Japan je zemlja koja se bavi arbitražom s nizom arbitražnih institucija i organizacija. Institucija koja se najčešće koristi za komercijalnu arbitražu je Japanska udruga za trgovinsku arbitražu (the "JCAA”).[1] svoj Pravila arbitraže nedavno su izmijenjene i dopunjene kako bi arbitraža bila korisnija i pristupačnija strankama.[2]
Građanska i trgovačka arbitraža u Japanu
Građanska i trgovačka arbitraža u Japanu regulirana je Zakonom o arbitraži br. 138 od 2003 (the "Zakon o arbitraži”), koji je stupio na snagu u 2004. Zakon o arbitraži zasnovan je na UNCITRAL-ovom modelu zakona o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži 1985.
Model zakona UNCITRAL izmijenjen je u 2006, ali Zakon o arbitraži ne uključuje ove promjene. Na 21 lipanj 2019, japanska federacija odvjetničkih udruga izdala je preporuku da se 2006 izmjene se odražavaju u zakonu o arbitraži.[3]
Arbitražni sporazum u japanskom zakonu
Sukladno čl 2 Zakona o arbitraži, arbitražni ugovor je sporazum "stranke moraju podnijeti jednom ili više arbitara rješavanje svih ili određenih građanskih sporova koji su nastali ili koji mogu nastati u vezi s definiranim pravnim odnosom (bilo da su ugovorni ili ne) i pridržavati se njihove nagrade (u daljnjem tekstu "arbitražna presuda").”
Poglavlje II Arbitražnog zakona posvećeno je arbitražnim sporazumima.
Za arbitražni sporazum vrijede formalni i materijalni zahtjevi. Arbitražni sporazum važan je samo ako je predmet građanskog spora.[4] Mora biti pismeno potpisan od strane svih stranaka. Članak 13(2) Zakona o arbitraži određeno je da se arbitražni ugovor može potpisati elektroničkim putem.[5] Upućivanje u ugovoru na poseban dokument koji sadrži arbitražnu klauzulu dovoljno je da ima valjani arbitražni sporazum samo ako je pismeno.[6]
Suprotno modelu zakona UNCITRAL, prema Zakonu o arbitraži, arbitražni sporazumi koji uključuju potrošače i tvrtke mogu jednostrano raskinuti potrošače:[7]
„Potrošač može otkazati ugovor o arbitraži potrošača. ako, ovo se ne primjenjuje u slučaju da je potrošač podnositelj zahtjeva u arbitražnom postupku temeljenom na sporazumu o arbitraži potrošača.”
Sukladno čl 4 dopunskih odredbi Arbitražnog zakona, arbitražni sporazumi koji se odnose na pojedinačne sporove u vezi s radom također su ništavni.[8]
Ustav arbitražnog suda u Japanu
Sukladno čl 2 Zakona o arbitraži, arbitražni sud znači "jedini arbitar ili vijeće od dva ili više arbitra, Who, na temelju arbitražnog sporazuma, vodi postupak i donosi arbitražnu presudu u odnosu na građanske sporove koji su predmetom.”[9]
Stranke mogu slobodno odrediti broj arbitara. Ako se ne postigne nikakav dogovor, zakon o arbitraži nameće sud sastavljen od tri arbitara kada u arbitraži postoje dvije strane.[10] Zakon o arbitraži ne nameće državljanstvo niti profesionalne uvjete za arbitražu.
Ako jedna od stranaka ne uspije imenovati arbitra u roku 30 dana od zahtjeva da to učinite, lokalni sud može na zahtjev stranke imenovati arbitra.[11]
Sukladno čl 18(3) Zakona o arbitraži, arbitri imaju obvezu biti neovisni i nepristrani:[12]
„Kad se osobi obraća u vezi s mogućim imenovanjem arbitra, u potpunosti će otkriti sve okolnosti koje mogu dovesti do opravdanih sumnji u njegovu nepristranost ili neovisnost.”
Postoje dva razloga na osnovu kojih se arbitra može osporiti, naime:
- Arbitar ne posjeduje kvalifikacije dogovorene između stranaka; i
- Postoje okolnosti koje rađaju sumnje u njegovu nepristranost ili neovisnost.
Zakon o arbitraži odnosi se na načelo kompetencije i nadležnosti iz čl 23, tj, arbitražni sud je nadležan da odlučuje o svojoj nadležnosti.
Ukoliko se dogovore stranke u arbitražnom postupku, arbitražni sud može pokušati pomoći u pregovorima o sporazumnom rješenju.
Provedba arbitražnih odluka u Japanu
Priznavanje i izvršenje arbitražnih presuda regulirano je poglavljem VIII Arbitražnog zakona.
Za provođenje arbitražne presude, Zakon o arbitraži ne pravi razliku između domaće i strane nagrade. Oboje imaju isti učinak kao i konačna sudska odluka:[13]
„Arbitražna presuda (bez obzira na to je li se arbitražno mjesto nalazi na Japanu ili ne; ovo će se primjenjivati u ovom poglavlju) ima isti učinak kao i pravomoćna presuda.”
Japan je država ugovornica Konvencije o priznavanju i izvršavanju stranih nagrada 1958 (the "Newyorška konvencija”). Uvjeti pod kojima se u Japanu može provesti dodjela slični su uvjetima New York-ove konvencije.[14]
Za provođenje arbitražne presude, stranka se mora podnijeti sudu radi izvršne odluke i dostaviti je:[15]
- Kopija arbitražnog rješenja;
- Dokument koji potvrđuje da je kopija identična arbitražnoj presudi; i
- Japanski prijevod arbitražne presude (ako se ne izrađuje na japanskom).
