Arbitražom u Maleziji upravlja je Malezijski zakon o arbitraži 2005 („Zakon o arbitraži”)(čin 646). Zakon o arbitraži moderan je arbitražni zakon temeljen na Modelu UNCITRAL-ovog zakona o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži, koja je stupila na snagu dana 15 ožujak 2006, ukidajući Zakon o arbitraži 1952 (čin 93) i Konvencija o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih odluka 1985 (čin 320). Zakon o arbitraži od tada je nekoliko puta izmijenjen 2005, prvi put u 2011 i dvaput unutra 2018. To je u skladu s nedavnim naporima malezijske vlade da uspostavi Maleziju kao globalno središte arbitraže, posredovanje, presude i ostali postupci ADR-a.
Svrha prvog kruga izmjena i dopuna Arbitražnog zakona 2018 trebalo je preimenovati u Regionalni regionalni centar za arbitražu Kuala Lumpur (“KLRCA“) u Azijski međunarodni arbitražni centar (“bipolarnost“), što je dodatno pomoglo uspostavljanju Malezije kao globalnog središta međunarodne arbitraže. Drugi krug amandmana, kasnije u 2018, donio zakon za arbitražu u Maleziji u skladu s najnovijim izmjenama i dopunama Model zakona UNCITRAL.
Arbitražni sporazum: Arbitraža u Maleziji
Arbitražni sporazum definiran je u Odjeljku 9 Zakona o arbitraži kao "sporazum stranaka da arbitraži podnose sve ili određene sporove koji su nastali ili koji mogu nastati među njima u vezi s definiranim pravnim odnosom, bilo da su ugovorni ili ne”. Odjeljak 9 dalje precizira zahtjeve u vezi s oblikom arbitražnog sporazuma:
- arbitražni sporazum može biti u obliku arbitražne klauzule ili u obliku zasebnog sporazuma;
- arbitražni sporazum je u pisanom obliku ako je sadržan u (a) dokument potpisan od stranaka; ili u (b) razmjena pisama, teleks, faksimila ili drugog načina komunikacije koji daje zapis o dogovoru; ili (c) razmjena tužbenog zahtjeva i obrana u kojoj jedna strana tvrdi postojanje sporazuma, a druga negira.
Odjeljak 4 Zakona o arbitraži nadalje stoji da se svi sporovi koji nisu u suprotnosti s malezijskom javnom politikom smatraju arbitrabilnim. Ne postoje daljnji uvjeti u pogledu arbitrabilnosti sporova po malezijskom zakonu.
Internacional vs. Domaća arbitraža: Arbitraža u Maleziji
Zakon o arbitraži regulira domaću i međunarodnu arbitražu. Pod Odjeljkom 2 Zakona, „međunarodna”Arbitraža je definirana kao arbitraža gdje:
(a) jedna od stranaka arbitražnog sporazuma, u trenutku sklapanja tog sporazuma, ima svoje sjedište u bilo kojoj državi osim Malezije;
(b) jedan od sljedećih nalazi se u bilo kojoj državi osim Malezije u kojoj stranke imaju svoje poslovno mjesto:
(ja) sjedište arbitraže ako je određeno u, ili u skladu s, sporazum o arbitraži;
(ii) bilo koje mjesto na kojem se izvršava značajan dio obveza bilo kojeg trgovačkog ili drugog odnosa ili mjesto s kojim je predmet spora najuže povezan; ili
(c) stranke su se izričito složile da se predmet arbitražnog sporazuma odnosi na više država.
„domaći"Arbitraža znači svaku arbitražu koja nije međunarodna. III dio (Sekcije 40 do 46) Zakona o arbitraži regulira domaća arbitraža, osim ako se stranke pismeno ne dogovore drugačije.
Osporavanje Arbitražnog suda: Arbitraža u Maleziji
Zakon o arbitraži ne nameće ograničenja u imenovanju arbitara, pod uvjetom da svaka osoba sa pravnom sposobnošću može djelovati na arbitru, uključujući vršioca dužnosti ili vršioca dužnosti suca (za razliku od nekih jurisdikcija). Ne postoje druge obvezne kvalifikacije osobe koja može biti arbitar.
Stranke također mogu odrediti broj arbitara. U slučaju stranaka’ neuspjeh u dogovoru o broju arbitara, zadana vrijednost međunarodne arbitraže su tri arbitra, dok u slučaju domaće arbitraže, zadani je jedan arbitar. Stranke se također slobodno mogu dogovoriti o postupku imenovanja arbitra; ako to ne uspiju učiniti, zadano je pravilo da svaka strana imenuje jednog arbitra, a dva imenovana arbitra imenovat će predsjedavajućeg arbitra, kako je navedeno u Odjeljku 13 Zakona o arbitraži.
