U međunarodnoj arbitraži, pristanak na arbitražu može se izraziti u različitim oblicima, uključujući i u domaćim zakonima. Iako je općepriznato da se države mogu obvezati međunarodnim ugovorima (ili na osnovu ugovora koji pokrivaju buduće sporove), Države također mogu dati suglasnost za arbitražu na temelju investicijskih kodeksa.
Zbog značajnog broja međunarodnih ugovora za promicanje i zaštitu investicija širom svijeta, postupci investicijske arbitraže temeljeni na domaćim zakonima su rjeđi. Međutim, investicijski kodovi odražavaju investicijsku politiku mnogih zemalja uvoznica, posebno u Africi.
Pristanak na arbitražu u investicijskim kodovima, i druge domaće radnje, je "jednostrani poduhvat"Države. Kao što je istaknuo arbitražni sud u Tradex Hellas S.A. v Republika Albanija, dok je pristanak pismenim sporazumima tradicionalna metoda, pristanak se može dati jednostrano državnim nacionalnim zakonima.[1]
[...] Tribunal to primjećuje, iako je pristanak pismenim sporazumom uobičajeni način podnošenja ICSID nadležnosti, to se sada može smatrati utvrđenim i ne zahtijeva daljnje obrazloženje da takvu suglasnost može ugovoriti i jednostrano država ugovornica u svojim nacionalnim zakonima, a pristanak stupa na snagu najkasnije ako i kada strani investitor podnese svoj zahtjev kod ICSID-a koristeći se mjerodavno nacionalno pravo.
Ne vrijedi ništa, međutim, da samo postojanje pristanka na arbitražu prema nacionalnom zakonu općenito nije dovoljno. Investitori moraju prihvatiti ponudu za arbitražu u pisanom obliku dok je na snazi zakonodavstvo. U stvarnosti, prihvaćanje se često vrši podnošenjem zahtjeva za arbitražom.
Arbitražna nadležnost može se definirati kao ovlast arbitražnog suda da odluči o slučaju. U ovom poštovanju, osnova arbitražne nadležnosti je pristanak stranaka. Drugim riječima, ako stranke nisu dale suglasnost, arbitražni sud neće biti nadležan odlučivati o slučaju.
Pristanak na arbitražu na temelju investicijskih kodeksa
Države mogu pristati na arbitražu na različitim razinama ovisno o tekstu svojih investicijskih kodeksa.
Neki investicijski kodovi jasni su pristanak države na arbitražu. Ovaj jasni pristanak pribjegavanja arbitraži može obuhvaćati odredbe koje su oblikovane tako da stranim ulagačima daju mogućnost podnošenja spora arbitraži. U tom slučaju, mogućnost ulagača nameće se državi domaćina.
Rezervacije za ovaj učinak mogu se naći u investicijskom kodeksu Mauritanija, Avganistan i the Centralna Afrička Republika. Na primjer, Članak 22 kodeksa ulaganja Srednjoafričke republike predviđa da se svaki spor s državom domaćinom i stranim ulagačem može riješiti arbitražom, uključujući putem ICSID-a ili OHADA arbitraže.
Kao izravne odredbe kojima se uspostavlja nedvosmislen pristanak države na arbitražu mogu biti rizičnije za države domaćine, mnoge su države izmijenile svoje investicijske kodove.
Odredbe investicijskih kodeksa koje se u slučaju spora izričito odnose na domaće sudove ne smatraju se ponudom arbitražom (u tom slučaju, država može, naravno, dati svoj pristanak investicijskim sporazumom ili ugovorom, koji će prevladati nad domaćim zakonodavstvom).
Primjer takve vrste je Članak 17 Zakona o politici izravnih stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini, koji glasi kako slijedi:
Sporove o stranim ulaganjima rješavat će nadležni sudovi u Bosni i Hercegovini, osim ako zainteresirane strane ugovore neki drugi postupak za rješavanje sporova, uključujući, ali ne ograničavajući se na domaće ili međunarodno mirenje ili arbitražu.
Neki investicijski kodovi arbitražu nazivaju "odobren”Sredstva za rješavanje sporova. Tipičan primjer bila bi odredba koja tvrdi da spor "svibanj“Biti riješen arbitražom ili arbitražom “može se dogovoriti” od stranaka, među ostalim metodama rješavanja sporova. This kind of provision is rarely understood as a unilateral consent to arbitration, budući da to ovisi o prethodnom sporazumu između države i stranog ulagača. Ovo je slučaj Odjeljenja 5(3) od 2010 Zakon o ulaganjima na Sejšele, na primjer. [2]
Ulagač zabrinut bilo kakvom nacionalizacijom ili eksproprijacijom može tražiti ustavne ili druge pravne lijekove prema zakonima Sejšela, ili pribjegavaju drugim metodama rješavanja sporova predviđenih bilo kojim sporazumom između investitora i Vlade.
