Zahtjevi za prekid rada zajednička su značajka većine međunarodnih građevinskih arbitraža, kao što znaju svi koji su uključeni u građevinske sporove i međunarodnu arbitražu. One su također jedna od najtežih tvrdnji za uspjeh, budući da se često miješaju ili se pojavljuju paralelno s zahtjevima za produženje, također poznat kao potraživanja za odgodu. Iako rutinski rade izvođači u međunarodnim arbitražama, tvrdnje o prekidu zamršene su s brojnim praktičnim poteškoćama, kao što je dokazivanje uzročne veze između poremećenih događaja na koje se prigovara i posljedičnog gubitka koji se traži, ili stvarne pretrpljene gubitke. Kao što je slučaj sa zahtjevima za produženje roka, vrlo je važno voditi dobru dokumentaciju o projektu od samog početka projekta, ako ne i presudno, za uspjeh tvrdnji o prekidu.
Što je smetnja na građevinskom projektu?
Protokol o kašnjenju i poremećajima Društva za građevinsko pravo (“SCL Delay and Disruption Protocol”) definira poremećaj kao "smetnja, ometanje ili prekid uobičajenih metoda rada Izvođača, što rezultira manjom produktivnošću ili učinkovitosti”. U suštini, poremećaj predstavlja gubitak produktivnosti u izvršavanju pojedinih radnih aktivnosti kada se radne aktivnosti ne mogu izvesti tako učinkovito kao što je razumno planirano (ili moguće).
Po riječima vodećih engleskih komentatora građevinskih ugovora (Podržavanje ugovora o izgradnji),[1] „Poremećaj nastaje kada postoji poremećaj redovitog i ekonomskog napretka izvođača i/ili odgađanje nekritične aktivnosti iako, prema prilikama, nema ili postoji samo mala konačna odgoda u završetku.”
U središtu svake tvrdnje o prekidu leži a gubitak produktivnosti, tj, posao se obavlja manje učinkovito nego što je predviđeno i dopušteno u vrijeme sklapanja ugovora. U praksi, poremećaji mogu nastati iz beskonačnog broja izvora, uključujući, ali ne ograničavajući se na, prekomjerne promjene u radu, promjene u redoslijedu rada, problemi s pristupom web mjestu, različiti uvjeti na mjestu, vrijeme, tijekom vremena, dorada i dostupnost radne snage.[2] Čimbenici koji utječu na produktivnost rada mogu se općenito podijeliti u šest skupina:[3]
- Raspored ubrzanja;
- Promjena u radu;
- Karakteristike upravljanja;
- Karakteristike projekta;
- Rad i moral; i
- Lokacija projekta/vanjski uvjeti.
Razlika između zahtjeva za prekid i prolongiranje
Tvrdnje o poremećaju često se miješaju s zahtjevi za produženje roka, ili potraživanja uzrokovana kašnjenjima. To nije iznenađujuće, kao, u praksi, često postoji preklapanje između njih. Poremećaj, na primjer, može biti i uzrok kašnjenja i simptom ubrzanja. Lako se može zamisliti scenarij u kojem je projekt poremećen, a poremećaj bi mogao rezultirati kašnjenjem, pa bi bio potreban plan ubrzanja da se nadoknadi kašnjenje, što dovodi do daljnjeg poremećaja i dodatnih troškova, kako za izvođača tako i za poslodavca.
Treba napraviti razliku između to dvoje, međutim. Zahtjevi za prekid rada su zahtjevi za naknadu za smanjenje očekivane produktivnosti rada i/ili opreme (gubitak učinkovitosti). Poremećaj također može biti za kritične ili nekritične događaje. Odgoditi, s druge strane, općenito se koristi za opisivanje novčanog potraživanja koje slijedi od kašnjenja do završetka projekta. Kašnjenje može biti samo po sebi, ili odgode s prekidom.
Normalno, redovno, samo kritični događaji kašnjenja relevantni su za troškove produljenja i mogu dovesti do kompenzacije. Neće svaki događaj ometanja dovesti do naknade, ili. Posebno, hoće li izvođač imati pravo na naknadu ovisi o tome jesu li poremećaj uzrokovan događajima koji su ugovorna odgovornost poslodavca. U tom slučaju, poremećaj može dovesti do kompenzacije, bilo prema ugovoru ili kao opći pravni lijek za povredu ugovora prema mjerodavnom pravu.