Odjeljak 14(3) Zakona o arbitraži navodi razloge za osporavanje arbitra, pod uvjetom da se arbitra može osporiti samo u okolnostima kada (a) okolnosti rađaju opravdane sumnje u nepristranost ili neovisnost tog arbitra; ili (b) da arbitar ne posjeduje kvalifikacije dogovorene između stranaka. Međutim, ako je strana znala za razloge takvog osporavanja prije imenovanja arbitra, takav izazov ne bi bio dopušten.
Postupak za izazivanje arbitra je detaljnije naveden u Odjeljku 15 Zakona o arbitraži, što kaže da se u njemu mogu praviti izazovi 15 dana od stranaka kada postanu svjesni ustrojavanja suda ili razloga navedenih u Odjeljku 14(3). Ako izazov pred sudom nije uspješan, strana koja je izazvala još uvijek može podnijeti zahtjev Višem sudu u roku 30 dana od primitka odluke kojom se odbija zahtjev (Odjeljak 15(3)).
The kompetencijama kompetencija doktrina, što znači da arbitražni sudovi imaju moć presuditi prema svojoj nadležnosti, podjednako je primjenjiv u Maleziji. Odjeljak 18(1) Zakona o arbitraži predviđa da arbitražni sud može odlučivati o svojoj nadležnosti, uključujući bilo kakve prigovore o postojanju ili valjanosti arbitražnog sporazuma. Tu su doktrinu u brojnim slučajevima primijenili malezijski sudovi. Nedavni primjeri uključuju TNB usluge goriva Sdn Bhd protiv Kine National Coal Group Corp [2013] 1 LNS 288 i Chut Nyak Isham bin Nyak Ariff v Malezijski tehnološki razvojni korpus Sdn Bhd & ORS (([2009] 9 CLJ 32).
Privremene mjere: Arbitraža u Maleziji
Arbitražni sudovi u Maleziji također su dobili ovlasti za određivanje privremenih mjera. Odjeljak 19(1) Zakona o arbitraži predviđa da stranka može podnijeti zahtjev za jedan od sljedećih naloga:
(a) sigurnost za troškove;
(b) otkriće dokumenata i ispitivanja;
(c) davanje dokaza izjavom;
(d) očuvanje, privremeni pritvor ili prodaja bilo koje imovine koja je predmet spora.
Izmjene i dopune Zakona o arbitraži u 2018 blago revidiran Odjeljak 19(1), usklađujući ga s najnovijim izmjenama zakona o modelu UNCITRAL, sada također dopuštaju ex parte zahtjevi za privremenim rješenjem, bez prethodne najave drugoj strani.
Zakon o arbitraži daje malezijskim sudovima ovlast za odobravanje privremene pomoći, također, kako je predviđeno u Odjeljku 11 Zakona o arbitraži, u kojem stoji da stranka može, prije i tijekom arbitražnog postupka, podnijeti zahtjev Visokom sudu za svaku privremenu mjeru navedenu u Odjeljku 11(1)(a)-(h). Kako je presudio Visoki sud Cobrain Holding Sdn Bhd v BDP Specijalni projekti [2010] 1 LNS 1834, ove ovlasti ne mogu se isključiti dogovorom stranaka.
Priznavanje i izvršavanje arbitražnih presuda u Maleziji
Malezija je bila stranka Konvencija o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih odluka (the "Newyorška konvencija”) od 1968 ali je izjavio na temelju članka I da se Konvencija primjenjuje, na temelju uzajamnosti, samo za nagrade donesene u državama ugovornicama i za sporove koji se u skladu s malezijskim zakonom smatraju komercijalnom prirodom.
