Međunarodnom arbitražom u Turskoj upravlja Međunarodno arbitražno pravo (Zakon br. 4686), koja je stupila na snagu dana 5 srpanj 2001.[1] Turski zakon o međunarodnoj arbitraži uvelike je napravljen po uzoru na UNCITRAL Model zakona i Poglavlje 12 švicarskog Zakona o međunarodnom privatnom pravu. Domaća arbitraža u Turskoj, s druge strane, uređen je Zakonom o parničnom postupku („CCP”),[2] što je također u velikoj mjeri, s nekim manjim izmjenama, temeljen na modelu zakona UNCITRAL.
Internacional vs. Domaća arbitraža u Turskoj
Međunarodno pravo o arbitraži primjenjuje se na arbitraže sa sjedištem (mjesto) u Turskoj i gdje je „strani”Utvrđeno je da element postoji. Kako je predviđeno u čl 2 međunarodnog arbitražnog prava, a “strani element”Postoji u jednoj od sljedećih okolnosti:
- domicil, stalni boravak ili mjesto poslovanja stranaka nalaze se u različitim zemljama;
- domicil, stalni boravak ili mjesto poslovanja stranaka su u nekoj drugoj zemlji, a ne u mjestu (sjedalo) arbitraže navedene u arbitražnom sporazumu ili mjestu (sjedalo) arbitraže utvrđene u skladu s arbitražnim sporazumom; ili u nekoj drugoj zemlji u kojoj se treba izvršiti znatan dio temeljnog sporazuma, ili gdje je predmet spora usko povezan;
- barem jedan od dioničara poduzeća, koja je strana glavnog sporazuma na temelju sporazuma o arbitraži, je doveo strani kapital u Tursku prema propisima o stranim ulaganjima, ili gdje je potrebno sklopiti ugovor o zajmu ili jamstvu radi osiguranja stranog kapitala iz inozemstva za provedbu sporazuma; ili
- glavni ugovor ili pravni odnos koji je u osnovi arbitražnog sporazuma uzrokuje kretanje kapitala ili robe iz jedne zemlje u drugu.
Međunarodni zakon o arbitraži također se primjenjuje kada su se stranke složile s njegovom primjenom ili arbitražni sud odluči da će se arbitražni postupak voditi u skladu s navedenim zakonom. U ovom slučaju, primjenjuju se i obvezna pravila sjedišta arbitraže.[3] Obavezna pravila koja su predviđena turskim zakonom o međunarodnoj arbitraži uključuju, između ostalog, sljedeće:
- Strankama se moraju dati jednaka prava i ovlaštenja u arbitražnom postupku (Članak 8);
- Broj arbitara mora biti nejednak (Članak 7(A));
- Ako je stranka od suda dobila privremenu olakšicu prije početka arbitražnog postupka, postupak se mora automatski pokrenuti unutar 30 dana, inače, privremeni reljef automatski će se ukloniti (Članak 10(A));
- Nagrada mora sadržavati elemente predviđene zakonom (Članak 14);
- Tužba za poništavanje arbitražne odluke mora se podnijeti unutar 30 dana (Članak 15).
Arbitrabilnost sporova u Turskoj
Međunarodni zakon o arbitraži i ZKP predviđaju takve sporove u rem oko nepokretne imovine i sporovi koji nisu predmet namjere strana nisu arbitražni, tj, mora se saslušati pred državnim sudovima.[4] U skladu s odlukama Turskog kasacijskog suda, to uključuje, prvenstveno:
- Stečajni postupak;
- Sporovi iz nadležnosti upravnih sudova;
- Sporovi koji se tiču javne politike;
- Sporovi vezani uz obiteljsko pravo;
- Sporovi povezani s kaznenim pravom;
- Sporovi vezani za zaklade i udruge;
- Slučajevi poništenja ili uknjižbe zemljišta;
- Sporovi koji proizlaze iz utvrđivanja najma ili evakuacije u vezi s ugovorima o najmu nepokretne imovine.