Zahtjev za rješenje o ovrsi može se podnijeti samo pred sljedećim sudovima:[16]
- okružni sud određen sporazumom stranaka;
- okružni sud nadležan za mjesto arbitraže (samo kada određeno mjesto arbitraže spada u nadležnost pojedinog okružnog suda); ili
- okružni sud koji je nadležan za opći forum druge stranke u relevantnom slučaju.
Protiv rješenja o ovrsi koje je donio nadležni lokalni sud može se žaliti.[17]
Razlozi za odustajanje od arbitražne presude u Japanu
Uvjeti za stavljanje arbitražne presude nalaze se u poglavlju VII. Arbitražnog zakona.
Stranka koja pokušava ukinuti arbitražnu presudu treba se prijaviti na sud (gore navedeni) u roku od tri mjeseca od dana kada je stranka primila obavijest o arbitražnoj presudi. Razlozi na kojima se može ukinuti arbitražna presuda su:[18]
- sporazum o arbitraži nije valjan zbog ograničenja kapaciteta stranke;
- arbitražni sporazum nije valjan iz nekog drugog razloga osim ograničenja u sposobnostima stranke prema zakonu kojem su se stranke složile da ga podliježu;
- stranka koja podnosi zahtjev nije obaviještena kako to zahtijevaju japanske zakone u postupku imenovanja arbitra ili u arbitražnom postupku;
- stranka koja je podnijela zahtjev nije bila u mogućnosti predstaviti svoj slučaj u arbitražnom postupku;
- arbitražna presuda sadrži odluke o pitanjima koja su izvan dosega arbitražnog sporazuma ili zahtjeve u arbitražnom postupku;
- sastav arbitražnog suda, ili arbitražnog postupka, nisu bili u skladu s odredbama zakona Japana;
- zahtjevi u arbitražnom postupku odnose se na spor koji prema japanskim zakonima ne može biti predmet arbitražnog sporazuma; ili
- sadržaj arbitražnog rješenja u sukobu je s javnom politikom ili dobrim moralom Japana.
Većina odredbi Arbitražnog zakona koje se odnose na arbitražne postupke mogu se izmijeniti dogovorom između stranaka. Međutim, neke su odredbe zakona o arbitraži obvezne, kao što su ravnopravan i pošten tretman stranaka.[19] Ako stranke ili arbitražni sud ne slijede takve obavezne odredbe, moguće je podnijeti zahtjev sudu da se ukine arbitražna presuda.
Investicijska arbitraža u Japanu
Japan je stranka u 31 izvijestili su o bilateralnim ugovorima o ulaganjima, sa sljedećim zemljama:
Armenija; Bangladeš; Kambodža; Egipat; Kina; Kolumbija; Hong Kong; Iran; Irak; Izrael; Kazahstan; Kenija; Koreja; Kuvajt; Laos; Australija; Brunej; Čile; Indija; Indonezija; Malezija; Meksiko; Mongolija; Filipini; Singapur; Švicarskoj i Tajlandu.
Japan nema model dvostranog ugovora o ulaganju i nije objavio službeni komentar u vezi s namjeravanim smislom svojih ugovora.
Japan nije stranka Mauricijusove konvencije o transparentnosti u arbitraži utemeljenoj na ugovoru (2014).
U Japanu nema nedavnih slučajeva koji se bave relevantnim pitanjima koja bi se mogla pojaviti tijekom arbitraže države investitora. Doista, Japan nikad nije bio stranka arbitraže između država investitora.
Biti stranka Ugovor o energetskoj povelji,[20] određeni japanski ulagači podnijeli su zahtjeve protiv drugih država u skladu s ECT-om. Nedavno, an ICSID arbitraža je također pokrenuta protiv Kine od japanskog investitora pod 1988 Japan-Kina BIT.
[1] The Web lokaciji Japanske trgovačke arbitraže može se pristupiti ovdje.
[2] Pravila trgovačke arbitraže (2019).
[3] Nacrt prijedloga zakona o aktima koji odražava UNCITRAL-ov Model zakona o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži sa izmjenama i dopunama usvojenim u 2006.
[4] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 13(1).
[5] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 13(2): „Arbitražni sporazum bit će u obliku dokumenta koji su potpisale sve stranke, pisma ili telegrame razmjenjivane između stranaka (uključujući one poslane faksimilnim uređajem ili drugim komunikacijskim uređajem za zabave na udaljenosti koji primatelju pružaju pismeni zapis poslanog sadržaja), ili drugi pisani instrument.”
[6] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 13(3).
[7] Zakon o arbitraži br. 138, Dopunske odredbe, Članak 3(2) – Izuzetak koji se odnosi na arbitražne sporazume zaključene između potrošača i poduzeća.
[8] Zakon o arbitraži br. 138, Dopunske odredbe, Članak 4 – Izuzetak koji se odnosi na arbitražne sporazume koji se odnose na pojedinačne sporove u vezi s radom
[9] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 2(2).
[10] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 16(2).
[11] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 17.
[12] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 18(3).
[13] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 45(1).
[14] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 45(2).
[15] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 46(2).
[16] Zakon o arbitraži br. 138, Članci 46(4) i 5.
[17] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 46(6).
[18] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 44.
[19] Zakon o arbitraži br. 138, Članak 25: „(1) U arbitražnom postupku stranke će se postupati jednako. (2) Svaka će stranka dobiti punu priliku za prezentaciju svog slučaja u arbitražnom postupku.”
[20] Japan je ratificirao Ugovor o energetskoj povelji na 23 srpanj 2002. Stupio je na snagu dana 21 listopad 2002.