Što je potrebno za uspjeh po tužbi za prekid u međunarodnoj arbitraži?
Ne postoji utvrđen način na koji izvođači mogu dokazati i procijeniti svoje tvrdnje o prekidu. SCL Delay and Disruption Protocol ukazuje, općenito rečeno, da „[d]poremećaj se pokazuje primjenom analitičkih metoda i tehnika za utvrđivanje gubitka produktivnosti koji proizlazi iz događaja poremećaja i rezultirajućeg financijskog gubitka.”[4]
Kako bi izvođači uspjeli u zahtjevima za prekid, obično moraju dokazati sljedeće:
- Prvi, da se dogodio remetilački događaj, dajući izvođaču pravo na gubitak i/ili trošak (tj, identifikaciju i analizu svake od operacija za koje se tvrdi da su prekinute). Nije dovoljno jednostavno konstatirati da je izvođenje radova poremećeno.
- Drugi, da je ometajući događaj uzrokovao poremećaj aktivnosti (tj, uzrok i način na koji je došlo do poremećaja).
- treći, da su ometajuće aktivnosti uzrokovale gubitak i/ili trošak, koji, tipično, zahtijeva demonstriranje (1) da su brojke za očekivani učinak, planiranih sredstava, i vrijeme potrebno za postizanje završetka prekinutih operacija kako je izračunato u natječaju bilo je ostvarivo; (2) učinci bilo kakve neučinkovitosti od strane ometene strane u izvođenju radova, koji treba pravilno izračunati i njegov učinak uključiti u izračune pretrpljenog poremećaja; (3) broj sati stvarno prijavljenih u evidenciju radnog vremena za prekinutu operaciju, koja mora biti točna.[5]
Svrha analize poremećaja nije samo pokazati razliku između onoga što se stvarno dogodilo i onoga što je izvođač planirao, ali da se pokaže stvarni gubitak produktivnosti i dodatni gubitak i trošak iznad i iznad kojih bi izvođač imao, da nije bilo poremećaja za koje je odgovoran poslodavac.[6]
Kao što je slučaj s analizom kašnjenja, održavanje točne dokumentacije projekta jednako je važno za svaku analizu poremećaja. Teret dokaza da je poremećaj doveo do financijskog gubitka ostaje na izvođaču prema gotovo svim zakonima. Izvođač ne treba samo dokazati iznos svog potraživanja (trošak gubitka produktivnosti), ali i da su troškovi stvarno ostvareni u obavljanju zahvaćenih radnih aktivnosti kao posljedica poremećaja za koje je odgovoran poslodavac (tj, uzročnu vezu). Ovaj, u praksi, nije lako dokazati, zbog čega zahtjevi za prekidom često propadaju.
Metode analize poremećaja u međunarodnoj arbitraži
SCL Delay and Disruption Protocol predviđa nekoliko metoda za izračunavanje izgubljene produktivnosti koja je posljedica događaja poremećaja. Najčešće korištene metode, podijeljena u dvije glavne kategorije, su sljedeći:[7]
- Metode temeljene na produktivnosti su metode koje se oslanjaju na stvarna ili teorijska mjerenja usporedne produktivnosti, koji nastoje izmjeriti gubitak produktivnosti u iskorištenim resursima i zatim procijeniti taj gubitak.
- Metode temeljene na troškovima su metode koje se oslanjaju na analizu planirane i stvarne potrošnje resursa ili troškova, koji nastoje utvrditi razliku između stvarnih i planiranih troškova bez prethodnog mjerenja gubitaka produktivnosti u iskorištenim resursima.
