Prema čl 15 pravila LCIA[1], stranke trebaju samo dostaviti bitne dokumente, što znači identificirane dokumente koji su relevantni za slučaj i materijali za njegov ishod. Ovaj je koncept uobičajen u međunarodnoj arbitraži, ali se razlikuje od engleske općepravne tradicije, koji zahtijevaju daleko strože otkrivanje[2]. Kako bi se obuhvatila arbitraža u zajednicama uobičajenog prava i u građanskom pravu, Umjetnost. 22(1)(v)[3] prepušta veliku slobodu diskrecijskog prava arbitražnom sudu da naloži strankama da dostavljaju relevantne dokumente kojima raspolažu, skrbništvo ili vlast. Međutim, sudove treba vezati njihova opća obveza iz čl 14.4,[4] što zahtijeva da djeluju pošteno i nepristrano, a kako bi se izbjeglo nepotrebno kašnjenje i trošenje.
Jedinstveni aspekt pravila LCIA o proizvodnji dokumenata je njegov Prilog,[5] koja zabranjuje zakonskim zastupnicima da svjesno nabavljaju ili pomažu u pripremi, ili se oslanjati na njih, bilo koji lažni dokaz,[6] i svjesno prikrivanje ili pomaganje u prikrivanju bilo kojeg dokumenta kada je zakonski zastupnik znao da stranka ima obvezu dostaviti naručeni dokument[7]. U slučaju kršenja, Tribunal[8] može izdati ‘pisani ukorIli ilipisani oprez glede budućih postupaka u arbitražnom postupku,Ili čak isključiti zakonske zastupnike iz arbitraže ili prijaviti nesavjestan rad lokalnim profesionalnim vlastima. To je daleko jača sankcija nego prema drugim arbitražnim pravilima, pri čemu je primarna sankcija potencijalno izvlačenje negativnih zaključaka protiv stranke.
– Yuhua Deng, Aceris Law
[1] http://www.lcia.org/dispute_resolution_services/lcia-arbitration-rules-2014.aspx
[2] Sudovi mogu nametnuti strankama da traže i otkrije relevantne dokumente jedni drugima i na sudu, bez obzira jesu li takvi dokumenti korisni ili nisu korisni za slučaj stranke.
[3] Članak 22 (1) pravila LCIA (2014) Arbitražni sud ima ovlast, na zahtjev bilo koje stranke ili (osim za podstavke (viii), (ix) i (x) ispod) na vlastitu inicijativu, ali u oba slučaja samo nakon što strankama daju razumnu priliku da iznesu svoje stavove i pod takvim uvjetima (što se tiče troškova i na neki drugi način) kako arbitražni sud može odlučiti: (v) narediti bilo kojoj strani da predloži Arbitražnom sudu i drugim strankama dokumente ili kopije dokumenata kojima raspolažu, pritvora ili ovlasti koje Arbitražni sud odluči da su mjerodavni: http://www.lcia.org/dispute_resolution_services/lcia-arbitration-rules-2014.aspx
[4] http://www.lcia.org/dispute_resolution_services/lcia-arbitration-rules-2014.aspx
[5] Opće smjernice za pravne zastupnike stranaka: http://www.lcia.org/dispute_resolution_services/lcia-arbitration-rules-2014.aspx
[6] stav 4 DODATKA PRAVILIMA LCIA-e: Zakonski zastupnik ne bi trebao svjesno pribaviti ili pomagati u pripremi ili se osloniti na lažne dokaze koji su izneseni Arbitražnom sudu ili Sudu LCIA.
[7] stav 4 DODATKA PRAVILIMA LCIA-e: Pravni zastupnik ne bi trebao svjesno prikrivati niti pomagati u prikrivanju bilo kojeg dokumenta (ili bilo koji njegov dio) kojemu je naređeno da ga proizvede Arbitražni sud
[8] Članak 18.6: Ako Arbitražni sud utvrdi takvu povredu zakona, Arbitražni sud može odrediti bilo koje ili sve sljedeće sankcije protiv zakonskog zastupnika: (ja) pismeni ukor; (ii) pisani oprez u pogledu budućeg ponašanja u arbitražnom postupku; i (iii) sve druge mjere neophodne za ispunjavanje općih dužnosti koje arbitražni sud zahtijeva u skladu s članovima arbitraže 14.4(ja) i (ii): http://www.lcia.org/dispute_resolution_services/lcia-arbitration-rules-2014.aspx