovih elemenata, može se zaključiti da: (ja) pristanak stranaka mora biti besprijekoran; (ii) predmet ugovora mora se moći riješiti arbitražom i ne kršiti javni red; (iii) uzrok obostranog pristanka stranaka na korištenje arbitraže ne smije biti lažan ili nezakonit.[6] U tom pogledu, Žalbeni sud u Kairu poništio je arbitražnu odluku na temelju toga što je sud shvatio da su stranke pribjegle arbitraži kako bi izbjegle obvezne pristojbe, prema egipatskom zakonu, za upis nekretnina.[7]
Formalna valjanost arbitražnog sporazuma u Egiptu
Druga važna promjena koju donosi EAL odnosi se na oblik arbitražnih sporazuma. Stare odredbe o arbitraži zahtijevale su da arbitražni sporazumi budu u pisanom obliku. Slijedeći ovaj pristup, Egipatski sudovi potvrdili su da se ni potvrda ni izjava svjedoka ne mogu koristiti kao dokaz arbitražnog sporazuma.[8] EAL je izričito usvojio stajalište sudova. Tako, Članak 12 EAL-a predviđa da “[t]arbitražni sporazum mora biti u pisanom obliku, o kazni ništavosti.”[9]
Međutim, EAL je učinio zahtjev za pisanje manje strogim. Drugi dio članka 12 predviđa da je sporazum u pisanom obliku ako “sadržan je u a dokument potpisan od obje strane ili sadržan u razmjeni pisama, telegrame ili druga sredstva pismene komunikacije.”[10]
Stoga, pisanje je formalni uvjet za sklapanje arbitražnog sporazuma. stoga, arbitražni sporazumi sklopljeni usmeno nisu valjani prema EAL-u.[11]
posljednje, valjanost arbitražnog sporazuma može se utvrditi ako je uključen u dodatak glavnom ugovoru, pod uvjetom da se glavni ugovor izričito poziva na dodatak.[12]
Arbitražnost i odvojivost arbitražnih sporazuma
EAL ne definira pojam arbitrabilnosti. Ona samo predviđa da “[a]rbitraža nije dopuštena u pitanjima koja ne mogu biti predmet kompromisa.”[13]
Članak 551 egipatskog građanskog zakonika, zauzvrat, ukazuje da "[c]kompromis nije dopušten u pitanjima koja se odnose na osobni status ili koja se odnose na javnu politiku. Međutim, dopušten je kompromis u pogledu financijskih interesa koji proizlaze iz osobnog statusa ili proizlaze iz počinjenja kaznenog djela.”[14] Na temelju ove odredbe, stvari koje se odnose na (ja) osobni status (pr., brak) i (b) javna politika (pr., kaznene stvari, sporovi oko nekretnina, pitanja rada i zapošljavanja, antimonopolskih sporova) nisu arbitrabilni u Egiptu.[15]
EAL također izričito predviđa da je arbitražni sporazum neovisan sporazum odvojen od glavnog sporazuma:
Članak 23
Arbitražna klauzula će se tretirati kao neovisni sporazum odvojen od ostalih uvjeta ugovora. Ništavost, raskid ili raskid ugovora neće utjecati na klauzulu o arbitraži, pod uvjetom da takva klauzula vrijedi sama po sebi.
Prema tome, u Egiptu, kao u većini jurisdikcija, arbitražna klauzula ostaje valjana čak i ako je glavni ugovor ništav, poništiti, ili prekinut.[16]
Arbitražni sud i postupak
Kao što je gore objašnjeno, EAL više ne zahtijeva od stranaka da imenuju arbitre u svojim arbitražnim sporazumima. umjesto, EAL daje strankama slobodu da se dogovore o broju arbitara i načinu njihovog imenovanja.[17] Stoga, arbitri se mogu birati u skladu sa sporazumom stranaka ili bilo kojim pravilima sadržanim u njemu.