Najčešća metoda koja se temelji na produktivnosti, naširoko koristi pri procjeni zahtjeva za poremećaj, je tzv.analiza izmjerenih milja”. Ova metoda uspoređuje (1) razina produktivnosti postignuta u područjima ili razdobljima radova na koje utječu identificirani događaji poremećaja s (2) produktivnost postignuta na identičnim ili sličnim aktivnostima u područjima ili razdobljima rada na koje ne utječu oni identificirani poremećaji.[8] Pristup izmjerenim miljama nastoji utvrditi da se planirana proizvodnja mogla postići u područjima gradilišta/aktivnosti gdje nije bilo poremećaja, te da su poremećajni događaji bili uzrok smanjene proizvodnje u drugim područjima/aktivnostima s posljedičnim povećanjem troškova.[9] Prilikom poduzimanja analize izmjerenih kilometara, the SCL Delay and Disruption Protocol naglašava da "mora se paziti na usporedbu sličnog sa sličnim”.[10] Bilo bi uzaludno, na primjer, usporediti radove na rasutom iskopu u redovnom tlu s iskopom rova gdje su prisutne velike količine stijena.[11] Stručnjaci ukazuju da ova metoda obično dobro funkcionira na linearnim projektima kao što su ceste, šina, cjevovoda, polaganje kabela i/ili tamo gdje postoji značajna količina radova koji se ponavljaju, kao što su zemljani radovi, na primjer.[12]
Vrlo često, međutim, pristup izmjerenim miljama možda nije prikladan, zbog čega SCL Delay and Disruption Protocol predviđa nekoliko alternativnih pristupa. Takozvani "analiza zarađene vrijednosti", na primjer, identificira (1) broj radnih sati razumno utrošenih na natječaj za dovršetak određenih radnih aktivnosti i uspoređuje ga s (2) stvarnih radnih sati za obavljanje tih radnih aktivnosti.
Metode temeljene na troškovima, s druge strane, se obično koriste kada se izgubljena produktivnost ne može pouzdano izračunati korištenjem pristupa koji se temelji na produktivnosti. Ove metode se usredotočuju na evidenciju troškova projekta i nastoje pružiti usporedbu između nastalih i procijenjenih troškova, ili korišteni rad i procijenjeni rad, za one aktivnosti na koje utječu poremećaji za koje je odgovoran poslodavac. Metode temeljene na troškovima mogu pružiti pomoć ako postoji dovoljna dokumentacija i prateći podaci koji pokazuju razumnost pretpostavki natječaja, ali i da su stvarni nastali troškovi bili razumni i da su isključeni troškovi svih događaja za koje je odgovoran izvođač.
Sve gore navedene metode su tehnički prihvatljive, prema mišljenju stručnjaka. Najpouzdanije su svakako metode koje se oslanjaju na analizu činjenica, suvremene informacije izvučene iz konkretnog projekta o kojem je riječ, tj, Specifične studije projekta, budući da su najbliže stvarnim štetama od projekta.[13] Koju metodu treba koristiti, opet, u konačnici ovisi o dostupnosti projektne dokumentacije ali io okolnostima svakog pojedinog slučaja.
[1] Podržavanje ugovora o izgradnji (9th Edn., slatko & maksvel), za. 8-057.
[2] ČAK, Vodič za naknadu štete u međunarodnoj arbitraži, veljača 2021.
[3] Schwartzkopf, Izračunavanje izgubljene produktivnosti rada u građevinskim zahtjevima, Wiley, New Yorku, 1995.
[4] SCL Delay and Disruption Protocol, za. 18.6.
[5] Lukas Klee, Međunarodno ugovorno pravo o građenju, Poglavlje 10, za. 10.4.2 (John Wiley & Sinovi, doo, 1sv Edn., 2015).
[6] SCL Delay and Disruption Protocol, za. 18.6.
[7] SCL Delay and Disruption Protocol, najbolji. 18.12-18.24.
[8] SCL Delay and Disruption Protocol, za. 18.16 (a).
[9] FTI savjetovanje, Praktična razmatranja pri podnošenju zahtjeva za poremećaj, 28 veljača 2022.
[10] SCL Delay and Disruption Protocol, za. 18.16 (a).
[11] FTI savjetovanje, Praktična razmatranja pri podnošenju zahtjeva za poremećaj, 28 veljača 2022.
[12] FTI savjetovanje, Praktična razmatranja pri podnošenju zahtjeva za poremećaj, 28 veljača 2022.
[13] Derek Nelson, Analiza i vrednovanje poremećaja, 25 siječanj 2011.