Francuski prizivni sud nedavno je skicirao opseg stranaka’ odricanje u arbitraži. U Antrix Corp Ltd v. Devas Multimedia P. doo, Međunarodna trgovačka komora Pariškog žalbenog suda smatrala je da se Antrix nije odrekao svog prava da se pozove na proceduralnu nepravilnost, pokrenut pred Međunarodnim arbitražnim sudom ICC-a (the "ICC Sud”), a prije konstituiranja arbitražnog suda.
U svojoj odluci, Pariški prizivni sud rasvijetlio je opseg članka 1466 od Francuski parnični postupak (the "francuski CCP”), prema kojem "stranka koja, svjesno i bez opravdanog razloga, ne podnese pravodobno prigovor na nepravilnosti pred arbitražnim sudom, smatrat će se da se odrekao prava na korištenje takve nepravilnosti”, i potvrdio svoj stav da odustajanje stranaka u pogledu proceduralnih nepravilnosti mora biti nedvosmisleno.
Po zasluzi, Pariški žalbeni sud odbacio je Antrixov prigovor da je arbitražni sud bio nevaljano konstituiran i nenadležan.
pozadina
Spor između Antrix Corp Ltd („Antrix”) i Devas Multimedia P. doo („Deve”) nastao je iz komercijalnog ugovora za lansiranje dvaju satelita i zakup 70 megaherca S-pojasnog spektra potpisan 28 siječanj 2015 (the "Sporazum”). Sporazum je sadržavao arbitražnu klauzulu koja predviđa arbitražu u New Delhiju, Indija, u skladu s bilo Arbitražnim pravilima Međunarodne trgovačke komore (the "ICC pravila”) ili Pravila arbitraže Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (the "UNCITRAL Pravila”).
Dotična arbitražna klauzula može se sažeti na sljedeći način:
U slučaju bilo kakvog spora ili razlike između ugovornih strana u vezi s bilo kojom klauzulom ili odredbom ovog Ugovora ili s obzirom na njegovo tumačenje ili s obzirom na bilo koji račun ili procjenu ili s obzirom na prava, obveze, djela, propusti bilo koje ugovorne strane proizašli iz ili temeljem ovih poklona ili na bilo koji drugi način u vezi s ovim ugovorom; takav spor ili razlika bit će upućena višoj upravi obiju strana na rješavanje u roku od tri (3) tjedana, ako to ne uspije, bit će upućeno na arbitražu [tako svugdje] Tribunal koji se sastoji od tri arbitra, po jednoga imenuje svaka stranka (tj. DEVAS i ANTRIX) a tako imenovani arbitri će imenovati trećeg arbitra.
Sjedište arbitraže bit će u NEW DELHiju u Indiji.
Arbitražni postupak vodit će se u skladu s pravilima i postupcima ICC-a (Međunarodna gospodarska komora) ili UNCITRAL-a.
U 2011, nastao je spor u kontekstu raskida Ugovora od strane Antrixa. Devas je pokrenuo ICC arbitražu u skladu s člankom 4 tada važećih pravila ICC-a, bez traženja posebnog pristanka Antrixa za ICC arbitražu.
Sud ICC-a pozvao je Antrix da imenuje svog arbitra u roku predviđenom Pravilima ICC-a, ako to ne uspije, ICC sud bi imenovao arbitra u Antrixovo ime.
Pred ICC sudom, Antrix je tvrdio da Devas nije imao pravo jednostrano izabrati ICC i, u međuvremenu, zatražio je od indijskog Vrhovnog suda da imenuje arbitra u ime Devasa u pokušaju pokretanja u arbitraža prema pravilima UNCITRAL-a. Dok je ICC sud obaviješten o presudi koja je u tijeku u Indiji, odlučio je da se arbitraža nastavi unatoč Antrixovim prigovorima.
ICC sud je potom imenovao arbitra u ime Antrixa i potvrdio arbitra kojeg je imenovao Devas. Eventualno, indijski Vrhovni sud odbio je Antrixov zahtjev.
