Međunarodnu arbitražu u Kazahstanu upravlja Zakon o arbitraži (Zakon br. 488-V) datiran 8 travanj 2016 (the "Zakon o arbitraži”). Zakon o arbitraži je dva puta mijenjan od stupanja na snagu 19 travanj 2016, prvi put u ožujku 2017 (Članak 9.5) a drugi put u siječnju 2019, kada su napravljene značajne izmjene kao dio širih napora da se Kazahstan učini međunarodnom i arbitražnijom jurisdikcijom te da se poveća izravna strana ulaganja u zemlju.
Zakon o arbitraži u Kazahstanu
The Zakon o arbitraži br. 488-V sastoji se od ukupno osam poglavlja:
- Poglavlje 1: Opće odredbe (Članci 1-10)
- Poglavlje 2: Arbitražna komora Kazahstana (Članci 11-12)
- Poglavlje 3: Vođenje arbitražnog postupka (Članci 20-40)
- Poglavlje 5: Troškovi arbitraže u sporu (Članci 41-43)
- Poglavlje 6: Donošenje arbitražne odluke i prekid postupka. Poništenje arbitražne odluke (Članci 44-53)
- Poglavlje 7: Priznavanje i izvršavanje arbitražnih odluka (Članci 54-57)
- Poglavlje 8: Završne i prijelazne odredbe (Članci 59-60).
iako Zakon o arbitraži temelji se na UNCITRAL Model zakona o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži (the “UNCITRAL Model zakona“) tamo su, Štoviše, razlike jer Zakon o arbitraži sadrži strože zahtjeve u pogledu pojedinih aspekata arbitražnog postupka. Jedan primjer su zahtjevi za arbitra, budući da je Zakonom o arbitraži propisano da arbitar može biti samo osoba koja je navršila godine života 30, s visokom stručnom spremom i radnim iskustvom od najmanje pet godina u svojoj struci (Članak 13(1)). povrh toga, za razliku od Modela zakona UNCITRAL, Zakon o arbitraži predviđa rok od dva mjeseca tijekom kojeg se spor mora razmotriti i riješiti arbitražom, osim ako je drugim rokovima utvrđeno pravilima ili sporazumom stranaka (Članak 35(2)), što je relativno kratko. Zakon o arbitraži također predviđa određene dodatne zahtjeve u pogledu sadržaja arbitražne odluke i širi popis razloga za njeno poništavanje. (Članak 57), kako je objašnjeno u nastavku.
Obrazac arbitražnog sporazuma
Članak 9 Zakona o arbitraži (Obrazac i suglasnost arbitražne odluke) propisuje da se sporazum o arbitraži sklapa u pisanom obliku. Zahtjev za pisani oblik arbitražnog sporazuma ispunjen je ako je arbitražna klauzula prisutna u dokumentu koji su potpisale stranke, ili u razmjeni pisama, telegrami, telefonske i faks poruke, ili elektroničkim dokumentima, ili druge isprave kojima se utvrđuju akteri i sadržaj njihova izražavanja volje (Članak 9.1). povrh toga, arbitražni sporazum smatra se sklopljenim i u pisanom obliku ako je sklopljen razmjenom tužbe i obrane, u kojem jedna strana potvrđuje postojanje sporazuma, a drugi tome ne prigovara (Članak 9(2)). Zakon o arbitraži također predviđa mogućnost sklapanja arbitražnog sporazuma upućivanjem u ugovoru na dokument koji sadrži odredbu kojom se sporovi mogu uputiti na arbitražu, pod uvjetom da je ugovor sklopljen u pisanom obliku i da referenca čini arbitražni sporazum dijelom ugovora (Članak 9.3).
Arbitražnost sporova u Kazahstanu
Članak 8.2 Zakona o arbitraži propisuje da se arbitraži mogu podnijeti samo sporovi koji proizlaze iz građanskopravnih odnosa. Sljedeći sporovi smatraju se nearbitražnim stvarima prema zakonima Kazahstana:
- sporovi koji se tiču interesa maloljetnika;
- sporovi koji utječu na interese osoba priznatih nesposobnim ili nesposobnim;
- sporovi u vezi sanacije i stečaja;
- sporovi između subjekata prirodnog monopola i njihovih potrošača;
- sporovi između državnih organa;
- sporovi između pravnih osoba gdje 50% dionica s pravom glasa (participativni interes u temeljnom kapitalu) ili više njih su izravno ili neizravno u vlasništvu države; i
- sporovi koji proizlaze iz osobnih neimovinskih odnosa, koji nisu povezani s imovinskim odnosima (sporovi oko zaštite časti, dostojanstvo i poslovni ugled, pravo na ime, zaštita privatnosti, osobna slika, itd).
Arbitražni sudovi
Članak 13 Zakona o arbitraži utvrđuje kriterije tko može biti imenovan za arbitra:
Pojedinac, koji izravno ili neizravno nije zainteresiran za ishod nekog predmeta, koji je neovisan o strankama i pristaje na obavljanje dužnosti arbitra, koji je navršio trideset godina, ima visoko obrazovanje i najmanje pet godina radnog iskustva u struci, je odabrano (imenovani) arbitar.
