Mnogi ulagači nisu svjesni postojanja Ugovora o promociji, Zaštita i jamstvo ulaganja među državama članicama Organizacije islamske konferencije (the "Ugovor o ulaganju OIC-a”) i njegove odredbe u vezi s rješavanjem sporova.
Organizacija islamske konferencije (the "OIC”; arapski: Organizacija islamske suradnje; francuski: Organizacija islamske suradnje) je druga po veličini međuvladina organizacija na svijetu nakon Ujedinjenih naroda, s 57 države članice s kolektivnom populacijom od gotovo 2 milijardi. Osnovana je u 1969. Cilj mu je promicati i jačati solidarnost, gospodarska i trgovinska suradnja između država članica, koje uključuju zemlje s muslimanskom većinom.[2]
The Ugovor o ulaganju OIC-a je navodno potpisao 36 Države članice OIC - a i ratificirale 29, uključujući Burkinu Faso, Kamerun, Egipat, Republika Gabon, Gambija, Gvineja, Republika Indonezija, Iran, Irak, Jordan, Kuvajt, Liban, Libija, Mali, Maroko, Oman, Pakistan, Palestina, Katar, Saudijska Arabija, Senegal, Somalija, Sudan, Sirija, Tadžikistan, Tunis, purica, Republike Ugande i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Tako, njegove odredbe o zaštiti ulaganja primjenjuju se na ove države.
Iako je ugovor nakon ratifikacije uglavnom zaboravljen, Sporazum o ulaganju OIC-a jedan je od najvećih multilateralnih ugovora o ulaganju na svijetu. Stupio je na snagu u veljači 1988. Preklapa se s Konvencijom o rješavanju investicijskih sporova između država i državljana drugih država, kao i višestrani bilateralni ugovori.
Iako je Ugovor o ulaganju OIC-a stupio na snagu godine 1988, prva poznata arbitraža OIC-a na polju arbitraže ugovora o ulaganju bila je Hesham TM Al Warraq protiv Republike Indonezije.[3] Arbitražu je pokrenuo gosp. Hesham Al-Warraq, saudijski državljanin, protiv Indonezije u 2011, u vezi sa sporom koji proizlazi iz nesolventnosti indonezijske banke, gdje su navodi o izvlaštenju, učinjen je nepravedan i nepravedan tretman i neuspjeh zaštite i sigurnosti. Dok su utvrđene povrede nadležnosti i ugovora, nije nadoknađena šteta.
Mehanizam za rješavanje sporova prema OIC-ovom sporazumu o ulaganju
Arbitraža država investitora
Članak 16 Ugovora o ulaganju OIC-a prvo predviđa pravo investitora da se pribjegavaju nacionalnim sudovima, omogućujući konačni izbor parnice ili arbitraže:
„Država domaćin obvezuje se omogućiti investitoru pravo pribjegavanja svom nacionalnom pravosudnom sustavu da se žali na mjeru koju su protiv njega usvojile vlasti, ili osporiti opseg njegove usklađenosti s odredbama propisa i zakona koji su na snazi na njezinom teritoriju, ili se žaliti zbog neprihvaćanja određene mjere koja je u interesu investitora od strane države domaćina, a koje je država trebala usvojiti, neovisno o tome je li žalba povezana, ili drugačije, na provedbu odredbi Sporazuma na odnos između investitora i države domaćina.
Pod uvjetom da ako investitor odluči podnijeti žalbu pred nacionalnim sudovima ili pred arbitražnim sudom, a nakon što je to učinio prije jednog od dva tromjesečja, on gubi pravo na regres protiv drugog. "
Sporazum o ulaganju OIC-a nadalje uključuje u arbitražna odredba koja djeluje “[u]dok se ne uspostavi organ za rješavanje sporova koji proizlaze iz Sporazuma” (Članak 17 Ugovora o ulaganju OIC-a). Kako nije uspostavljen organ za rješavanje sporova, u postale moguće arbitraže za rješavanje sporova.
Sukladno čl 17, stav 1, Ugovora o ulaganju OIC-a, stranke u sporu mogu se složiti da će pokušati riješiti njihov spor pomirenjem. Ako stranke u sporu ne postignu sporazum nakon pomirenja, ili ako se ne dogovore oko mirenja, mogu pokrenuti arbitražu.