Arbitražni ugovori
Sukladno čl 4 međunarodnog arbitražnog prava, arbitražni ugovori moraju biti u pisanom obliku i mogu imati oblik pisanog dokumenta koji potpisuju stranke, slovo, brzojav, teleks, faks razmijenjen između stranaka ili elektronički medij. Pozivanje u ugovoru na dokument koji sadrži arbitražnu klauzulu predstavlja arbitražni sporazum pod uvjetom da je upućivanje takvo da tu klauzulu čini dijelom ugovora.
U slučaju da tužitelj u svojoj tužbi tvrdi postojanje valjanog arbitražnog sporazuma, a tuženi se u svojoj izjavi obrane tome ne protivi, zahtjev valjanog arbitražnog sporazuma smatra se ispunjenim. U Dodatku, Turski sudovi su to smatrali valjanim za arbitražni sporazum, namjera stranaka da spor upute arbitraži mora biti jasna i bez sumnje. Zastupnik koji potpisuje arbitražni sporazum mora imati posebna ovlaštenja za sklapanje arbitražnog sporazuma.[5]
Imenovanje arbitara u skladu s turskim zakonom o međunarodnoj arbitraži
Sukladno čl 7(B) turskog zakona o međunarodnoj arbitraži, u nedostatku dogovora stranaka, zadani postupak za imenovanje arbitara predviđen u Međunarodnom pravu o arbitraži je sljedeći:
- Ako se stranke ne uspiju dogovoriti o imenovanju jedinog arbitra, arbitra imenuje sud na zahtjev jedne od strana;
- Ako se imenuju tri arbitra, svaka će stranka imenovati po jednog arbitra, a dva arbitra koje imenuju stranke tada će imenovati trećeg arbitra. U slučaju da stranka ne imenuje unutar sebe arbitra 30 dana od primitka zahtjeva od druge strane, ili ako dva arbitra imenovana od strane stranaka ne imenuju trećeg arbitra u istom roku, arbitra će imenovati sud na zahtjev stranke koja je podnijela zahtjev;
- Ako se imenuje više od tri arbitra, arbitri, koji će imenovati posljednjeg arbitra, utvrdit će stranke u jednakom broju u skladu s istim postupkom.
Na zahtjev stranke, arbitre može odrediti i sud ako jedna od strana ne poštuje dogovorenu proceduru, ili ako stranke ili arbitri ne mogu postići sporazum, ili treća strana, tijelo ili ustanova ovlašteni su za odabir, a to ne učine.
Sukladno čl 7(C) turskog zakona o međunarodnoj arbitraži, arbitar se može osporiti ako:
1) On/ona nema kvalifikacije koje su se stranke dogovorile;
2) Ako postoji razlog za osporavanje u skladu s arbitražnim postupkom dogovorenim između stranaka; ili
3) Ako postojeće okolnosti izazivaju opravdane sumnje u njegovu nepristranost ili neovisnost.
Stranke se također mogu dogovoriti o postupku za osporavanje arbitra. Turski zakon o međunarodnoj arbitraži predviđa da stranka koja namjerava izazvati arbitra može uložiti osporavanje 30 dana nakon imenovanja arbitra ili nakon što su postali svjesni okolnosti koje izazivaju osporavanje. U slučaju da arbitražni sud odbije osporavanje jednog ili više arbitara od strane podnositeljice zahtjeva, takva se stranka može obratiti sudu unutar 30 dana i zatražiti od suda da poništi odluku arbitražnog suda. U praksi, većina arbitražnih sudova uzima u obzir Smjernice IBA o sukobu interesa u međunarodnoj arbitraži, koji, međutim, nisu obvezujući za sudove, već se koriste samo kao smjernice.
