Unatoč značajnim naporima na reformi i modernizaciji svojih arbitražnih zakona, arbitraža u Bosni i Hercegovini i dalje je prilično nerazvijen i nepopularan mehanizam za rješavanje sporova.
Bosna i Hercegovina je uspostavljena kao neovisna država nakon balkanskog rata devedesetih. The Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, poznat i kao Daytonski sporazum, bio je prijavljen 1995 i danas služi kao ustav države. Bosna i Hercegovina se sastoji od dva različita entiteta - Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. U Dodatku, postoji zaseban distrikt Brčko, samoupravna upravna jedinica pod suverenitetom Bosne i Hercegovine. Svaka od ovih subjekata ima zakonske ovlasti u zakonodavstvu o pitanjima parničnog postupka. Prema tome, postoje tri odvojena zakona koja uređuju građanski postupak u Bosni i Hercegovini: the Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine 2003, Zakona o parničnom postupku Republike Srpske 2003 i the Zakon o parničnom postupku Brčko distrikta 2003.
Arbitražne odredbe raspoređene su između tri različita građanska zakona: Zakon o parničnom postupku Federacije (Članci 434–453), Zakon o parničnom postupku Republike Srpske (Članci 434–453) i Okružni zakon o parničnom postupku (Članci 380-399). srećom, odredbe arbitraže u svakom od ovih akata su u osnovi iste, a svih devetnaest članaka temelji se na UNCITRAL Model zakona, koju je prihvatila gotovo polovica svjetskih naroda.
Zakon o parničnom postupku Federacije BiH arbitražu klasificira kao "poseban postupak " stavljajući ga pored ostalih vrsta "posebni postupci"Poput radnih sporova i malih zahtjeva. U njemu nisu izričito navedena opća načela koja reguliraju arbitražni postupak. Štoviše, neka opća načela mogu se potaknuti iz općih načela kodificiranih u Zakonu o parničnom postupku u Federaciji. Tu se ubraja načelo autonomije stranaka, kako je predviđeno u čl 443 Zakona o parničnom postupku Federacije, dopuštajući strankama da se dogovore o primjenjivim pravilima arbitražnog postupka.
Kako su odredbe o arbitraži sadržane u Zakonu o parničnom postupku Federacije, općenito se pretpostavlja da su opća načela parničnog postupka kodificirana u poglavlju I Zakona o parničnom postupku Federacije, kao što je na primjer postupak zbog postupka, primjenjuju se i na arbitražni postupak.
Članci 434-453 Zakona o parničnom postupku Federacije dalje definira sve osnovne elemente arbitražnog postupka: arbitrabilnost, formalna valjanost arbitražnog sporazuma, ustav arbitražnog suda, izazov arbitra, opća moć suda i oblik i pravni učinci arbitražnog rješenja. Poglavlje V. Zakona o parničnom postupku Federacije sadrži odredbe o arbitražnom postupku i postupku ukidanja arbitražnog postupka.
Što se tiče provođenja arbitražnih presuda, Bosna i Hercegovina je stranka u kojoj je Njujorška konvencija o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih odluka, kojoj je uspio 1 rujan 1993. S obzirom na Newyoršku konvenciju, Bosna i Hercegovina je upisala dvije deklaracije i jednu rezervu koja: „Konvencija se primjenjuje na Republiku Bosnu i Hercegovinu samo u vezi s tim [do] one arbitražne presude donesene nakon stupanja na snagu Konvencije. Republika Bosna i Hercegovina će primjenjivati Konvenciju, na temelju uzajamnosti, na priznavanje i izvršenje samo onih nagrada donesenih na teritoriju druge države ugovornice. Republika Bosna i Hercegovina primjenjivat će Konvenciju samo na razlike proizašle iz pravnih odnosa, bilo da su ugovorni ili ne, koje se prema nacionalnom zakonu Republike Bosne i Hercegovine smatraju komercijalnim.”
Tako, samo inozemne nagrade koje se prema nacionalnom zakonu Republike Bosne i Hercegovine smatraju komercijalnim mogu se provoditi putem Konvencije.
Pravni postupak priznavanja i izvršenja stranih nagrada detaljno je kodificiran u Poglavlje 4 od Zakon o sukobu zakona.
Jedina poznata arbitražna institucija koja trenutno postoji u Bosni i Hercegovini je Arbitražni sud, pričvršćen na Vanjska privredna komora Bosne i Hercegovine. Arbitražni sud nadležan je za rješavanje sporova u komercijalnom obliku, vlasništvo i druga pravna pitanja, kako je definirano u njegovom statutu. Ima svoje Pravilnik o organizaciji i radu Arbitražnog suda, koja je stupila na snagu u 2003. Pravila definiraju Arbitražni sud kao neovisni sud nadležan za rješavanje sporova putem arbitraže. Njegova nadležnost obuhvaća domaće i međunarodne sporove, u tom slučaju najmanje jedna stranka mora imati sjedište izvan Bosne i Hercegovine. Nejasno je koliko međunarodnih arbitraža Trgovinska komora upravlja godišnje.
Sve u svemu, status međunarodne arbitraže u Bosni i dalje je nezadovoljavajući. Iako su uloženi značajni napori u razvoju arbitražnog postupka, osnovano je niz inicijativa i arbitražnih udruženja koja se zalažu za reforme, kao što je na primjer the Udruga Arbitri, arbitraža još nije daleko od popularnog mehanizma za rješavanje sporova u Bosni i Hercegovini.