Članak 17 stav 2 odnosi se na arbitražu i izrađuje se kako slijedi:
“a) Ako dvije strane u sporu ne postignu sporazum kao rezultat pribjegavanja pomirenju, ili ako izmiritelj ne može izdati svoje izvješće u propisanom roku, ili ako dvije stranke ne prihvate tamo predložena rješenja, tada svaka stranka ima pravo pribjeći Arbitražnom sudu radi konačne odluke o sporu.
b) Arbitražni postupak započinje obaviješću stranke koja traži arbitražu drugoj strani u sporu, jasno objašnjavajući prirodu spora i ime arbitra kojeg je imenovao. Druga strana mora, u roku od šezdeset dana od datuma kada je takva obavijest dana, obavijestiti stranku koja traži arbitražu o imenu arbitra kojeg je on imenovao. Dva arbitra trebaju izabrati, u roku od šezdeset dana od datuma kada je posljednji od njih imenovan arbitrom, sudac koji će imati odlučujući glas u slučaju jednakosti glasova. Ako druga stranka ne odredi arbitra, ili ako se dva arbitra ne dogovore o imenovanju suca u propisanom roku, bilo koja stranka može zatražiti od glavnog tajnika da dovrši sastav Arbitražnog suda.
c) Arbitražni sud održat će svoj prvi sastanak u vrijeme i mjesto koje odredi sudija. Nakon toga Tribunal će odlučivati o mjestu i vremenu svojih sastanaka, kao i o drugim pitanjima koja se odnose na njegove funkcije.
d) Odluke Arbitražnog suda bit će konačne i ne mogu se pobijati. Oni su obvezujući za obje strane koje ih moraju poštivati i provoditi. Oni će imati snagu sudskih odluka. Ugovorne strane dužne su ih provoditi na svom teritoriju, bez obzira na to je li stranka u sporu ili ne, neovisno o tome je li investitor protiv kojeg je donesena odluka jedan od njezinih državljana ili rezidenta ili ne, kao da je to konačna i izvršna odluka njegovih nacionalnih sudova.”
U Hesham TM Al Warraq protiv Republike Indonezije, arbitraža je pokrenuta u skladu sa čl 17, stav 2 Ugovora o ulaganju OIC-a. G.. Argumentirao je Hesham Al-Warraq, uspješno, to ratifikacijom Ugovora o ulaganju OIC-a, Republika Indonezija dala je ponudu za arbitražu investitorima.[4]
Upravo suprotno, Republika Indonezija je tvrdila da je članak 17 Ugovora o ulaganju OIC-a nije sadržavala nikakvu ponudu države za arbitražu i / ili pristanak za arbitražu od strane države.[5]
Arbitražni sud, Tako, morao utvrditi je li Članak 17 Ugovora o ulaganju OIC-a sadržavao je pristanak države stranke za arbitriranje sporova s privatnom osobom.
Smatrao je da se OIC-ov sporazum o ulaganju primjenjuje na arbitraže država-investitor, kao Članak 17 Ugovora o ulaganju OIC-a sadržavao je obvezujući pristanak države na arbitražu država-investitor.[6] Doći do ovog zaključka, arbitražni sud iz članka 31 Bečke konvencije o pravu ugovora[7] te načela suvremenosti i evolucijske interpretacije.[8]
sljedeći Hesham TM Al Warraq protiv Republike Indonezije, otprilike deset investitora pokrenulo je arbitražu prema OIC-ovom sporazumu o ulaganju.[9]
Imenovanje arbitražnog suda
Sukladno Članak 17(2)(b) Ugovora o ulaganju OIC-a, stranka koja traži arbitražu mora obavijestiti drugu stranu imenovanjem arbitra kojeg je imenovala. U roku od šest dana, druga stranka mora obavijestiti stranku koja traži arbitražu o imenu arbitra kojeg je imenovala. Ako druga stranka “ne imenuje arbitra, ili ako se dva arbitra ne dogovore o imenovanju suca u propisanom roku, bilo koja stranka može zatražiti od glavnog tajnika da dovrši sastav Arbitražnog suda”.[10]
Tijekom posljednjih nekoliko godina, činilo se da je trend bio da glavni tajnik OIC-a ne igra svoju ulogu, posebno za ustav arbitražnog suda. Izviješteno je da, barem za četiri slučaja, glavni tajnik OIC-a nije uspio imenovati na temelju Ugovora o OIC-u.[11] očigledno, glavni tajnik OIC-a jednostavno nije odgovorio na zahtjeve za imenovanje.[12] Na primjer, u beIN Corporation protiv Saudijske Arabije, beIn Corporation je u svojoj obavijesti o osporavanju naveo da glavni tajnik OIC-a u više navrata nije uspio imenovati arbitre.[13]
slično, u Trasta Energy protiv Libije, izviješteno je da glavni tajnik OIC-a nije odmah istupio u imenovanju arbitražnog suda.[14]
Još jedan slučaj protiv Libije, koju je donio emiratski investitor, čini se da je također predstavljao poteškoće u vezi s imenovanjem arbitražnog suda: DS Construction FZCO protiv Libije.[15]
Da bi prevladao neuspjehe glavnog tajnika OIC-a, investitori su se umjesto toga vratili glavnom tajniku Stalnog arbitražnog suda (“PCA“) da konstituira arbitražni sud. PCA “je to učinio na obrazloženju da je klauzula MFN u OIC sporazumu omogućila podnositelju zahtjeva da sklopi drugačiji ugovor o ulaganju - onaj koji nudi UNCITRAL-ova pravila arbitraže, i stoga uporište za PCA da odredi tijelo za imenovanje temeljeći svoj zahtjev na klauzuli najpovlaštenije države Ugovora o ulaganju OIC-a”. [16]
Zaštita prema Ugovoru o ulaganju OIC-a
Sukladno Članak 1(6) Ugovora o ulaganju OIC-a, investitor mora biti državljanin ugovorne stranke koja svoj kapital ulaže na teritoriju druge ugovorne stranke.
