Strane uvijek mogu pokušati riješiti svoj spor na prijateljski način, čak i ako je spor upućen na arbitražu.[1] Međutim, pojavljuju se različita mišljenja o ulozi arbitara u procesu nagodbe.
Sigurno, arbitri mogu neizravno olakšati nagodbu. Kako navodi Kaufmann-Kohler, arbitri”može jednostavno postaviti nekoliko dobro ciljanih pitanja u pravom trenutku, što može rasvijetliti slabosti slučaja stranke i pokrenuti rasprave o nagodbi između stranaka.”[2] Međutim, mogu li arbitri izravno i proaktivno promovirati nagodbu? Ili je njihova uloga strogo ograničena na odlučivanje u sporovima? U vezi s ovim pitanjem, u 2021, radna skupina koju je ovlastio Međunarodni institut za mirenje obavila je razgovore s 75 pojedinci iz raznih jurisdikcija.
U odgovoru na pitanje, „Mislite li da arbitar ima ulogu u poticanju nagodbe??”, 78.38% odgovorio "Da” i 21.62% odgovorio "Ne.Anketa tijekom konzultacija dala je slične rezultate, s 80% odgovarajući pozitivno. Tako, većina ispitanika priznaje da arbitri imaju ulogu u olakšavanju nagodbe. Komentari su proširili pozitivne odgovore objašnjavajući da arbitražni sud: „Ima važnu ulogu u pomaganju strankama da razumiju proceduralne mogućnosti nagodbe, izvan arbitražnog postupka kao i unutar arbitražnog postupka;” “Arbitar može imati aktivnu ulogu pod uvjetom da je to u skladu s očekivanjima/željama stranaka;” “Arbitražni postupak može se oblikovati na način koji je povoljan za moguće nagodbe;” “Arbitar igra značajnu ulogu u poticanju nagodbe;"I"Dužnost je arbitra potaknuti stranke da riješe spor.”[3]
U ovoj bilješci, ovu ćemo temu obraditi od a (ja) nacionalni kao i an (II) institucionalna perspektiva. Također ćemo predvidjeti (III) nekoliko tehnika koje arbitri mogu koristiti za promicanje nagodbe u arbitraži. Ove tehnike su, međutim, (IV) primjenjivati s oprezom.
ja. Mogu li arbitri promicati nagodbu u arbitraži? – Perspektiva nacionalnog prava
Pod, ispod engleski zakon, Pravilo 1.4 Pravilnika o parničnom postupku (1998) predviđa da sudovi moraju promicati glavni cilj, tj, rješavati slučajeve pošteno i uz razumnu cijenu,[4] aktivnim vođenjem slučajeva. Aktivno vođenje slučajeva uključuje, između ostalog, „pomaganje strankama da nagode cijeli slučaj ili njegov dio.”
U Francuska, Članak 21 francuskog Zakona o građanskom postupku navodi da mirenje spada među glavna svojstva suda. Ova se odredba primjenjuje na domaću arbitražu putem Članak 1464 francuskog Zakona o građanskom postupku.
U Njemačka, Odjeljak 278(1) njemačkog Zakona o parničnom postupku izričito navodi da „[ja]n svim okolnostima postupka, sud treba djelovati u interesu postizanja mirnog rješenja pravnog spora ili pojedinačnih spornih točaka." U ovom poštovanju, Odjeljak 278(2) propisuje da se usmena rasprava “prethodi saslušanje za mirenje osim ako su već učinjeni napori da se dođe do sporazuma pred alternativnim tijelom za rješavanje sporova, ili osim ako saslušanje za mirenje očito nema nikakvih izgleda na uspjeh. U ročištu za mirenje, sud treba sa strankama raspraviti okolnosti i činjenice kao i dosadašnji status spora, procjenjujući sve okolnosti bez ikakvih ograničenja i postavljajući pitanja gdje god je potrebno. Stranke koje se pojavljuju trebaju se osobno saslušati o ovim aspektima.”
