The Zakon o arbitraži i mirenju („Zakon”) Ekvadora prvi put je donesen godine 1997. Međutim, čak i nakon izmjena usvojenih u 2015, zakonodavstvo je sadržavalo regulatorne praznine i nejasne uvjete, što nije dopuštalo arbitrima i sucima da izgrade postojano tijelo tumačenja. Činjenica da je zemlja godine otkazao ICSID konvenciju 2009 dodao je dodatna ograničenja žalbi međunarodne arbitraže u Ekvadoru.
Zatim, dva mjeseca nakon što se Ekvador ponovno pridružio ICSID konvenciji u lipnju 2021, Izvršna uredba br. 165-2021 donio je predsjednik RH koji sadrži Pravilnik o Zakonu o arbitraži i mirenju. Cilj Pravilnika bio je razjasniti prethodne nejasnoće i popuniti praznine sadržane u zakonu o arbitraži u Ekvadoru. zemlje ponovno pristupanje ICSID konvenciji, zauzvrat, olakšava rješavanje međunarodnih investicijskih sporova.
Definicija arbitraže u Ekvadoru prema Zakonu o arbitraži i posredovanju
Prema čl 1 Zakona, arbitražni sustav je alternativni mehanizam za rješavanje sporova kojem se stranke mogu podvrgnuti, po međusobnom dogovoru, postojeće ili buduće sporove koji se mogu riješiti. U takvim slučajevima, spor će riješiti administrativni arbitražni sud ili neovisni arbitri.
Članak 2 pojašnjava da se arbitraža provodi kada podliježe Zakonu i pravilima i postupcima arbitražnog centra, a neovisno je kada se provodi prema Zakonu, ali u skladu sa sporazumom stranaka.
Arbitražni sporazum
Prema čl 5, arbitražni sporazum je:
pisani sporazum temeljem kojeg su stranke suglasne predati arbitraži sve ili određene sporove koji su nastali ili bi mogli nastati između njih u vezi s određenim pravnim odnosom, bilo ugovorne ili neugovorne.
Članak 6 dodaje, međutim, da arbitražni sporazum ne mora biti sadržan u jednoj ispravi potpisanoj od stranaka, ali također može proizaći iz drugih pisanih komunikacija koje služe kao dokumentarni zapis volje stranaka da se podvrgnu arbitraži.
Zahtjev za arbitražom
važnije, Članak 10 detaljno opisuje zahtjeve koje valjani zahtjev za arbitražu u Ekvadoru mora ispuniti. Zahtjev se mora podnijeti ravnatelju arbitražnog centra ili arbitru ili arbitrima imenovanima u arbitražnom sporazumu.. Također mora sadržavati:
- Oznaka centra ili arbitra kojemu se podnosi;
- Identifikacija tužitelja i tuženika;
- Osnovne činjenice i pravni argumenti, ocrtan jasnoćom i preciznošću;
- Stvar, iznos ili činjenica koja se traži;
- Određivanje iznosa spora;
- Oznaka mjesta gdje se tuženik treba uručiti, i o mjestu gdje se tuženi treba obavijestiti.
- Ostali zahtjevi utvrđeni zakonom u svakom slučaju.
Preduvjeti sadržani u čl 72 Zakona o parničnom postupku također moraju poštovati.
Medijacijsko saslušanje
Posebnost Zakona je da se ročište za mirenje održava kako bi stranke mogle riješiti svoj spor (Članak 15). Izmiritelja imenuje ravnatelj arbitražnog centra. Ako se stranke uspiju sporazumjeti, akt potpisan nakon saslušanja za posredovanje ima učinak ovršne presude i pravomoćan je.
Ustav arbitražnog suda
Sukladno čl 16, stranke imaju priliku dogovoriti se o arbitrima tijekom saslušanja medijacije. Bez dogovora, ravnatelj arbitražnog centra dostavlja strankama listu arbitara iz koje one mogu izabrati svoje arbitre. Zajedničkim dogovorom, stranke mogu imenovati i arbitre koji nisu na listi. Nakon što je svaka od strana izabrala arbitra, dva imenovana arbitra određuju predsjednika suda.
U svakoj arbitraži u Ekvadoru, osim jedinog arbitra ili trojice arbitara koji čine sud, takozvani "zamjenski arbitar" također mora biti imenovan. Zamjenski arbitar može intervenirati u postupku u slučaju odsutnosti ili konačne spriječenosti jednog od arbitara. (Članak 17).
Odluke Arbitražnog suda
Stranke moraju odmah izvršiti odluke arbitražnog suda (Članak 32). Arbitražne odluke imaju učinak ovršne presude i pravomoćnosti i izvršavaju se na isti način kao i pravomoćne presude, nakon provedenog ovršnog postupka. Sudac koji odlučuje o ovrsi ne može prihvatiti nijedan prigovor osim onih koji nastanu nakon donošenja rješenja.
Priznavanje stranih arbitražnih odluka u Ekvadoru
Ekvador je stranka u Njujorška konvencija o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih odluka, koji regulira ovrhu stranih arbitražnih odluka u Ekvadoru. Međutim, prilikom pristupanja Konvenciji, Ekvador je stavio rezervu ograničavajući svoju primjenu na arbitražne odluke o trgovačkim stvarima.
Investicijska arbitraža u Ekvadoru
Iako zaštita ulaganja i investicijska arbitraža u Ekvadoru nisu uređeni posebnim zakonom, zemlja se ponovno pridružila ICSID konvencija u 2021.
Do danas, Ekvador je bio uključen u ukupno 28 prijavljenih slučajeva investicijske arbitraže, uključujući sektore rudarstva i energetike. Najviše značajni slučajevi protiv Ekvadora bili:
- Slučajevi u vezi s rudarstvom:
- RSM v. Ekvador
- Zamora Gold v. Ekvador
- Copper Mesa v. Ekvador
- Junefield v. Ekvador
- Codelco i drugi v. Ekvador
- Slučajevi u energetskom sektoru:
- Occidental v. Ekvador I i II (Ugljikovodici)
- MCI v. Ekvador (Struja)
- encana v. Ekvador (Nafta i plin)
- Duke Energy v. Ekvador (Proizvodnja električne energije)
- Chevron i TexPet v. Ekvador I i II (Istraživanje nafte)
- Perenko v. Ekvador (Ekstrakcija ulja)
- Burlington v. Ekvador (Istraživanje nafte)
U zaključku, Zakon o arbitraži i posredovanju Ekvadora, iako u početku prepun nejasnoća i regulatornih praznina, je doživio značajne revizije, posebno uvođenjem Izvršnog dekreta br. 165-2021 koji je imao za cilj pojasniti i unaprijediti njegove odredbe. Obnovljena povezanost zemlje s ICSID konvencijom dodatno naglašava predanost Ekvadora usavršavanju svog pristupa međunarodnim investicijskim sporovima.