Arbitraža u Srbiji

Arbitraža u Srbiji je prvenstveno uređena Zakon o arbitraži od 2006, temeljen na modelu zakona UNCITRAL (1985). Ovaj okvir pruža strukturiran, ali fleksibilan pristup rješavanju sporova izvan tradicionalnih sudskih sustava. Pridržava se načela autonomije, poštenje, i neutralnost uz pružanje brzog i ekonomičnog mehanizma za rješavanje sporova.

Pravni okvir

• Zakon o arbitraži: Donesen u 2006, ovaj Zakon regulira sve arbitraže sa sjedištem u Srbiji i odražava međunarodne standarde, osiguravanje provedivosti i jasnoće u arbitražnim procesima.
• Arbitražne institucije: Dvije glavne arbitražne institucije u Srbiji su (1) the Stalna arbitraža pri Privrednoj komori Srbije i (2) the Beogradski arbitražni centar (LAC).

Ove institucije nude opsežna proceduralna pravila (Pravila Stalna arbitraža pri Privrednoj komori Srbije i the BAC pravila) osmišljen kako bi osigurao učinkovito i pošteno rješavanje sporova. Ova pravila pružaju strukturirani okvir za arbitražni postupak, pokrivajući aspekte kao što je imenovanje arbitara, upravljanje slučajem, i vođenje rasprava.

Arbitražni sporazum

Prema čl 9 Zakona o arbitraži, stranke mogu svoje buduće sporove ili sporove koji su nastali između njih u vezi definiranog pravnog odnosa povjeriti arbitražnom sudu na temelju sporazuma o arbitraži.[1] Dodatno, arbitražni sporazum mora biti u pisanom obliku.[2] Može biti uključena u ugovornu klauzulu ili u poseban ugovor.[3]

Da bi arbitražni sporazum bio valjan, stranke moraju imati potrebne kvalitete ili sposobnost da ga zaključe, te ga nijedna stranka ne smije zaključiti pod prisilom, prevara, ili greška.[4]

Međutim, određeni se sporovi smatraju nearbitražnima, uključujući:

• Pravo vlasništva nad nekretninama;
• Srbijanski stečajni postupak;
• Pitanja privatizacije;
• Intelektualno vlasništvo; i
• Određena korporativna pitanja vezana za srpske tvrtke.[5]

Arbitražna nadležnost

Arbitražni sud je nadležan sam odlučivati ​​o svojoj nadležnosti,[6] u skladu s načelom kompetencijama kompetencija. Dodatno, arbitražni sud će razmotriti prigovore koji se odnose na postojanje ili valjanost arbitražnog sporazuma, kako je navedeno u članku 28.

Važno je napomenuti da svaka stranka može, prije ili tijekom arbitražnog postupka, zatražiti privremene mjere od suda.[7]

Arbitražni postupak

Slično drugim suvremenim arbitražnim zakonima, arbitraža u Srbiji razlikuje institucionalne i u arbitražni postupak.[8] U slučaju institucionalne arbitraže, postupak će započeti na dan kada institucija primi zahtjev za arbitražu ili tužbeni zahtjev.[9] S druge strane, u u arbitraža, postupak počinje kada tuženik primi zahtjev za arbitražu ili tužbeni zahtjev i obavijest da je tužitelj imenovao arbitra ili predložio arbitra pojedinca.[10]

Arbitražni sud

Prema čl 16, stranke mogu birati broj arbitara, koji mora biti neparan da bi se izbjegle mrtve točke.[11] Stranke su slobodne imenovati svoje arbitre. Međutim, ako stranke ne imenuju arbitre, imenuje ih izabrana arbitražna institucija ili nadležni srpski sud.[12]

Izbor zakona

Što se tiče izbora prava, strane mogu odabrati bilo koji primjenjivi zakon koji će regulirati njihov ugovor. U nedostatku sporazuma između stranaka, sud može primijeniti relevantni zakon ili pravila kako je naznačeno odredbama o sukobu zakona koje smatra prikladnim. Sud će uvijek uzeti u obzir uvjete ugovora i običaje.[13]

Pravila arbitraže

Stranke se mogu dogovoriti o proceduralnim pravilima za arbitražni sud međusobnim dogovorom ili upućivanjem na posebna arbitražna pravila. U slučaju nepostojanja takvog sporazuma, arbitražni sud ima diskrecijsko pravo voditi postupak na način koji smatra primjerenim i u skladu s odredbama Zakona o arbitraži.[14]