Ispravka i pojašnjenje arbitražnih odluka
Sukladno čl 14 međunarodnog arbitražnog prava, stranka može zatražiti od suda da ispravi odluku u slučaju grešaka u računanju, činovničke ili tiskarske pogreške ili slične unutarnje greške 30 dana od dana donošenja nagrade. Stranka može zatražiti i tumačenje odluke, u cjelini ili djelomično, u istom vremenskom roku. U Dodatku, stranka također može zatražiti od suda da donese dodatnu odluku u slučaju da je donio odluku infra mali (tj, ne odlučujući o svim pitanjima podnesenim arbitražnom sudu), s mogućnošću izdavanja dodatne nagrade.
Priznavanje i provedba stranih arbitražnih odluka u Turskoj
purica, poput većine današnjih država, je stranka u Njujorška konvencija o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih odluka (the “Newyorška konvencija“) godine od stupanja na snagu 25 rujan 1992. U skladu s člankom I.(3), Turska je izrekla dvije zajedničke rezerve u odnosu na New York konvenciju, koji imaju mali utjecaj na ovršnost gotovo svih nagrada:
- Izjavu da će primjenjivati New York konvenciju samo ako je nagrada dodijeljena u državi koja je potpisnica New York konvencije;
- Turska je ograničila primjenu New York konvencije na sukobe koji proizlaze iz odnosa koji su prema turskom pravu kategorizirani kao komercijalni.[6]
Određivanje nagrada za arbitražu u Turskoj
Prema turskom pravu i međunarodne i domaće arbitražne odluke podliježu postupku poništenja/poništenja. Članak 15(A) Međunarodnog zakona o arbitraži propisuje da je mjerodavan sud za poništavanje tužbe nadležan prvostupanjski građanski sud (nadležni sud na turskom). Članak 15(A) u osnovi kodificira iste osnove navedene u članku 34 UNCITRAL modela zakona, koji uključuju:
Tamo gdje stranka koja podnosi zahtjev dokazuje to:
a) strana u arbitražnom sporazumu bila je pod nekom nesposobnošću; ili navedeni ugovor nije valjan prema zakonu kojem su ga stranke podvrgle ili, ukoliko ne postoji naznaka o tome, prema turskim zakonima;
b) sastav arbitražnog suda nije u skladu sa strankama’ sporazum, ili, [neuspjeh takvog sporazuma] ovim zakonom;
c) arbitražna odluka se ne donosi u roku arbitraže;
d) arbitražni se sud nezakonito proglasio nadležnim ili nenadležnim;
e) presuda se bavi sporom koji nije predviđen ili ne spada pod uvjete podnošenja arbitraži, ili sadrži odluke o stvarima koje ne spadaju u područje podnošenja arbitraži;
f) arbitražni postupak nije u skladu sa strankama’ sporazum [što se tiče postupka], ili, neuspjeh takvog sporazuma, ovim zakonom pod uvjetom da je takva neusklađenost utjecala na suštinu nagrade;
g) stranke se ne tretiraju jednako; ili
2. gdje sud to nalazi
a) predmet spora nije sposoban za rješavanje arbitražom prema turskom pravu; [ili]
b) nagrada je u suprotnosti s javnom politikom.
Razmatraju se pitanja arbitraže i javnog reda izvan ureda pred turskim sudovima, dok bi ostale razloge trebala dokazati stranka koja traži poništenje. Arbitražna odluka može se poništiti djelomično ili u cijelosti.
Arbitražne institucije u Turskoj
Najčešće korištena međunarodna arbitražna institucija koju su odabrale turske strane je Međunarodna trgovačka komora (the "ICC”). Drugi često korišteni izbori uključuju Švicarski arbitražni centar (ranije Arbitražna institucija švicarskih komora), Stockholmska gospodarska komora (the "SCC”), i londonskim sudom za međunarodnu arbitražu (the "LCIA”).