U tijeku arbitražnog postupka, Antrix je iznio argument da je arbitražna klauzula patološka jer se odnosila na dva skupa arbitražnih pravila bez pružanja mehanizma odabira između pravila ICC-a i pravila UNCITRAL-a.
Na 14 rujan 2015, tročlani arbitražni sud odbacio je Antrixov prigovor na nadležnost temeljen na patološkoj prirodi arbitražne klauzule i naredio Antrixu da plati Devasu USD 562.5 milijuna, sa kamatama, kao naknada štete za nezakonit raskid.
Devas je pokušao izvršiti arbitražnu odluku u Francuskoj u skladu s člankom 1516 francuskog ZKP-a koji predviđa da se arbitražna odluka donesena u inozemstvu može izvršiti na temelju naloga za ovrhu (izdavanje autorizacije od strane vlade) izdao Tribunal Grande Instance Pariza.
Antrix se žalio izdavanje autorizacije od strane vlade narudžba, svađajući se, između ostalih osnova, da ICC arbitražni sud nije bio nadležan (Članak 1520(1) francuske KPK) i bio je nepropisno konstituiran (Članak 1520(2) francuske KPK). Deve, zauzvrat, tvrdio je da su Antrixovi argumenti nedopušteni u skladu s člankom 1466 francuske KPK, koji se odnosi na odricanje proizašlo iz propusta stranaka da pravodobno iznesu proceduralni prigovor pred arbitražnim sudom.
Prva odluka Žalbenog suda o prigovoru na Exequatur nalog arbitražne odluke
U svojoj prvoj odluci, Pariški prizivni sud odbacio je sve Antrixove argumente i potvrdio odluku Tribunal Grande Instance koji je odobrio izdavanje autorizacije od strane vlade.
Prizivni sud smatrao je da su Antrixovi argumenti u vezi s proceduralnim nepravilnostima u konstituiranju arbitražnog suda nedopušteni u skladu s člankom 1466 francuske KPK. [1]
Točnije, Žalbeni sud napomenuo je da se odricanje stranke mora analizirati upućivanjem na argumente iznesene pred arbitražnim sudom, a ne upućivanjem na rasprave održane prije njegova ustava.[2]
Odluka Kasacijskog suda kojom se ukida odluka Žalbenog suda
Antrix je potom podnio zahtjev pred francuskim kasacijskim sudom raspravljajući, između ostalog, da je argument koji se tiče nepravilnosti ustrojavanja arbitražnog suda, koju je ICC sud odbacio, te argument o patološkoj prirodi arbitražne klauzule, nisu bile proturječnost koja bi dovela do odricanja.[3]
Unaprijediti, Antrix je tvrdio da je Žalbeni sud prekršio članak 1466 francuskog ZKP-a presudom da se Antrix odrekao prava na podnošenje proceduralnog prigovora.[4]
U svojoj odluci, Kasacijski sud utvrdio je da argument patološke klauzule i u arbitražni argumenti nisu bili nekompatibilni, nego su bili komplementarni.
U ovom poštovanju, obrazložio je Kasacijski sud da:[5]
- arbitražna klauzula je omogućila opciju između pravila ICC-a i pravila UNCITRAL-a;
- opcija Pravila UNCITRAL-a podrazumijevala bi da bi arbitraža bila u, isključujući intervenciju arbitražne institucije;
- bez obzira na navedeno, arbitraža koju je pokrenuo Devas bila je institucionalna, unatoč Antrixovim prigovorima.
Osobito, Kasacijski sud presudio je da Antrixov argument o patološkoj arbitražnoj klauzuli nužno uključuje prigovor koji se odnosi na nepravilan sastav suda ICC-a.[6]
Kao rezultat, Kasacijski sud ukinuo je odluku Žalbenog suda i vratio predmet Žalbenom sudu u drugom sastavu.
Odluka prizivnog suda o odricanju
Međunarodna trgovačka komora Pariškog prizivnog suda potom je donijela odluku o 28 lipanj 2022, vladajući na (1) je li se Antrix odrekao svog prava da se osloni na argument u vezi s osnivanjem arbitražnog suda kako bi se odupro ovrsi i (2) o meritumu, o tome je li arbitražni sud valjano konstituiran.