Sjedište i jezik

Stranke se slobodno dogovore o sjedištu arbitražnog postupka. Ako stranke ne postignu sporazum, sud će odlučiti na temelju okolnosti slučaja i pogodnosti lokacije za sve uključene strane. povrh toga, ako su stranke vođenje arbitraže povjerile arbitražnoj ustanovi, sjedište arbitraže odredit će se pravilima ustanove.[15]

osim toga, stranke se mogu međusobno dogovoriti o jeziku ili jezicima za postupak. Međutim, ako ne postignu takav dogovor, arbitražni sud odredit će jezik ili jezike koji će se koristiti, uzimajući u obzir mjesto arbitraže i jezik kojim se stranke služe u svojim pravnim odnosima.[16]

Vođenje postupka

Prvo, tužitelj iznosi činjenice koje podupiru svoje tvrdnje, sporne točke i traženi pravni lijek. Ispitanik, u svom odgovoru, bavi se optužbama, prijedlozima, i zahtjeve koje je postavio tužitelj.[17] Ako se stranke drugačije ne dogovore, tuženik može podnijeti protutužbu.[18]

Dodatno, stranke imaju pravo izmijeniti ili dopuniti svoje podneske tijekom arbitražnog postupka osim ako arbitražni sud ne utvrdi da bi to narušilo učinkovitost postupka.[19]

Osim ako se stranke drugačije ne dogovore, arbitražni sud će odlučiti hoće li održati usmenu raspravu ili će voditi postupak na temelju dokumenata i drugih pisanih materijala. Međutim, ako jedna od stranaka zahtijeva usmenu raspravu, arbitražni sud će održati takvo ročište.[20]

svjedoci

Kao i kod drugih modernih arbitražnih zakona, srpski Zakon o arbitraži poznaje ulogu svjedoka u postupku. Kao pravilo, svjedoci se ispituju na raspravi bez polaganja zakletve. Dodatno, svjedoci se mogu ispitati i izvan rasprave ako su suglasni i stranke se tome ne protive. Sud nema diskrecijsko pravo određivati ​​procesne mjere ili kazne protiv svjedoka.[21]

Stručnjaci

Arbitraža u Srbiji dopušta korištenje vještaka. Sukladno čl 45 Zakona o arbitraži, arbitražni sud može imenovati jednog ili više stručnjaka koji će mu dati izvješća i mišljenja o određenim pitanjima. povrh toga, sud može zahtijevati od stranaka da dostave sve potrebne podatke, dokumentima ili pristupom dokumentima, robu ili drugu imovinu vještaku.[22]

Sudska pomoć u izvođenju dokaza

Ako se određeni dokazi ne mogu pribaviti, tribunal može zatražiti pomoć od nadležnog suda. Arbitražni sud ocjenjuje dokaze izvedene pred sudom kao dokaze koje je sam izveo.[23]

Prekid postupka

Obično, postupak se prekida kada sud donese pravorijek. Iako, u određenim slučajevima, sud može prekinuti postupak ako:

• Tužitelj povlači svoj zahtjev, osim ako se tuženik usprotivi i arbitražni sud utvrdi da tuženik ima legitiman interes za dobivanje konačne odluke;
• Stranke su suglasne da prekinu postupak;
• Arbitražni sud utvrđuje da je nastavak arbitražnog postupka postao nemoguć;
• Arbitražni postupak je obustavljen u skladu sa srpskim Zakonom o arbitraži.[24]

Dodijeliti

Sukladno čl 48, nagrada se može donijeti kao konačna odluka, privremena odluka ili djelomična odluka.[25] Arbitražni sud donijet će svoju presudu u skladu s pravom koje su odabrale stranke. Samo u slučaju izričite namjere stranaka sud može odlučiti na temelju pravde i pravičnosti, tj, , Kao i dobrobit.[26]

Sud mora donijeti odluku u pisanom obliku i potpisati je. Smatra se da je odluka donesena nakon vijećanja i većinom glasova, osim ako se stranke drugačije dogovore.[27]

osim toga, arbitar koji se ne slaže s pravorijekom može napisati izdvojeno mišljenje i priopćiti ga strankama zajedno s pravorijekom ako to zatraži arbitar koji se ne slaže.[28]