Imenovanje arbitara
Ako se stranke ne dogovore ili ako jedna od stranaka ne imenuje svog arbitra, i nikakva druga pravila nisu dogovorena, imenovanje vrši sud koji bi bio nadležan za spor za domaću arbitražu, ili prizivnog suda u Kairu za međunarodnu arbitražu.[18]
Kapacitet arbitara
Što se tiče kapaciteta, arbitri će imati punu sposobnost za ostvarivanje njegovih/njezinih građanskih prava i neće biti:[19]
- maloljetnik;
- pod starateljstvom; ili
- lišen građanskih prava zbog presude za kazneno djelo ili prekršaj, ili zbog proglašenja stečaja, osim ako nije rehabilitiran.
Unaprijediti, EAL ne nameće nikakve zahtjeve u pogledu spola ili nacionalnosti arbitra. EAL ne spominje da arbitar mora biti musliman.[20]
Dokazi i vještaci
Stranke su slobodne dogovoriti pravila o dokazima. Egipatski zakon o dokazima često se usvaja u domaćoj arbitraži; međutim, strane se također mogu dogovoriti da slijede IBA pravila o izvođenju dokaza u međunarodnoj arbitraži, obično se koristi u međunarodnoj arbitraži. U nedostatku dogovora, arbitražni sud ima ovlast odrediti pravila za izvođenje dokaza koje smatra prikladnima.
Povjerljivost arbitraže u Egiptu
Dok arbitražni postupci regulirani EAL-om prema zadanom nisu povjerljivi, stranke se mogu dogovoriti da će svoj postupak voditi na povjerljiv način. U ovom poštovanju, Žalbeni sud u Kairu smatrao je da propust jedne strane da poštuje povjerljivost ne čini arbitražnu odluku ništavnom ili nevažećom, ali može dovesti do naknade ako štetu pretrpi druga strana.[21]
Privremene mjere u Egiptu
Arbitri su ovlašteni izdavati privremene ili konzervatorske mjere prema EAL-u, pod uvjetom da su se stranke suglasile da arbitrima dodijele takvu ovlast. Također, svaka strana može zahtijevati od druge strane da pruži odgovarajuće jamstvo za troškove naložene mjere.[22]
Članak 24
1. Obje strane u arbitraži mogu se dogovoriti da će arbitražnom sudu prenijeti ovlast za naređivanje, na zahtjev bilo koje strane, privremene ili konzervatorske mjere koje se smatraju potrebnima u pogledu predmeta spora i zahtijevaju od bilo koje strane da pruži odgovarajuće jamstvo za pokrivanje troškova naložene mjere.
Ako ga stranka protiv koje je izdana naredba ne izvrši, arbitražni sud može ovlastiti drugu stranu da zatraži izvršenje naloga pred egipatskim sudovima:[23]
Članak 24
2. Ako ga stranka protiv koje je izdana naredba ne izvrši, arbitražni sud, na zahtjev druge strane, može ovlastiti potonjeg da poduzme postupke potrebne za izvršenje naloga, ne dovodeći u pitanje pravo navedene stranke da se obrati predsjedniku suda iz čl 9 ovog zakona za donošenje rješenja o izvršenju.
U 2018, Žalbeni sud u Kairu potvrdio je uvjete koje bi egipatski sudovi trebali primijeniti kada odlučuju o zahtjevu za izvršenje privremene mjere. Sud to mora osigurati:[24]
- postoji arbitražni sporazum;
- stranka koja traži privremenu mjeru ovlastila je arbitražni sud da odobri privremene mjere;
- poštivani su postupci potrebni za izdavanje privremene mjere; i
- arbitražni sud nije donio privremenu mjeru suprotnu egipatskoj javnoj politici.
Dokazne rasprave
Arbitražni sud može održavati usmenu raspravu, iako nisu obavezni:
Članak 33
1. Arbitražni sud može održati usmenu raspravu kako bi svakoj stranci omogućio da objasni osnovanost predmeta i da iznese svoje argumente kao i dokaze. Također može odlučiti da se postupak vodi isključivo na temelju dostavljenih podnesaka i pisanih isprava, podložno bilo kojem suprotnom sporazumu stranaka.