Fizička osoba je[a]nijedna osoba koja uživa državljanstvo ugovorne stranke prema odredbama tamošnjeg zakona o državljanstvu.”[17]
Pravna osoba je „[a]bilo koji entitet osnovan u skladu sa zakonima na snazi u bilo kojoj ugovornoj stranci i priznat zakonom prema kojem je osnovana njegova pravna osobnost.”[18]
stav 5 članka 1 Ugovora o ulaganju OIC-a definira ulaganje kako slijedi:
„Zapošljavanje kapitala u jednom od dopuštenih područja na teritorijima ugovorne stranke s ciljem postizanja profitabilnog povrata, ili prijenos kapitala ugovornoj stranci u istu svrhu, u skladu s ovim Ugovorom.”[19]
Odredba o najpovoljnijoj naciji
Članak 8 Ugovora o ulaganju OIC-a sadrži klauzulu o najpovlaštenijem narodu, koja glasi:
„Ulagači bilo koje ugovorne strane će uživati, u kontekstu gospodarske aktivnosti u kojoj su svoja ulaganja upotrijebili na teritorijima druge ugovorne strane, tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji se pruža investitorima koji pripadaju drugoj državi koja nije stranka ovog sporazuma, u kontekstu te aktivnosti i u pogledu prava i privilegija dodijeljenih tim investitorima.”
Arbitražni sud u Hesham TM Al Warraq protiv Republike Indonezije smatrao da je Članak 8 mogao se koristiti za uvoz klauzula iz drugih bilateralnih ugovora o ulaganju, ako su se klauzule koje je investitor pokušao uvesti oslanjale na istu temu kao i članci OIC sporazuma.[20]
Kršenje nacionalnog tretmana
Sukladno Članak 14 Ugovora o ulaganju OIC-a, „Ulagaču će se pružiti tretman koji nije manji od onog koji država domaćin pruža svojim nacionalnim ulagačima ili drugima u vezi s naknadom štete koja može zadesiti fizičku imovinu ulaganja zbog neprijateljstava međunarodne prirode koje je počinilo bilo koje međunarodno tijelo ili zbog građanskih poremećaji ili nasilna djela opće prirode.”
Ugovor o ulaganju OIC-a također osigurava zaštitu ulagača od izvlaštenja (Članak 10) i besplatan prijenos i raspolaganje kapitalom (Članak 11), koje su uobičajene odredbe o zaštiti ugovora o ulaganju.
Zbog sve većeg broja arbitraža na temelju ugovora, države članice OIC-a radile su na uspostavljanju stalnog organa za rješavanje sporova.[21] U Istanbulu je uspostavljen arbitražni centar OIC-a, Turska potpisivanjem sporazuma o zemlji domaćinu s Turskom u studenom 2019.
- Anne-Sophie Partaix, Aceris Law
[1] https://www.oic-oci.org/states/?lan=en (zadnji pristup 9 rujan 2020).
[2] Povelja Organizacije islamske suradnje (OIC), uvod.
[3] Hesham TM Al Warraq protiv Republike Indonezije, OIC, Dodijeliti, 15 prosinac 2014.
[4] Ovo je bio znatiželjan izbor, s obzirom da je bilateralni ugovor o ulaganju između Saudijske Arabije i Indonezije također postojao.
[5] Hesham TM Al Warraq protiv Republike Indonezije, OIC, Odluka o preliminarnim prigovorima tuženika na nadležnost i prihvatljivost zahtjeva, 21 lipanj 2012, za. 49.