Arbitar koji rješava spor isključivo mora imati visoko pravno obrazovanje. U slučaju kolegijalnog rješavanja spora, predsjednik arbitražnog suda mora imati visoko pravno obrazovanje.
Po dogovoru stranaka, državljanin Republike Kazahstan, za arbitra može biti izabran stranac ili osoba bez državljanstva.
Članak 13(2) predviđa dodatne zahtjeve za buduće arbitre, koje se stranke mogu dogovoriti izravno ili odrediti pravilima stalnog arbitražnog suda.
Arbitražni sud može se sastojati od jednog člana (arbitar jedini) ili nekoliko članova ("kolegijalni"), kako je predviđeno u čl 14 Zakona o arbitraži. Stranke mogu slobodno odrediti broj arbitara, koji mora biti neravnomjeran. Ako se stranke drugačije ne dogovore, Zakon o arbitraži predviđa standardni broj od tri arbitra (Članak 14(2)).
Članak 17 Zakona o arbitraži utvrđuje postupak i razloge za izvođenje arbitra. Prvi, stranke mogu osporiti arbitra u slučaju njegovog/njezinog nepoštivanja zahtjeva čl 13 Zakona. Drugi razlozi za osporavanje arbitra uključuju sljedeće okolnosti, koji dovode u sumnju nepristranost ili kompetentnost arbitra:
1) osoba usko povezana s arbitrom je stranka u sporu ili arbitar inače može očekivati značajnu korist ili štetu za sebe ovisno o ishodu spora;
2) arbitar ili s njim blisko povezana osoba je čelnik pravne osobe, svoju podružnicu ili predstavništvo koja je stranka u sporu ili na drugi način zastupa stranku ili bilo koju drugu osobu koja može očekivati značajnu korist ili štetu ovisno o ishodu spora;
3) arbitar je djelovao kao stručnjak ili je na bilo koji drugi način unaprijed identificirao svoj stav u sporu ili je pomogao stranci u sporu u pripremi ili iznošenju svog stava;
4) arbitar je primio ili zahtijevao naknadu u vezi s razmatranjem ovog predmeta, što nije predviđeno ovim zakonom;
5) arbitar neopravdano ne poštuje rokove za arbitražni postupak.
Arbitražni sud ima inherentnu ovlast donijeti odluku o svojoj nadležnosti i odrediti privremene mjere, kako je predviđeno u čl 20 Zakona o arbitraži. Stranke su dalje slobodne odrediti mjesto arbitraže. Ako to ne uspiju učiniti, mjesto arbitraže će odrediti sud uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, uključujući njegovu pogodnost za strane (Članak 22).
Arbitražne institucije u Kazahstanu
Jedna zanimljivost Zakona o arbitraži je njegovo poglavlje 2, koji predviđa osnivanje, organizacija i uloga Arbitražna komora Kazahstana. The Arbitration Chamber of Kazakhstan is a non-profit organization formed as an association of permanent arbitration tribunals and arbitrators, uspostavljene kako bi se osigurali povoljni uvjeti za provedbu, promicanje i potpora aktivnosti arbitraže u Republici Kazahstan. Kombinira sve “stalna arbitraža” Republike Kazahstan kroz kolektivno članstvo. Ovlasti Arbitražne komore utvrđene su u čl 12 Zakona o arbitraži i uključuju, između ostalog, zastupanje i zaštita interesa arbitara i stalnih arbitražnih sudova u državnim tijelima Republike Kazahstan i stranim i međunarodnim organizacijama; praćenje situacije s arbitražnom djelatnošću u Republici Kazahstan; vođenje registra arbitara stalnih arbitražnih sudova, kao i arbitri, koji su članovi Arbitražne komore; osposobljavanje i stručno usavršavanje arbitara, itd.
Druge istaknute arbitražne institucije u Kazahstanu uključuju:
- Međunarodni arbitražni sud (IAC)
- Arbitražni centar Nacionalne poduzetničke komore “Atameken”; i
- MEĐUNARODNA ARBITRAŽNA KONVENCIJA
The Međunarodni arbitražni sud jedan je od osnivača Arbitražne komore u Republici Kazahstan. Osnovan u 2001 (pod nazivom Međunarodna arbitraža (Suđenje) Sud Republike Kazahstan), preimenovan je u 2008 u “Međunarodni arbitražni centar”. Međutim, zbog promjena u zakonodavstvu u 2016, Međunarodni arbitražni centar je ukinut, a njegove funkcije za razmatranje sporova između stanovnika Kazahstana prebačene su na Međunarodni arbitražni sud.
Priznavanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka u Kazahstanu
Kazahstan je pristupio Njujorška konvencija o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih odluka (the “Newyorška konvencija“) predsjedničkim dekretom od 4 listopad 1995. Iste godine, Kazahstan je također ratificirao Europska konvencija o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži.