Kad su u pitanju lokalne institucije, the Arbitražni centar Istanbul postala je istaknuta institucija u posljednjih nekoliko godina, u skladu sa značajnim povećanjem svijesti o arbitraži u Turskoj. Istanbulski arbitražni centar osnovan je kao nepristrana institucija u 2015, u sklopu šireg projekta Istanbulskog financijskog centra. Arbitražni centar u Istanbulu ima vlastiti skup modernih arbitražnih pravila, the ITSAC Pravila o arbitraži i posredovanju, koja je stupila na snagu dana 26 listopad 2016. Ostale istaknute arbitražne institucije u Turskoj uključuju:
- Unija komora i robnih razmjena Turske, nalazi u Ankari, koji upravlja rješavanjem trgovačkih sporova;
- Privredna komora Istanbula, koja djeluje restriktivno i može se aktivirati samo ako je barem jedna od stranaka članica.
Budući izgledi međunarodne arbitraže u Turskoj
Usvajanjem zakona o arbitraži temeljenom na UNCITRAL -ovom Model zakonu i ratifikacijom glavnih međunarodnih konvencija, Turska je učinila svoj arbitražni zakon vrlo opsežnim i nesumnjivo je učinila veliki korak naprijed i stvorila okruženje pogodno za ulagače za velike infrastrukturne ugovore.
Uvijek postoji prostor za poboljšanja, međutim, budući da turski zakon o međunarodnoj arbitraži ne nudi rješenja za neke moderne probleme sa kojima se suočavaju stranke u međunarodnoj arbitraži. Na primjer, ne sadrži odredbe koje se odnose na intervenciju treće strane i/ili pridruživanje dodatnih strana, koji su relevantni s obzirom na to da se mnogi sporovi koji proizlaze iz međunarodnog zakona o arbitraži tiču zajedničkih ulaganja, konzorcije ili slične sporazume koji uključuju više strana. U Dodatku, unatoč pokušaju da ograniči intervenciju sudova i ubrza arbitražni proces, mogućnost da se uloži žalba na odluku koja se odnosi na tužbu za poništaj - i na taj način omogući dvostruka kontrola odluke - čini se da je u stvarnosti imala suprotan učinak. osim toga, dok arbitražni sud može naložiti preliminarne zabrane ili prethodni prilog, i zahtijevaju svjedočenje na zahtjev stranke, osim ako nije drugačije dogovoreno, ne može odobriti privremene pravne lijekove koji obvezuju treće strane ili koje trebaju provesti službena tijela ili izvršni uredi. Nedostatak ovlasti arbitara za dodjelu izvršnih mjera još je jedan primjer velike uloge državnih sudova, dok se čak može zapitati o korisnosti dodjele ovlaštenja arbitrima za donošenje privremenih odluka budući da njihove privremene mjere nemaju izvršni ili izvršni učinak.
[1] Međunarodno arbitražno pravo, Zakon br. 4686 od 21 lipanj 2001, objavljeno u Narodnim novinama pod brojem 24453 i datiran 5 srpanj 2001.
[2] Zakonik o parničnom postupku, Zakon br. 6100 od 12 siječanj 2011, objavljeno u Narodnim novinama pod brojem 27836 i datiran 4 veljača 2011, Poglavlje 11, Članci 407-444. Zakon je stupio na snagu dana 1 listopad 2011.
[3] Ali Yesilirmak, Ismail G. Inspiracija, Arbitraža u Turskoj, (Wolters Kluwer, 2015), Poglavlje 1, str. 4.
[4] Turkish International Arbitration Law, Članak 1(4); CCP, Članak 408.
[5] Court of Appeals, 19th Komora za građansko pravo, 21 svibanj 2007, Datoteka br. 2007/380, Odluka br. 2007/5114.
[6] Whether a dispute arises from commercial issues is determined by taking into consideration the Turkish Commercial Code, Zakon br. 6102 od 13 siječanj 2011, objavljeno u Narodnim novinama pod brojem 27846 i datiran 14 veljača 2011, Članak 3.