Druge jurisdikcije imaju posebne odredbe u vezi s aktivnom ulogom arbitara u nagodbi izravno u svojim nacionalnim arbitražnim statutima. Ova uloga je, međutim, uz suglasnost stranaka:
- The Pravilnik o arbitraži u Hong Kongu propisuje u svom odjeljku 33(1) da „[ja]f pismeni pristanak svih strana, i tako dugo dok nijedna stranka pismeno ne povuče svoju suglasnost, arbitar može djelovati kao posrednik nakon što je arbitražni postupak započeo.” Odjeljak 33(2) zatim propisuje da ako arbitar djeluje kao posrednik, „arbitražni postupak mora biti prekinut kako bi se olakšalo vođenje postupka mirenja.”
- Također, Odjeljak 17(1) od Singapurski zakon o međunarodnoj arbitraži predviđa da "[ja]f sve stranke u bilo kojem arbitražnom postupku daju pisani pristanak i sve dok nijedna stranka ne povuče svoj pisani pristanak, arbitar ili sudac mogu djelovati kao miritelj.” Slična se odredba nalazi u odjeljku 63 od Singapurski zakon o arbitraži primjenjivo na domaću arbitražu.
- U Japan, sukladno Članak 38(4) Zakona o arbitraži, arbitri mogu “pokušati riješiti građanski spor koji je predmet arbitražnog postupka, ako su stranke na to pristale.”
- U Bangladeš, Odjeljak 22 Zakona o arbitraži jasno daje do znanja da nije “nespojivo s arbitražnim sporazumom da arbitražni sud potakne rješavanje spora na drugi način osim arbitražom i uz dogovor svih strana, arbitražni sud može koristiti posredovanje, mirenje ili bilo koji drugi postupak u bilo kojem trenutku tijekom arbitražnog postupka za poticanje nagodbe.”
- Isto je propisano u Odjeljak 30(1) indijskog Zakona o arbitraži i mirenju: „Nije nespojivo s arbitražnim sporazumom da arbitražni sud potiče rješavanje spora i, uz dogovor stranaka, arbitražni sud može koristiti posredovanje, mirenje ili druge postupke u bilo kojem trenutku tijekom arbitražnog postupka za poticanje nagodbe.”
II. Mogu li arbitri promicati nagodbu u arbitraži? – Perspektiva arbitražnih institucija
Iako se sva institucionalna pravila ne odnose na aktivnu ulogu arbitara u rješavanju sporova stranaka,[5] nekoliko sadrži posebne odredbe u tom pogledu. Opet, uloga koju arbitri igraju u olakšavanju nagodbe podliježe pristanku stranaka:
- Članak 47(1) od Pravila CIETAC-a predviđa da "[w]ovdje se obje strane žele pomiriti, ili kada se jedna strana želi pomiriti, a arbitražni sud je dobio pristanak druge strane, arbitražni sud može riješiti spor tijekom arbitražnog postupka.”
- Članak 19(5) od Švicarska pravila međunarodne arbitraže propisuje da „[w]dogovorom svake od strana, arbitražni sud može poduzeti korake kako bi olakšao rješavanje spora pred njim.”
- Dodatak IV(h)(ii) od ICC Arbitražna pravila također predviđa da "ako je to dogovoreno između stranaka i arbitražnog suda, arbitražni sud može poduzeti korake za olakšavanje rješenja spora, pod uvjetom da se ulože svi napori kako bi se osiguralo da je svaka sljedeća dodjela zakonom primjenjiva.”
- Članak 26 od Njemačka DIS pravila navodi da "[u]osim ako se bilo koja strana tome protivi, arbitražni sud će, u svakoj fazi arbitraže, nastojati potaknuti mirno rješavanje spora ili pojedinih spornih pitanja.”
- Članak 28 od Pravila arbitraže VIAC također predviđa da "[a]t bilo kojoj fazi postupka, arbitražni sud ima pravo pomoći strankama u nastojanju da postignu nagodbu.”
- Raspored III, stav 7, prema CEPANI Arbitražna pravila navodi da "[ja]ako okolnosti to dopuštaju, arbitar može [...] zatražiti od stranaka da traže sporazumno rješenje i, uz izričito dopuštenje stranaka i tajništva, obustaviti postupak koliko god je potrebno vrijeme.”
- Članak 42(1) Arbitražnih pravila donesenih od strane Pekinška arbitražna komisija (LAC) propisuje da arbitražni sud “svibanj, na zahtjev ili uz pristanak stranaka, provesti mirenje u predmetu na način koji smatra primjerenim.”