Ostali daju pristanak na arbitražu, ali samo kad se spor ne odnosi na isključivu nadležnost domaćih sudova. Na primjer, the 2013 Zakon Republike Bjelorusije o ulaganjima omogućuje rješavanje sporova koji se ne odnose na isključivu nadležnost sudova Republike Bjelorusije da se uputi na UNCITRAL ili ICSID arbitražu:
Članak 13. Rješavanje sporova između investitora i Republike Bjelorusije
[…] Ako se sporovi ne odnose na isključivu nadležnost sudova Republike Bjelorusije, nastali između investitora i Republike Bjelorusije nisu regulirani u predistražnom postupku pregovorima u roku od tri mjeseca od dana primitka pismenog prijedloga o njegovom uređenju u pretkaznenom postupku, onda takvi sporovi mogu, po izboru investitora, biti reguliran također:
- u arbitražnom sudu koji se osniva za rješavanje svakog konkretnog spora u skladu s Arbitražnim pravilima Komisije Ujedinjenih nacija za međunarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL), ukoliko se stranke ne dogovore drugačije;
- u Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u slučaju ako je ovaj strani ulagač državljanin ili pravna osoba države članice Konvencije o rješavanju investicijskih sporova između država i državljana drugih država iz ožujka 18, 1965.
U slučaju ako se ugovorom Republike Bjelorusije i / ili ugovorom sklopljenim između investitora i Republike Bjelorusije utvrdi drugačije u vezi s rješavanjem sporova između investitora i Republike Bjelorusije, koji proizlaze iz provođenja investicije, tada se primjenjuju odredbe ovog ugovora Republike Bjelorusije i / ili ugovora sklopljenog između investitora i Republike Bjelorusije..
U Svojstva južnog Pacifika (bliski istok) Ograničena v.d.. Egipat, strani investitor oslanjao se na egipatski Zakon br. 43 od 1974 u vezi s ulaganjem arapskih i stranih fondova i slobodne zone („Zakon br. 43”) podnijeti zahtjev za arbitražom pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova („ICSID”). Članak 8 Zakona br. 43 predviđena za ICSID arbitražu:[3]
Investicijski sporovi u vezi s provedbom odredaba ovog zakona rješavat će se na način koji je dogovoren s investitorom, ili u okviru sporazuma koji su na snazi između Arapske Republike Egipat i matične zemlje investitora, ili u okviru Konvencije o rješavanju investicijskih sporova između države i državljana drugih zemalja kojih se Egipat pridržavao temeljem zakona br.. 90 od 1971, ako se primjenjuje takva Konvencija.
Egipat je prigovorio, navodeći taj članak 8 Zakona 43 nije tvorilo nedvosmislen pristanak. Prema državi, potreban je ugovor sa stranim ulagačem za uspostavljanje nadležnosti. Arbitražni sud odbacio je egipatski argument i utvrdio taj članak 8 Zakona 43 konstituiran “izričit "pismeni pristanak" na nadležnost Centra u smislu članka 25(1) Washingtonske konvencije u onim slučajevima kada ne postoji druga dogovorena metoda rješavanja spora i ne primjenjivi bilateralni ugovori”.[4]
Značajne zaštite predviđene u investicijskim kodovima
Slično investicijskim ugovorima, investicijski kodovi obuhvaćaju niz materijalnih pravila za zaštitu i promicanje stranih ulagača. Na primjer, Sljedeće značajne zaštite mogu se naći u investicijskim kodovima afričkih zemalja:
- pravedan i pravedan tretman (vidjeti, npr, Odjeljak 7 Kodeksa vanjskih ulaganja Cape Verdea (Zakon br. 89/IV / 93);
- nacionalni tretman (vidjeti, npr, Odjeljak 7 Kodeksa vanjskih ulaganja Cape Verdea (Zakon br. 89/IV / 93))
- zaštita od diskriminatornih mjera (vidjeti, npr, Članak 10 investicionog koda Burundi (Zakon br. 1/24));
- zaštita prava intelektualnog vlasništva (vidjeti, npr, Članak 35 Zakona o poticanju ulaganja, 2009 Južnog Sudana);
- zbog procesa (vidjeti, npr, Članak 15 Zakona o privatnom ulaganju (Zakon br. 10/18 od 26. lipnja));
- zaštita od nacionalizacije i eksproprijacije (vidjeti, npr, Odjeljak 5(1) Zakona o ulaganjima na Sejšele 2010); i
- pravo na besplatan prijenos kapitala (vidjeti, npr, Odjeljak 6(1) Zakona o ulaganjima na Sejšele 2010).
Mnogi investicijski kodovi također definiraju pojmove „ulaganje"I"investitor"Na sličan način kao bilateralni ugovori o ulaganju. (vidjeti, npr, Odjeljak 1 Zakona o zaštiti ulaganja 2015 Južne Afrike).
[1] Tradex Hellas S.A. v. Republika Albanija, Slučaj ICSID br. ARB / 94/2, Odluka o nadležnosti od 24 prosinac 1996, str. 187-188.
[2] Investicijski kodeks Sejšela (Zakon o ulaganju 31 od 2010).
[3] Danas, stranim ulaganjima u Egiptu upravlja Zakon br. 72 od 2017.
[5] Svojstva južnog Pacifika (bliski istok) Ograničena v.d.. Arapska Republika Egipat, Slučaj ICSID br. ARB / 84/3, Odluka o nadležnosti od 14 travanj 1988, ¶ 116.