Je li se Antrix odrekao prava na pokretanje postupka zbog nepravilnosti prema članku 1466 francuske KPK
Prvo pitanje koje je razmatrao Žalbeni sud bilo je je li Antrix isključen člankom 1466 francuskog CCP-a da se osloni na svoj argument koji se odnosi na nepravilan sastav arbitražnog suda iznesenog pred ICC sudom:[7]
Prizivni sud je prvo primijetio da, što se tiče članka 1466 je zabrinut, odricanje stranaka mora biti nedvosmisleno.[8]
U ovom poštovanju, složio se s Kasacijskim sudom, napominjući da je u argument arbitraže i argument patološke klauzule nisu bili u sukobu.[9] Prizivni sud prihvatio je da je Antrix tumačio arbitražnu klauzulu kao u arbitraža, za razliku od institucionalne arbitraže. Time, Antrix je na sukcesivan i komplementaran način pokrenuo pitanje ustroja arbitražnog suda i neprimjenjivosti arbitražne klauzule.[10]
Prizivni sud nadalje je potvrdio da Antrixov argument u vezi s patološkim aspektom arbitražne klauzule nužno uključuje prigovor u vezi s konstituiranjem suda ICC-a, s obzirom na to da je arbitražni sporazum navodno predviđao an u arbitraža koja bi zahtijevala osnivanje arbitražnog suda bez intervencije ICC suda.[11]
Je li arbitražni sud bio valjano osnovan
Utvrdivši da Antrixov argument nije odbačen, drugo sporno pitanje bilo je je li arbitražni sud ICC-a ispravno konstituiran.[12]
U ovom poštovanju, Žalbeni sud podsjetio je da se arbitražne klauzule moraju tumačiti prema načelu koherentnosti i korisnosti, favoriziranje tumačenja koje daje puni učinak arbitražnoj klauzuli kako bi se spriječila mogućnost da stranka dovede u pitanje svoj pristanak na arbitražu.[13]
Prizivni sud primijetio je da nije sporno da su se stranke odlučile obratiti se na arbitražu (da li u ili institucionalni), arbitražna klauzula dala je strankama mogućnost odabira u arbitraža, prema Pravilima UNCITRAL-a, ili ICC arbitražu.[14] U ovom slučaju, Devas je iskoristio svoje pravo podnijeti ICC arbitražu.
S obzirom na Antrixov argument da su se stranke trebale dogovoriti o vrsti arbitraže prije pokretanja postupka, Žalbeni sud primijetio je da bi takva premisa dodala preduvjet koji stranke nisu uzele u obzir prilikom izrade arbitražne klauzule.[15]
stoga, mogućnost pribjegavanja institucionalnoj arbitraži, za razliku od an u arbitraža, ležao bi na strani koja je pokrenula postupak (u ovom slučaju, Deve).[16]
Odabirom pokretanja ICC postupka, Devas je sudu ICC-a dao ovlasti za vođenje slučaja i osnivanje arbitražnog suda u ime stranaka u skladu s pravilima ICC-a.
U svjetlu prethodno navedenog, Žalbeni sud odbacio je Antrixov argument u vezi s nepravilnostima u sastavu suda ICC-a i dosudio Devasu EUR 200,000 u troškovima.[17]
[1] Apelacioni sud u Parizu, 27 ožujak 2018, Ne. 16/03596, str. 5.
[2] ibid.
[3] Kasacijski sud, 4 ožujak 2020, Ne. F 18-22.019; str. 2.
[4] ibid.
[5] Kasacijski sud, 4 ožujak 2020, Ne. F 18-22.019; str. 8-9.
[6] ibid.
[7] Apelacioni sud u Parizu, 28 lipanj 2022, Ne. 20/05699, str. 5-10.
[8] Iskaznica., str. 7.
[9] Iskaznica., str. 7-8.
[10] Iskaznica., str. 8-9.
[11] Iskaznica., str. 10.
[12] ibid.
[13] Id., str. 14
[14] ibid.
[15] Iskaznica., str. 15.
[16] ibid.
[17] Iskaznica., str. 16.