Konačno, razni instrumenti mekog prava također predviđaju ulogu arbitra u promicanju rješavanja sporova:
- Opći standard 4(d) od Smjernice IBA-e o sukobu interesa u međunarodnoj arbitraži predviđa da arbitar “može pomoći strankama u postizanju rješenja spora, kroz mirenje, posredovanje ili na drugi način, u bilo kojoj fazi postupka. Međutim, prije nego što to učinite, arbitar bi trebao dobiti izričit dogovor stranaka da postupanje na takav način neće diskvalificirati arbitra da nastavi služiti kao arbitar”.
- Članak 8 od Etička pravila IBA-e za međunarodne arbitre također propisuje da, po pristanku stranaka, „tribunal u cjelini (ili predsjedavajući arbitar gdje je to prikladno), može davati prijedloge za nagodbu objema stranama istovremeno, a po mogućnosti u međusobnoj prisutnosti.” Odredba se zatim nastavlja i to eksplicitno navodi, iako "svaki postupak je moguć uz dogovor stranaka, arbitražni sud bi trebao istaknuti strankama da nije poželjno da bilo koji arbitar raspravlja o uvjetima nagodbe sa strankom u odsutnosti drugih strana jer će to obično imati za posljedicu da će svaki arbitar uključen u takve rasprave biti diskvalificiran iz bilo kakvih budućih rasprava. sudjelovanje u arbitraži.”
- Članak 9.1 od Praška pravila o učinkovitom vođenju postupaka u međunarodnoj arbitraži potvrđuje da "[u]ako se jedna od strana tome protivi, arbitražni sud može pomoći strankama u postizanju mirnog rješenja spora u bilo kojoj fazi arbitraže.” Članak 9.2 zatim navodi da, uz pisani pristanak stranaka, arbitar također može "djelovati kao posrednik kako bi pomogao u mirnom rješavanju slučaja.”
III. Različite tehnike koje arbitri koriste za promicanje nagodbe u arbitraži
Postoje različite tehnike koje se mogu koristiti u različitim fazama arbitraže kako bi se pospješila nagodba. Ove tehnike bile su predmet brojnih provedenih studija, na primjer, od strane Komisije ICC-a za arbitražu i ADR[6] i Centar za učinkovito rješavanje sporova.[7] U sljedećim paragrafima ćemo se pozabaviti glavnim značajkama nekoliko ovih tehnika.
1. Promicanje nagodbe u arbitraži kroz tehnike vođenja predmeta
Postoji nekoliko tehnika vođenja predmeta čiji je cilj osigurati stalnu učinkovitost arbitraže. Jedan od njih je "prva konferencija o upravljanju slučajevima”, ponekad se naziva "prva sesija”. Obično tijekom prve konferencije uprave stranke i arbitar raspravljaju o rasporedu postupka i uvjetima rada.[8]
Međutim, kako je primijetila Komisija ICC-a za arbitražu i ADR, „Tehnike vođenja slučaja ne staju na prvom”[9] konferencija o upravljanju slučajevima. Arbitražni sudovi mogu zakazati daljnje sastanke u različitim fazama arbitraže, pod nazivom "mid-stream konferencije”[10] ili "recenzije sredinom arbitraže”.[11] Tijekom ovih sastanaka, arbitri mogu ispitati jesu li se početna stajališta stranaka promijenila. Njihova vrijednost je značajna jer "stranama se daje prilika potvrditi ili ponovno procijeniti svoja očekivanja od ishoda, potencijalno smanjivanje jaza između obje strane i poticanje potencijalnog nagodbe.”[12]
Jedna od središnjih konferencija je "Kaplanovo otvaranje" ili "Kaplanovo saslušanje", ideja koju je razvio Neil Kaplan, poznati arbitar iz Hong Konga. Ovu tehniku opisuje sam Kaplan na sljedeći način:
U zgodno vrijeme na arbitraži, vjerojatno nakon prve runde pisanih podnesaka i izjava svjedoka ali znatno prije glavne rasprave, Tribunal bi trebao dogovoriti ročište na kojem će oba odvjetnika otvoriti svoje slučajeve pred Tribunalom. Od njih se može zahtijevati da unaprijed serviraju okvirne argumente. Nakon otvaranja svaki vještak bi trebao izvesti prezentaciju svojih dokaza i objasniti područja razlika u odnosu na vještaka iste discipline s druge strane.[13]
Prednosti ove tehnike mogu se sažeti kako slijedi:[14]
1. Osigurat će da će cijeli sud pročitati slučaj u mnogo ranijoj fazi nego do sada.
2. To će omogućiti sudu da razumije slučaj od te točke nadalje, te će obavijestiti o svojim kasnijim pripremama predmeta.