Provedba arbitražnih presuda kodificirana je u Poglavlje 8 Zakona o arbitraži. Da bi nagrada bila izvršna, mora biti u pisanom obliku i potpisan od strane arbitra (u slučaju jednog arbitra), au slučaju arbitražnog suda, većinom. U nagradi moraju biti navedeni razlozi, mora biti datiran i u njemu mora biti sjedište arbitraže. Odjeljak 38 Zakona o arbitraži popisan je postupak priznavanja i izvršavanja presude, dok Odjeljak 39 bavi se osnovama na kojima se priznavanje ili izvršenje može odbiti, koji su u osnovi isti kao oni iz članka V. Newyorške konvencije:
- nesposobnost stranke u arbitražnom sporazumu;
- nevaljanost arbitražnog sporazuma;
- propust da se pravilno obavijesti o imenovanju arbitra ili o arbitražnom postupku, ili na drugi način nemogućnost jedne stranke da predstavi slučaj te stranke;
- presuda se bavi sporom koji nije predviđen ili ne spada pod uvjete podnošenja arbitraži;
- presuda sadrži odluke o pitanjima koja su izvan opsega podnošenja arbitraži;
- sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu s dogovorom stranaka, osim ako takav sporazum nije u suprotnosti s odredbom Zakona od koje strane ne mogu izuzeti, ili, neuspjeh takvog sporazuma, nije bio u skladu sa Zakonom;
- odluka još nije postala obvezujuća za stranke ili ju je odredio ili ukinuo sud zemlje u kojoj se nalazi, ili prema zakonu koji, ta je nagrada donesena.
Odjeljak 4(1) Zakona o arbitraži nadalje predviđa da se presuda može ukinuti, ili se priznanje odbije, ako se presuda sukobljava s javnim politikama Malezije ili predmetom koji nije arbitriran prema malezijskom zakonu.
Arbitražne institucije u Maleziji
The Regionalni centar za arbitražu Kuala Lumpur („KLRCA”) je prvi put postavljen u 1978 od Azijsko-afričke pravne savjetodavne organizacije. U 2018, izmijenjen je i dopunjen Zakon o arbitraži da se olakša promjena imena iz KLRCA u Azijski međunarodni arbitražni centar („bipolarnost”), u skladu s naporima malezijske vlade da Kuala Lumpur postane međunarodno središte arbitraže. The "rebrandingKLRCA-e u AIAC već je pokrenuo značajan broj novih slučajeva (vidjeti CIPAA statističko izvješće 2018). The AIAC pravila, moderan skup arbitražnih pravila, velikim dijelom utemeljenim na UNCITRAL arbitražnim pravilima, revidirani su u 2018. Najznačajnije promjene uključuju odredbe o konsolidaciji postupaka, tehnički pregled nagrada i mogućnost spajanja trećih strana. U Dodatku, AIAC također predviđa Pravila arbitraže za brzo praćenje AIAC-a, sa znatno kraćim vremenskim rokovima, koja se može primijeniti ako strane pristanu na to.
Malezija i investicijska arbitraža
Ušla je Malezija 71 Bilateralni investicijski ugovori (“Komadići”), između ostalog, s Ujedinjenim Kraljevstvom, Njemačka, Italija, Francuska, niz drugih europskih zemalja, a također i sa većinom susjednih zemalja poput Kine, Indonezija, Južna Koreja i Vijetnam, iz čega 54 ostati na snazi. Potpuni popis svih BIT-ova dostupan je na UNCTAD-ovima Web stranica Centra za investicijsku politiku. Malezija je također stranka niza multilateralnih sporazuma s odredbama ugovora o ulaganju, kao Ugovor o ulaganju ASEAN-a, the Trans-pacifičko partnerstvo („TTP”), koja još nije stupila na snagu, the Sveobuhvatan i progresivan sporazum za Trans-Pacifičko partnerstvo (“CPTPP“) i niz drugih regionalnih sporazuma (Potpuni popis dostupan je na UNCTRAD-ovim Centar za investicijsku politiku).
Malezija je nadalje stranka brojnih regionalnih i bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini, na primjer: australijsko-malezijski sporazum o slobodnoj trgovini (2012), sporazum o slobodnoj trgovini Indija i Malezija (2011), Sporazum o slobodnoj trgovini Čile-Malezija (2010) i Sporazum o slobodnoj trgovini između Malezije i Novog Zelanda (2009).
Malezija je bila stranka Konvencija o rješavanju investicijskih sporova između država i državljana drugih država (the "ICSID konvencija”) od 1966.
Postoje najmanje tri poznate arbitraže ICSID-a koje su strani investitori pokrenuli protiv Malezije. Jedan je slučaj riješen (Philippe gruslin v. Malezija (Slučaj ICSID br. ARB / 94/1), drugi je slučaj obustavljen zbog neplaćanja predujma troškova (Philippe gruslin v. Malezija (Slučaj ICSID br. ARB / 99/3).
Treći javno poznat slučaj je Malezijski povijesni spasi, SDN, BHD v. Malezija (Slučaj ICSID br. ARB / 05/10), međutim, zahtjevi su odbijeni u 2009.
To je također prijavljeno, u 2017, Obavijest o sporu poslana je Maleziji kojom upravlja ASEAN 1987 Sporazum, međutim, stranke su uspjele riješiti spor.