Naselje

U slučaju da stranke riješe svoj spor tijekom postupka, sud će, na njihov zahtjev, dodijeliti nagradu prema dogovorenim uvjetima. Međutim, nagodba ne može biti u suprotnosti s javnim poretkom Republike Srbije.[29]

Nagrada pod dogovorenim uvjetima ima isti pravni učinak kao i svaka druga nagrada.[30]

Zahtjev za izdvajanje

Kao pravni lijek protiv domaćih nagrada, srpski Zakon o arbitraži predviđa mogućnost podnošenja zahtjeva za poništenje u roku od tri mjeseca od dana uručenja pravorijeka.[31]

Nadležni sud poništit će pravorijek ako podnositelj zahtjeva to dokaže:

• Sporazum o arbitraži je nevažeći prema pravu određenom ugovorom stranaka ili prema pravu Srbije;
• Stranka protiv koje je donesena arbitražna odluka nije bila pravilno obaviještena o imenovanju arbitra ili arbitražnom postupku ili na neki drugi način nije bila u mogućnosti predstaviti svoj slučaj;
• Presuda se bavi sporom koji ne potpada pod uvjete arbitražnog sporazuma ili sadrži odluke o pitanjima izvan opsega tog sporazuma;
• Sastav arbitražnog suda ili vođenje arbitražnog postupka nije bilo u skladu s arbitražnim sporazumom ili pravilima arbitražne institucije kojoj je povjereno vođenje arbitraže, ili ako takav sporazum nije bio u skladu s odredbama Zakona o arbitraži;
• Nije postignut dogovor o sastavu arbitražnog suda, sastav arbitražnog suda ili vođenje arbitražnog postupka nije bilo u skladu s odredbama srpskog zakona o arbitraži;
• Nagrada se temeljila na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na krivotvorenoj ispravi, ili pravorijek proizlazi iz kaznenog djela arbitra ili stranke ako su ti razlozi dokazani pravomoćnom presudom.[32]

Dodatno, srbijanski sud također će poništiti nagradu ako utvrdi da:

• Predmet spora je nearbitrabilan prema srpskom pravu;
• Nagrada je u suprotnosti s javnom politikom Srbije.[33]

Izvršenje

Po srpskom zakonu, svaka nagrada dodijeljena izvan granica Srbije je strana nagrada. Tako, zahtijeva prepoznavanje. Srbija je bila stranka Konvencija o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih odluka (the "Newyorška konvencija”) od 1981. Tako, ne čudi što Zakon o arbitraži na njemu temelji postupak priznanja, kao i na UNCITRAL Model zakona (1985). Valja napomenuti da je Srbija kao svoje glavne rezerve postavila neretroaktivnost i reciprocitet.

Članak 66 postavlja osnove za odbijanje priznanja i izvršenja.[34] Ti razlozi uključuju pravorijek koji još nije postao obvezujući za stranke i poništen ili obustavljen od strane suda u zemlji u kojoj je donesen. U svakom događaju, nagrada se neće priznati ako:

• Predmet spora nije podoban za rješavanje arbitražom prema srpskom pravu;
• Nagrada je u suprotnosti s javnom politikom Srbije.[35]

Financiranje treće strane

Zakon o arbitraži ne regulira financiranje od strane trećih strana. Stoga, nema ograničenja.[36]

Troškovi

Stranke snose troškove arbitraže u iznosu koji odredi arbitražni sud. Ako se traži, stranke plaćaju troškove unaprijed. U slučaju da postupak vodi arbitražna institucija, samostalno utvrđuje troškove arbitraže i visinu tih troškova.[37]

Odabir Srbije kao sjedišta arbitraže nudi prednost nižih naknada i troškova u usporedbi s većinom drugih europskih arbitražnih centara, poput Pariza, Ženeva, i London.