3. To će omogućiti sudu da vodi smislen dijalog s odvjetnicima o perifernim točkama, nepotrebni dokazi i praznine u dokazima.
4. To će olakšati sudu da stranama iznese točke koje će one zatim imati vremena razmotriti i na njih odgovoriti.
5. To će omogućiti sudu da se sastane i raspravi o pitanjima mnogo ranije nego do sada i tako ispuni težnje Reed Retreata.
6. To će pomoći u osiguravanju bržeg i, ja bih predložio, bolje nagrade.
7. Zbližavanje stranaka, sa svojim odvjetnicima, znatno prije saslušanja, znači da postoji šansa da se barem dio slučaja riješi, ili točke neslaganja minimizirane.
2. Prozori za posredovanje/nagodbu
Još jedna tehnika za promicanje nagodbe je da arbitri predlože takozvano posredovanje ili prozor nagodbe koji je “ima za cilj potaknuti stranke da razmotre sporazumno rješenje putem medijacije”.[15] Trebaju li stranke pristati na posredovanje, arbitri također mogu djelovati kao posrednici prema nekoliko domaćih zakona i institucionalnih pravila, kao što je gore navedeno.
Međutim, nekoliko praktičara izrazilo je zabrinutost u vezi s korištenjem nekih tehnika ADR-a/posredovanja od strane arbitara, a uglavnom kaukusiranje. Caucusing je tehnika koju obično koriste izmiritelji koja uključuje vođenje odvojenih sastanaka između izmiritelja i svake strane pojedinačno. Kako navode Berger i Jensen, ovu tehniku treba primjenjivati s oprezom:
Iako potencijalno vrlo učinkovit, takav kaukus, kada se koristi u arbitraži, postavlja važna pitanja zakonitog postupka u vezi s pravom stranaka da budu saslušane i zabranom ex parte komunikacije s arbitražnim sudom.[16]
IV. Oprez u izvršavanju proaktivne uloge arbitara u rješavanju sporova
Dok je ovlast arbitara da olakšaju nagodbu općenito prihvaćena, trebalo bi, Štoviše, primjenjivati s oprezom. Jedan od mogućih nedostataka arbitara koji aktivno promiče nagodbu je gubitak njegove ili njezine objektivnosti i nepristranosti (barem u glavama stranaka) ako nagodba ne uspije i arbitraža se nastavi.
Nekoliko odredbi bavi se posljedicama pristanka stranaka, dopuštajući arbitrima da djeluju kao miritelji i posrednici i štite potonje od izazova u pogledu njihove nepristranosti. Na primjer:
- Odjeljak 33(5) od Pravilnik o arbitraži u Hong Kongu propisuje da „[n]o može se uložiti prigovor protiv vođenja arbitražnog postupka od strane arbitra samo na temelju toga što je arbitar prethodno djelovao kao posrednik u skladu s ovim odjeljkom.”
- Članak 19(5) od Švicarska pravila međunarodne arbitraže također navodi da, kada stranke daju suglasnost da će arbitar omogućiti nagodbu, „Svaki takav dogovor strane predstavljat će odricanje njezina prava na osporavanje nepristranosti arbitra na temelju sudjelovanja arbitra i znanja stečenog u poduzimanju dogovorenih koraka.”
Također, Opći standard 4(d) od Smjernice IBA-e o sukobu interesa u međunarodnoj arbitraži predviđa da ugovor stranaka „smatrat će se učinkovitim odricanjem od bilo kakvog potencijalnog sukoba interesa koji može proizaći iz sudjelovanja arbitra u takvom procesu, ili iz informacija koje arbitar može saznati u procesu. Ako pomoć arbitra ne dovede do konačnog rješenja slučaja, stranke ostaju vezane svojim odricanjem.”
Međutim, Opći standard 4(d) tvrdi da je obveza arbitra da ostane nepristran od najveće važnosti. Propisuje da „bez obzira na takav dogovor, arbitar će dati ostavku ako, kao posljedica njegove ili njezine uključenosti u proces nagodbe, arbitar razvije sumnju u svoju sposobnost da ostane nepristran ili neovisan u budućem tijeku arbitraže.”