S obzirom na usmene izjave, ni svjedoci o činjenicama ni stručnjaci nisu dužni davati prisegu za izvršavanje svojih misija.[25]
Arbitraža u Egiptu: Nagrade i izdvojeni postupci
Pravo mjerodavno za meritum
Ako se stranke ne dogovore o mjerodavnom pravu za svoj spor, EAL predviđa da arbitražni sud primjenjuje zakon za koji smatra da ima najbližu vezu sa sporom. EAL također predviđa da se tribunal mora pridržavati (ja) uvjetima ugovora, i (ii) trgovačke običaje primjenjive na transakciju.[26]
Formalni uvjeti arbitražnih odluka
Što se tiče formalnosti, arbitražne odluke moraju:[27]
- biti u pisanom obliku;
- biti potpisan od strane arbitara ili većine arbitražnog suda (navodeći razloge za odbijanje arbitra disidenta, ako ijedan);
- biti motiviran, osim ako se stranke nisu drukčije dogovorile, ili pravo primjenjivo na spor ne zahtijevaju od arbitara da motiviraju odluku;
- sadrže nazive i adrese stranaka;
- sadrže imena, adrese i nacionalnosti arbitara;
- sadržavati kopiju arbitražnog sporazuma i sažetak zahtjeva stranaka; i
- sadržavati datum i mjesto izdavanja.
Provedba arbitražnih odluka
Arbitražne odluke donesene u Egiptu ili u inozemstvu podliježu egzekvaturi predsjednika suda gdje je odluka pohranjena na temelju 47 EAL-a.[28]
Stranka koja traži ovrhu mora osigurati:[29]
- izvornik nagrade ili potpisana kopija;
- kopiju arbitražnog sporazuma;
- ovjereni arapski prijevod nagrade ako je nagrada dodijeljena na stranom jeziku; i
- kopiju minuta kojim se potvrđuje polog nagrade prema čl 47.
Prije davanja dopusta za ovrhu, predsjednik suda mora osigurati da nagrada ispunjava sljedeće kriterije:[30]
- ne proturječi presudi koju je o istoj stvari prethodno donio egipatski sud;
- ne krši javnu politiku u Egiptu; i
- uredno je obaviještena stranci protiv koje je donesena.
Strane arbitražne odluke ovršne su prema 1958 Konvencija o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih odluka (poznata kao Newyorška konvencija) kojih se Egipat pridržavao 9 ožujak 1959.
Poništenje arbitražnih odluka
Zahtjev za poništenje presude donesene izvan Egipta trebao bi se podnijeti pred Prizivnim sudom u Kairu.[31] S druge strane, domaće odluke mogu se poništiti pred sudom koji bi bio nadležan za spor.[32]
Svaki postupak poništenja mora se pokrenuti 90 dana od dana obavijesti o dodjeli dužniku.[33]
Razlozi za poništenje arbitražne odluke navedeni su u čl 53, kako slijedi:[34]
- ako nema arbitražnog sporazuma, ako je ništav ili poništiv, ili je istekao;
- ako je bilo koja strana arbitražnog sporazuma, u trenutku njegovog zaključenja, potpuno ili djelomično nesposoban prema zakonu koji uređuje njegovu poslovnu sposobnost;
- ako bilo koja strana u arbitraži nije bila u mogućnosti iznijeti svoj slučaj zbog toga što nije dobila propisnu obavijest o imenovanju arbitra ili o arbitražnom postupku, ili iz bilo kojeg drugog razloga izvan njegove kontrole;
- ako arbitražni sud nije primijenio pravo o kojem su se stranke dogovorile kako bi uredio predmet spora;
- ako je konstituiranje arbitražnog suda ili imenovanje arbitara bilo u suprotnosti s primjenjivim zakonskim odredbama ili sporazumom stranaka;
- ako se arbitražna odluka odnosila na stvari koje su izvan dosega arbitražnog sporazuma ili prelaze granice sporazuma. Međutim, u slučajevima kada se pitanja koja spadaju u djelokrug arbitraže mogu odvojiti od dijela odluke koji se bavi pitanjima koja nisu predmet arbitraže, ništavost će biti isključiva samo za potonje dijelove;
- ako sama arbitražna odluka ili arbitražni postupci koji utječu na presudu sadrže zakonsku povredu koja dovodi do njezine ništavosti; i
- ako arbitražna odluka krši egipatski javni red.