Slučajevi investitor-država

Kao prethodno navedeno, do danas, protiv Srbije je pokrenuto najmanje jedanaest investitorsko-državnih arbitraža:

• Mera Investment Fund Limited v. Republika Srbija;
• Zelena N.V. i Energo-Zelena doo Inđija v. Republika Srbija;
• Rand Investments Ltd. i drugi v.d.. Republika Srbija;
• Coropi Holdings Limited, Kalemegdan Investments Limited i Erinn Bernard Broshko v. Republika Srbija;
• APG SGA SA i D.O.O. za promet i usluge Alma Quattro Beograd v. Republika Srbija;
• United Group B.V., Adria Serbia Holdco B.V., i Serbia Broadband – Srpske kabelske mreže d.o.o. Beograd v. Republika Srbija;
• PRINCIPAL TRES d.o.o. Beograd i BRIF-TC d.o.o. Beograd v. Republika Srbija;
• Kornikom EOOD v. Srbija;
• Mytilineos Holdings SA v. Državna zajednica Srbije & Crne Gore i Republike Srbije (ja);
• Mytilineos Holdings SA v. Republika Srbija (II);
• Kunsttrans Holding GmbH i Kunsttrans d.o.o. Beograd v. Republika Srbija.

Međutim, arbitraže između investitora i države u koje je uključena Srbija nisu dale osobito povoljne rezultate za zemlju. Utvrđeno je da je Srbija u više navrata prekršila svoje bilateralne investicijske ugovore. Štoviše, odšteta koju je Srbiji naloženo relativno je mala.

Zaključak

Arbitraža u Srbiji postaje sve atraktivnija opcija za učinkovito i isplativo rješavanje sporova. Uspostavlja ravnotežu između ispunjavanja globalnih standarda i prihvaćanja regionalnih karakteristika. S utvrđenim pravnim okvirom, Srbija nudi tvrtkama i pojedincima pouzdanu alternativu tradicionalnim sudskim postupcima. Dok Srbija modernizira svoje sustave rješavanja sporova i nastavlja privlačiti međunarodna ulaganja, arbitraža će igrati ključnu ulogu u izgradnji povjerenja i stabilnosti u svom pravnom okruženju. Usvajanjem najboljih praksi i povećanjem svijesti, Srbija ima priliku da se uspostavi kao vodeće regionalno središte za arbitražu.

• Marta Milanović, William Kirtley, Aceris Law LLC

[1] Zakon o arbitraži, Članak 9.

[2] Zakon o arbitraži, Članak 12.

[3] Zakon o arbitraži, Članak 9.

[4] Zakon o arbitraži, Članak 10.

[5] J. Bezarević Pajić, T. ljeto, N. Lalatović Đorđević, Komercijalna arbitraža: Srbija (11 travanj 2024), dostupno u: https://globalarbitrationreview.com/insight/know-how/commercial-arbitration/report/serbia.

[6] Zakon o arbitraži, Članak 28.

[7] Zakon o arbitraži, Članak 15.

[8] Zakon o arbitraži, Članak 38.

[9] Zakon o arbitraži, Članak 38.1.

[10] Zakon o arbitraži, Članak 38.2.

[11] Zakon o arbitraži, Članak 16.

[12] Zakon o arbitraži, Članak 17.

[13] Zakon o arbitraži, Članak 50.

[14] Zakon o arbitraži, Članak 32.

[15] Zakon o arbitraži, Članak 34.

[16] Zakon o arbitraži, Članak 35.

[17] Zakon o arbitraži, Članak 36.

[18] Zakon o arbitraži, Članak 37.

[19] Zakon o arbitraži, Članak 36.

[20] Zakon o arbitraži, Članak 39.

[21] Zakon o arbitraži, Članak 44.

[22] Zakon o arbitraži, Članak 45.

[23] Zakon o arbitraži, Članak 46.

[24] Zakon o arbitraži, Članak 47.

[25] Zakon o arbitraži, Članak 48.

[26] Zakon o arbitraži, Članak 49.

[27] Zakon o arbitraži, Članak 51.

[28] Zakon o arbitraži, Članak 52.

[29] Zakon o arbitraži, Članak 54.

[30] Zakon o arbitraži, Članak 54.

[31] Zakon o arbitraži, Članak 57.

[32] Zakon o arbitraži, Članak 58.

[33] Zakon o arbitraži, Članak 58.

[34] Zakon o arbitraži, Članak 66.

[35] Zakon o arbitraži, Članak 66.

[36] J. Bezarević Pajić, T. ljeto, N. Lalatović Đorđević, Komercijalna arbitraža: Srbija (11 travanj 2024), dostupno u: https://globalarbitrationreview.com/insight/know-how/commercial-arbitration/report/serbia.

[37] Zakon o arbitraži, Članak 18.