Zaključak
Iako je promicanje nagodbe unutar diskrecijskog prava arbitara kao dio njihovog "inherentno ovlaštenje za vođenje arbitraže”,[17] opseg do kojeg mogu aktivno sudjelovati u raspravama o nagodbi može varirati ovisno o domaćim i institucionalnim pravilima. Dok arbitri ne mogu nametnuti nagodbu strankama, posjeduju nekoliko tehnika za učinkovito promicanje i olakšavanje. Korištenje ovih tehnika je, međutim, primjenjivati s oprezom. Arbitri moraju osigurati da su zahtjevi pravilnog postupka pravilno zaštićeni i da ostanu objektivni i nepristrani tijekom cijelog postupka.
[1] Vidjeti, pr., Nagodba i arbitraža ICC-a, objavio je Aceris Law LLC, 15 svibanj 2021.
[2] G. Kaufmann-Kohler, Kada arbitri olakšavaju nagodbu: Prema transnacionalnom standardu, Arbitraž International (2009), str. 188. Vidi također P. Marzolini, Arbitar kao voditelj spora – korištenje ovlasti arbitra da djeluje kao posrednik u nagodbi, u Inicijativi arbitra: Kada, Zašto i kako ga treba koristiti?, Posebna serija ASA, Ne. 45 (2016); H. Raeschke-Kessler, Arbitar kao pomoćnik nagodbe, Arbitraž International (2005); K. Peter Berger, J. Budi Jensen, Ovlaštenje arbitra da omogući nagodbu, Int’l Comm. milijardi. revolucija. 58 (2017).
[3] Tehnike arbitra i njihove (Izravno ili potencijalno) Učinak na nagodbu, Radna skupina 4, Međunarodni institut za mirenje, 16 studeni 2021, str. 7.
[4] Pravila parničnog postupka 1998, Pravilo 1.1.
[5] Na primjer, LCIA, SCC, i čini se da Arbitražna pravila SIAC-a ne sadrže nikakve posebne odredbe u tom pogledu.
[6] Olakšavanje nagodbe u međunarodnoj arbitraži, Komisija ICC-a za arbitražu i ADR (2023).
[7] Komisija CEDR-a za nagodbu u međunarodnoj arbitraži, Završno izvješće (studeni 2009).
[8] Vidjeti, pr., Opis poslova u Arbitraži ICC-a, objavio Aceris Law, 18 siječanj 2019.
[9] Olakšavanje nagodbe u međunarodnoj arbitraži, Komisija ICC-a za arbitražu i ADR (2023), str. 6.
[10] Olakšavanje nagodbe u međunarodnoj arbitraži, Komisija ICC-a za arbitražu i ADR (2023), str. 6.
[11] Tehnike arbitra i njihove (Izravno ili potencijalno) Učinak na nagodbu, Radna skupina 4, Međunarodni institut za mirenje, 16 studeni 2021), str. 31-35.
[12] Olakšavanje nagodbe u međunarodnoj arbitraži, Komisija ICC-a za arbitražu i ADR (2023), str. 6.
[13] N. Kaplan, Ako nije pokvareno, Nemojte ga mijenjati, Njemački arbitražni časopis (2014), str. 279. Vidi također Tehnike arbitra i njihove (Izravno ili potencijalno) Učinak na nagodbu, Radna skupina 4, Međunarodni institut za mirenje, 16 studeni 2021, str. 31-35.
[14] N. Kaplan, Ako nije pokvareno, Nemojte ga mijenjati, Njemački arbitražni časopis (2014), str. 279.
[15] Tehnike arbitra i njihove (Izravno ili potencijalno) Učinak na nagodbu, Radna skupina 4, Međunarodni institut za mirenje, 16 studeni 2021, str. 17.
[16] K. Peter Berger, J. Budi Jensen, Ovlaštenje arbitra da omogući nagodbu, 2017 Int’l Comm. milijardi. revolucija. 58 (2017), str. 62.
[17] Tehnike arbitra i njihove (Izravno ili potencijalno) Učinak na nagodbu, Radna skupina 4, Međunarodni institut za mirenje, 16 studeni 2021, str. 8.