Žalbeni sud u Kairu u različitim je prilikama potvrdio da je gore navedeni popis za poništenje isključiv. Stoga, nijedna arbitražna presuda neće biti poništena za bilo koju osnovu koja nije obuhvaćena gore navedenim razlozima.[35]
[1] D. Luo i J.. El-Ahdab, "Arbitraža u Egiptu" u Arbitraža s arapskim zemljama (2001), str. 158
[2] ja. Šehata, Arbitraža u Egiptu: Vodič za praktičare (2021), str. 21.
[3] Iskaznica., str. 23; vidi također EAL, Članak 1 preambule.
[4] D. Luo i J.. El-Ahdab, "Arbitraža u Egiptu" u Arbitraža s arapskim zemljama (2001), str. 160.
[5] ja. Šehata, Arbitraža u Egiptu: Vodič za praktičare (2021), str. 36.
[6] Iskaznica., str. 37.
[7] Iskaznica., str. 37 (pozivajući se na žalbeni sud u Kairu, Izazov br. 68/Sudska godina 123, Datum ročišta 2 srpanj 2007).
[8] D. Luo i J.. El-Ahdab, "Arbitraža u Egiptu" u Arbitraža s arapskim zemljama (2001), str. 162.
[9] EAL, Članak 12.
[10] EAL, Članak 12 (naglasak dodan).
[11] ja. Šehata, Arbitraža u Egiptu: Vodič za praktičare (2021), str. 38.
[12] D. Luo i J.. El-Ahdab, "Arbitraža u Egiptu" u Arbitraža s arapskim zemljama (2001), str. 162.
[13] Članak 11 EAL-a.
[14] ja. Šehata, Arbitraža u Egiptu: Vodič za praktičare (2021), str. 83.
[15] ibid.
[16] D. Luo i J.. El-Ahdab, "Arbitraža u Egiptu" u Arbitraža s arapskim zemljama (2001), str. 174.
[17] Iskaznica., 179; EAL, Članak 17(1); vidi također Članak 9 EAL-a: „Nadležnost za preispitivanje arbitražnih stvari na koje se ovaj zakon upućuje egipatskom pravosuđu je na sudu koji je izvorno nadležan za spor. Međutim, u slučaju međunarodne trgovačke arbitraže, bilo da se provodi u Egiptu ili u inozemstvu, nadležnost je prizivnog suda u Kairu osim ako se strane ne dogovore o nadležnosti drugog žalbenog suda u Egiptu.”
[18] EAL, Članci 9 i 17(1)(a)(b).
[19] EAL, Članak 16(1).
[20] Iskaznica., str. 181.
[21] ja. Šehata, Arbitraža u Egiptu: Vodič za praktičare (2021), str. 133 (pozivajući se na žalbeni sud u Kairu, Izazov br. 2/Sudska godina 131, Datum ročišta 4 siječanj 2016).
[22] EAL, Članak 24.1 (naglasak dodan).
[23] D. Luo i J.. El-Ahdab, "Arbitraža u Egiptu" u Arbitraža s arapskim zemljama (2001), str. 189; EAL, Članak 24.2 (naglasak dodan)
[24] ja. Šehata, Arbitraža u Egiptu: Vodič za praktičare (2021), str. 138 (pozivajući se na žalbeni sud u Kairu, Izazov br. 44/Sudska godina 134, Datum ročišta 9 svibanj 2018.)
[25] EAL, Članak 33.4
[26] EAL, Članak 39.3; vidi također D. Luo i J.. El-Ahdab, "Arbitraža u Egiptu" u Arbitraža s arapskim zemljama (2001), str. 197
[27] EAL, Članak 43.
[28] Vidi supra Članak 9 EAL-a.
[29] EAL, Članak 56.
[30] EAL, Članak 58.
[31] ja. Šehata, Arbitraža u Egiptu: Vodič za praktičare (2021), str. 293.
[32] ibid.
[33] EAL, Članak 54.1.
[34] Iskaznica., str. 301.
[35] Iskaznica., str. 301 (pozivajući se na žalbeni sud u Kairu, Izazov br. 88/Sudska godina 126, Datum ročišta 26 lipanj 2012; Žalbeni sud u Kairu, Izazov br. 54/Sudska godina 130, Datum ročišta 21 prosinac 2016; Žalbeni sud u Kairu, Izazov br. 11/Sudska godina 135, Datum ročišta 20 lipanj 2018).