Međunarodna arbitraža u Južnoj Africi posljednjih je godina doživjela veliki porast, posebno nakon uvođenja Zakon o međunarodnoj arbitraži (IAA) u 2017, čineći Južnu Afriku pravimregionalno arbitražno središte sa značajnim uspjehom.”[1]
povijesno, arbitražom u Južnoj Africi upravljao je Zakon o arbitraži 42 od 1965, koja se prvenstveno bavila domaćom arbitražom. Potreba za modernim i sveobuhvatnim okvirom koji bi služio međunarodnoj trgovačkoj arbitraži dovela je do donošenja IAA. IAA uključuje UNCITRAL Model zakona[2] i the Njujorška konvencija o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih odluka, čime se ostvaruju obveze Južne Afrike iz njega.[3]
Prema tome, Južnoafrička Republika sada ima moderan i povoljan pravni okvir koji potiče arbitražu kao proces u regiji. IAA, zapravo, ima značajne značajke koje Južnu Afriku čine jurisdikcijom pogodnom za arbitražu.[4]
Arbitražne institucije u Južnoj Africi
Osnovan je niz arbitražnih institucija koje upravljaju arbitražnim postupcima u Južnoj Africi. The Arbitražna zaklada Južne Afrike (AFSA), uključujući Arbitražnu zakladu Južne Afrike International (AFSA International), vodi sve vrste rješavanja sporova, posebno arbitraža. AFSA upravlja brojnim lokalnim poslovnim sporovima i bavila se širokim spektrom međunarodnih arbitražnih sporova od 2017. Sjedište joj je u Sandtonu, Johannesburg, ali ima i regionalne urede u Pretoriji, Cape Town i Durban.[5]
The Kinesko-afrički zajednički arbitražni centar (CAJAC Johannesburg) je podružnica AFSA. CAJAC je osnovan kao odgovor na rastuću trgovinu između Kine i Afrike. CAJAC strankama u sporu nudi međunarodno utemeljena pravila, skrojen za kinesko-afričke sporove.[6]
arbitrabilnost
Prema Odjeljku 7 IAA-e, stranke se slobodno mogu obratiti arbitraži za bilo koji međunarodni trgovački spor koji se odnosi na stvar kojom stranke imaju pravo raspolagati putem arbitraže.[7]
Međunarodna arbitraža u Južnoj Africi je, međutim, isključeno ako se spor ne može riješiti arbitražom prema bilo kojem zakonu Republike ili ako je arbitražni sporazum u suprotnosti s javnim poretkom Južnoafričke Republike.[8]
Formalni zahtjevi za arbitražu
Arbitražni sporazum mora biti napisan i u pravilu potpisan od stranaka.[9] Visoki sud Južne Afrike potvrdio je da sporazum ostaje valjan i obvezujući čak i ako nije potpisan ili ako ga je potpisala samo jedna strana, pod uvjetom dastranke su namjerno namjeravale zabilježiti svoj dogovor u pisanom obliku i pokazale su da tako izrađen dokument predstavlja sporazum između njih.”[10]
Odvojivost
Među načelima koja reguliraju međunarodnu arbitražu u Južnoj Africi je i načelo odvojivosti arbitražnog sporazuma, što znači da će se klauzula o arbitraži umetnuta u ugovor tretirati kao neovisni sporazum na koji neće utjecati ništavost glavnog ugovora.[11]
Nadležnost kompetencije
Ovo široko priznato načelo također je jasno utvrđeno u kontekstu međunarodnih arbitraža u Južnoj Africi. Proizlazi iz čl 16(1) UNCITRAL modela zakona, budući da IAA sama šuti o nadležnosti arbitražnog suda. Načelo daje arbitražnom sudu ovlast odlučivanja o vlastitoj nadležnosti i odlučivanja o svim prigovorima na to.[12] Načelo su primijenili južnoafrički sudovi.[13]
Sjedište arbitraže
Stranke mogu slobodno odrediti sjedište arbitraže. Tamo gdje to nisu učinili, arbitražni sud može sam odrediti takvo sjedište”s obzirom na okolnosti slučaja, uključujući pogodnost stranaka” kako je predviđeno člankom 20(1) Modela zakona UNCITRAL-a kojemu Odjeljku 15 IAA upućuje.[14]
Sastav arbitražnog suda
Stranke mogu slobodno odrediti broj arbitara. Ako stranke to nisu učinile, jedan arbitar će biti imenovan prema članku 10 UNCITRAL modela zakona.[15] Stranke također mogu slobodno odrediti postupak imenovanja arbitra ili arbitara. Ne uspjevši dogovoriti takav postupak, lokalni sudovi imaju ovlasti odlučivati o tome i imenovati arbitre.[16]
Povjerljivost postupka
Međunarodni arbitražni postupci u Južnoj Africi su, u principu, povjerljivo osim ako je javno tijelo stranka u postupku ili ako je otkrivanje odluke i svih dokumenata povezanih s postupkom “potrebno zbog zakonske obveze ili radi zaštite ili provedbe zakonskog prava.”[17]