The recognition and enforcement of foreign arbitral awards are governed by the Zakon o arbitraži (Članci 54-57), ali i od strane Zakonik o građanskom postupku Republike Kazahstan od datuma 31 listopad 2015 (Zakon br. 377-U ZRK). Zakon o parničnom postupku, Članak 255, predviđa veći broj osnova za odbijanje priznanja nagrade nego što je to predviđeno Newyorškom konvencijom.[1] Uz razloge predviđene člankom V. Newyorške konvencije, sudovi Republike Kazahstan mogu odbiti priznati i izvršiti arbitražu ako stranka protiv koje je arbitražna odluka donesena podnese dokaz da postoji pravomoćna sudska presuda ili arbitražna odluka donesena u sporu između istih strana, s obzirom na isti predmet i po istoj osnovi, ili odluka suda ili arbitraže o prekidu postupka u vezi s odustajanjem tužitelja od tužbe.[2]
Razlozi za odbijanje priznanja i ovrhe stranih arbitražnih odluka su sukladno tome istodobno navedeni u četiri različita zakonodavna akta: građanskom zakonu o postupku, Zakon o arbitraži, Newyorška konvencija i Europska konvencija o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži. To predstavlja praktične poteškoće, s obzirom na to da se razlozi navedeni u međunarodnim konvencijama ne podudaraju u potpunosti s razlozima navedenim u Građanskom zakonu o postupku i Zakonu o arbitraži. Kao opće pravilo, pristup kazahstanskih sudova bio je, na temelju članka 255 Zakona o građanskom postupku i čl 57 Zakona o arbitraži, odbiti priznanje i/ili izvršenje arbitražne odluke, bez obzira na zemlju u kojoj je izvedena, na sljedećim osnovama:[3]
1) Ako stranka protiv koje se arbitražna odluka poziva na sudski dokaz da:
(ja) arbitražni sporazum nije valjan prema pravu države kojoj su ga stranke podvrgle ili, bez ikakvih naznaka, prema zakonu zemlje u kojoj je dodijeljena;
(ii) odluka se odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim sporazumom ili koji ne spada u njegove uvjete, ili sadrži rješenja o stvarima izvan dosega arbitražnog sporazuma, ili arbitraža nije nadležna za spor. Ako se odluke o pitanjima obuhvaćenim arbitražnim sporazumom mogu odvojiti od odluka o pitanjima koja nisu tako obuhvaćena, ne može se odbiti izdavanje rješenja o ovrsi za dio arbitražne odluke koji je obuhvaćen arbitražnim sporazumom;
(iii) sud je proglasio stranku u arbitražnom sporazumu nesposobnom ili ograničenom sposobnošću;
(iv) stranka protiv koje se poziva na arbitražna odluka nije bila propisno obaviještena o imenovanju arbitra ili o arbitražnom postupku, ili nije bio u mogućnosti iznijeti svoj slučaj arbitraži iz drugih razloga koje je sud priznao valjanim;
(v) postoji pravomoćna sudska presuda ili arbitražna odluka donesena u sporu između istih stranaka, na istu temu, i po istoj osnovi, ili sudska odluka ili arbitražna odluka o prekidu postupka zbog odustajanja tužitelja od tužbe;
(mi) sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak u postupku nije bio u skladu sa sporazumom stranaka ili, neuspjeh takvog sporazuma, nije bilo u skladu sa zakonima zemlje u kojoj se arbitraža odvijala;
(Vii) odluka još nije postala obvezujuća za stranke ili je poništena, ili je njegovo izvršenje obustavio sud zemlje prema čijem je pravu doneseno.
Ili, kazahstanski sud to utvrđuje:
(1) priznanje i/ili izvršenje arbitražne odluke protivno je javnom poretku RH; ili
(2) spor u kojem je arbitražna odluka donesena ne može biti predmet arbitražnog postupka.
Teret dokazivanja navedenih okolnosti snosi stranka protiv koje je donesena arbitražna odluka. U praksi, međutim, Kazahstanski sudovi ne poštuju uvijek ovaj zahtjev za raspodjelom tereta dokazivanja.
[1] V. Žaraskanovič Šajkenov & A. Turekhanovna Idajatova, “4.6 Kazahstan: Priznavanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka”, u Roman Zykov (izd), Priznavanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka u Rusiji i zemljama bivšeg SSSR-a (Kluwer Law International, 2021) str. 379 - 416, fusnota br. 7.
[2] Međunarodna arbitraža 2021, Kazahstan, Komore & Praktični vodiči za partnere, dostupno u: https://practiceguides.chambers.com/practice-guides/international-arbitration-2021/kazakhstan
[3] V. Žaraskanovič Šajkenov & A. Turekhanovna Idajatova, “4.6 Kazahstan: Priznavanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka”, u Roman Zykov (izd), Priznavanje i izvršenje stranih arbitražnih odluka u Rusiji i zemljama bivšeg SSSR-a (Kluwer Law International, 2021), str. 398-399.