[6] Hesham TM Al Warraq protiv Republike Indonezije, OIC, Odluka o preliminarnim prigovorima tuženika na nadležnost i prihvatljivost zahtjeva, 21 lipanj 2012, za 76.
[7] Članak 31 Bečke konvencije o ugovornom pravu navodi: “1. Ugovor će se tumačiti u dobroj vjeri u skladu s uobičajenim značenjem koje se pojmovima ugovora daju u njihovom kontekstu i u svjetlu njegovog cilja i svrhe.
- Kontekst u svrhu tumačenja ugovora obuhvaća, pored teksta, uključujući njegovu preambulu i anekse:
(a) Bilo koji sporazum koji se odnosi na ugovor sklopljen između svih strana u vezi sa zaključenjem ugovora;
(b) Bilo koji instrument koji je izradila jedna ili više strana u vezi sa zaključenjem ugovora, a drugi su ga prihvatili kao instrument koji se odnosi na ugovor.
- To će se uzeti u obzir, zajedno s kontekstom:
(a) Svaki naknadni sporazum između stranaka u vezi s tumačenjem ugovora ili primjenom njegovih odredbi;
(b) Svaka kasnija praksa u primjeni ugovora kojom se utvrđuje sporazum stranaka u vezi s njegovim tumačenjem;
(c) Sva relevantna pravila međunarodnog prava koja se primjenjuju u odnosima između stranaka.
- Pojmu će se dati posebno značenje ako se utvrdi da su stranke to namjeravale.”
[8] Hesham TM Al Warraq protiv Republike Indonezije, OIC, Odluka o preliminarnim prigovorima tuženika na nadležnost i prihvatljivost zahtjeva, 21 lipanj 2012, najbolji. 77-89.
[9] IA istraga: „Otkrivena su četiri ranije povjerljiva zahtjeva prema OIC-ovom ugovoru o ulaganju, dok se kontroverza nastavlja oko upotrebe ugovora u arbitraži”, datiran 16 svibanj 2019.
[10] Ugovor za promociju, Zaštita i jamstvo ulaganja među državama članicama Organizacije islamske konferencije, Članak 17.
[11] Trasta Energy protiv Libije; DS Construction FZCO protiv Libije; Omar Bin Sulaiman protiv Sultanata Oman; Hesham Al Mehdar v. Arapska Republika Egipat.
[12] IA istraga: „Otkrivena su četiri ranije povjerljiva zahtjeva prema OIC-ovom ugovoru o ulaganju, dok se kontroverza nastavlja oko upotrebe ugovora u arbitraži”, datiran 16 svibanj 2019.
[13] BeIN Corporation v. Kraljevstvo Saudijske Arabije, Obavijest o arbitraži od 1 listopad 2018, za. 80.
[14] IA istraga: „Kako se protiv Libije podnosi još jedan zahtjev prema OIC-ovom ugovoru o ulaganju, vlada se obraća sudu kako bi pokušala blokirati arbitraže omogućene PCA-om prema ugovoru”Datirana 13 siječanj 2019.
[15] IA istraga: „Otkrivena su četiri ranije povjerljiva zahtjeva prema OIC-ovom ugovoru o ulaganju, dok se kontroverza nastavlja oko upotrebe ugovora u arbitraži”, datiran 16 svibanj 2019.
[16] IA istraga: „Kako se protiv Libije podnosi još jedan zahtjev prema OIC-ovom ugovoru o ulaganju, vlada se obraća sudu kako bi pokušala blokirati arbitraže omogućene PCA-om prema ugovoru”Datirana 13 siječanj 2019; vidi također IA Istraga: „Ažuriranje zahtjeva za arbitražu investitora prema ugovoru o organizaciji islamske suradnje”Datirana 15 kolovoz 2018; vidi također Hamid Gharavi, „Cocorico! Francuski pristup ugovoru OIC daje povoda vrani”, datiran 21 veljača 2020.
[17] Ugovor za promociju, Zaštita i jamstvo ulaganja među državama članicama Organizacije islamske konferencije, Članak 1(6)(a).
[18] Ugovor za promociju, Zaštita i jamstvo ulaganja među državama članicama Organizacije islamske konferencije, Članak 1(6)(b).
[19] Ugovor za promociju, Zaštita i jamstvo ulaganja među državama članicama Organizacije islamske konferencije, Članak 1(5).
[20] Hesham TM Al Warraq protiv Republike Indonezije, OIC, Dodijeliti, 15 prosinac 2014, za 381 – 390.
[21] IA istraga: „Vlade koje rade na tome da obuzdaju upotrebu arbitražne ponude investitora i države OIC-ovog ugovora o ulaganju”Datirana 3 travanj 2019.