Izazov nagrade
Osporavanje međunarodnih nagrada u Južnoj Africi moguće je prema članku 34 Modela zakona UNCITRAL-a za postupovna pitanja (naime, nedostatak valjanog arbitražnog sporazuma, sastav suda nije u skladu sa sporazumom stranaka, non-arbitrable predmet spora, itd) ili razlozi javne politike (nedostatak odgovarajućeg postupka, na dodjelu utječe prijevara ili korupcija).[18]
Odbijanje priznanja ili ovrhe
IAA propisuje da se strane arbitražne odluke moraju priznati i provoditi u Južnoafričkoj Republici u skladu s Newyorškom konvencijom.[19] Priznanje ili izvršenje može se odbiti samo na istim osnovama kao i oni koji su dostupni za osporavanje pravomoćne odluke u skladu s Odjeljkom 18 IAA-e.[20] U Dodatku, međutim, pravorijeku se također može odbiti priznanje ili izvršenje ako još nije obvezujuće za stranke, ili ako je poništeno ili suspendirano u sjedištu arbitraže.[21]
* * *
Južnoafrička Republika je nedvojbeno pro-arbitražna jurisdikcija, budući da su sudovi dosljedno podržavali autonomiju arbitražnog postupka prema najboljoj međunarodnoj praksi. Nedavni primjer je slučaj Lukoil Marine Lubricants DMCC protiv Natal Energy Resources and Commodities (Pty) doo, gdje je Kwazulu-Natal odjel Visokog suda odgodio zahtjev pred lokalnim sudovima za povrat robe i ponovnu isplatu iznosa, do završetka arbitražnog postupka u Londonu u skladu sa sporazumima stranaka.[22]
[1] P. Hamburger, Perspektive rješavanja sporova iz Južne Afrike (15 lipanj 2023), https://www.ciarb.org/resources/features/perspectives-on-dispute-resolution-from-south-africa/ (zadnji pristup 28 veljača 2024).
[2] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Odjeljak 6 i raspored 1.
[3] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Odjeljak 16(1) i raspored 3.
[4] S. McKenzie i sur., Arbitraža u Južnoj Africi (2019), https://www.webberwentzel.com/Documents/arbitration-in-south-Africa.pdf (zadnji pristup 28 veljača 2024).
[5] Web stranica Zaklade za arbitražu Južne Afrike, Dom, https://arbitraža.co.za/ (zadnji pristup: 28 veljača 2024).
[6] Web stranica Zaklade za arbitražu Južne Afrike, Dom, https://arbitraža.co.za/ (zadnji pristup 28 veljača 2024).
[7] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Odjeljak 7.
[8] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Odjeljak 7.
[9] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Raspored 1, Članak 7(2).
[10] Morlite Industries CC i drugi protiv Michaela Van Der Nesta NO i drugih (8160/07) [2009] ZAGPJHC 91 navodeći Fassler i drugi protiv Stallion Group of Companies (Pty) doo [1992] (3) DO 825 (W).
[11] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Raspored 1, Članak 16(1).
[12] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Raspored 1, Članak 16(1).
[13] Zhongji Development Construction Engineering Company Ltd protiv Kamoto Copper Company SARL (421/13) [2014] ZASCA 160, za. 31, navodeći Fili Shipping Co Ltd protiv Premium Nafta Products i drugih [2007] UKHL 40 i st. 58.
[14] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Odjeljak 15 i raspored 1, Članak 20(1).
[15] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Raspored 1, Članak 10.
[16] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Raspored 1, Članak 11(3).
[17] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Odjeljak 11.
[18] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Raspored 1, Članak 34.
[19] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Odjeljak 16(1).
[20] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Odjeljak 18.
[21] 2017 Zakon o međunarodnoj arbitraži, Odjeljak 18(1)(b)(iv).
[22] Lukoil Marine Lubricants DMCC protiv Natal Energy Resources and Commodities (Pty) doo (12583/21P) [2023] ZAKZPHC 31 navodeći Tee Que usluge trgovanja (Pty) Ltd protiv Oracle Corporation South Africa (Pty) Ltd i drugi (065/2021) [2022] ZASCA 68 koja je držala da: „Model zakona odražava međunarodni pristup sporazumima o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži koji, osim ako je arbitražni sporazum ništetan, neoperabilan ili nesposoban za izvođenje, sudovi su dužni prekinuti postupak do upućivanja na arbitražu.”