Arbitraža unutar EU-a prema ECT-u utvrđena je kao nespojiva sa pravom EU-a

Na 2 rujan 2021, u Republika Moldavija v. Komstroy, Sud Europske unije (the "CJEU”) presudio da Ugovor o energetskoj povelji („ECT”) utemeljene arbitraže unutar EU bile su u suprotnosti s pravom EU.[1]

Pozadina slučaja

Energoalijanci, pokrenuo ukrajinski proizvođač, an u arbitražni postupak predviđen u Članak 26(4)(b) ECT-a protiv Republike Moldavije.

Na 25 listopad 2013, the u arbitražni sud donio je svoju odluku u korist Energoalaca. Prema arbitražnom sudu, Republika Moldavija nije ispunila svoje međunarodne obveze pa joj je stoga naloženo da isplati novčani iznos Energoalcima na temelju ECT -a.

Mjesec dana kasnije, Republika Moldavija podnijela je tužbu za poništaj odluke pred Apelacijskim sudom u Parizu, Francuska. Na 12 travanj 2016, apelacijski sud poništio je arbitražnu odluku na temelju toga da je arbitražni sud pogrešno proglasio svoju nadležnost. Sud je to smatrao zbog nedostatka ekonomskih doprinosa Energoalija u Moldaviji, nije bilo ulaganja u smislu ECT -a.

Nasljednik Energoalaca, Komstroy, uložio žalbu na odluku. Autor a presuda datirana 28 ožujak 2018, the Kasacioni sud godine poništio odluku Apelacijskog suda 12 travanj 2016, na temelju toga što je Apelacijski sud dodao uvjet tumačenju pojma ulaganja koji nije predviđen ECT -om.

Predmet je stoga vraćen Apelacijskom sudu u drugom sastavu.

Pred Apelacijskim sudom, Republika Moldavija je tvrdila da nije bilo ulaganja Energoalaca u smislu članka 26(1) ECT -a pročitanog u svjetlu članka 1(6) ECT -a pa stoga spor ne može biti predmet arbitražnog postupka.

Upravo suprotno, Komstroy je tvrdio da je u arbitražni sud bio je nadležan za spor jer su svi uvjeti navedeni u čl 26(1) ECT -a bili su zadovoljni.

Apelacijski sud odlučio je prekinuti postupak te ga uputiti CJEU -u na prethodno odlučivanje o sljedećim pitanjima:[2]

Obavezan članak 1.6 Ugovora o energetskoj povelji tumačiti kao da zahtjev koji je proizašao iz ugovora o prodaji električne energije i koji nije uključivao nikakav doprinos ulagača državi domaćinu predstavlja „ulaganje”U smislu tog članka?
Obavezan članak 26(1) Ugovora o energetskoj povelji tumačiti kao da stjecanje, od strane ulagača ugovorne stranke, potraživanja koje je uspostavio gospodarski subjekt koji nije iz jedne od država ugovornica tog Ugovora predstavlja ulaganje?
Obavezan članak 26(1) Ugovora o energetskoj povelji tumači se kao da je tražbina ulagača, koji je proizašao iz ugovora o prodaji električne energije isporučene na granici države domaćina, može predstavljati ulaganje izvršeno na području druge ugovorne stranke, u slučaju kada ulagač ne obavlja nikakvu gospodarsku aktivnost na teritoriju potonje ugovorne stranke?

Odluka CJEU -a

CJEU je odgovorio da je definicija ulaganja u čl 1.6 ECT -a zahtijevao je ekonomski doprinos od ulagača u državi domaćinu pa stoga nije bilo potrebno odgovarati na drugo i treće pitanje.

Čak i da to pitanje nije postavio Apelacijski sud, ali su ih pokrenuli samo Europska komisija i određene države članice EU, CJEU je također dao mišljenje o tome je li čl 26 ECT -a bio je u skladu s pravom EU -a, jer je predviđao arbitražu između ulagača iz EU i država članica EU.

CJEU je zaključio da je arbitraža unutar EU-a prema ECT-u nespojiva sa pravom EU-a.

Doći do ovog zaključka, obrazloženje CJEU -a bilo je sljedeće:

Prvi, CJEU je smatrao da se nacionalni sudovi članica EU mogu prethodno uputiti na CJEU u skladu s Članak 267 Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji glasi kako slijedi:

Sud pravde Europske unije nadležan je za donošenje preliminarnih odluka u vezi s tim:
(a) tumačenje Ugovora;
(b) valjanost i tumačenje akata institucija, tijela, urede ili agencije Unije;
Ako se takvo pitanje postavi pred bilo kojim sudom ili tribunalom u državi članici, taj sud ili tribunal može, ako smatra da je odluka o pitanju neophodna da bi se mogla donijeti prosudba, zatražiti od suda da donese odluku o tome.
Kad se takvo pitanje postavi u predmetu koji je u tijeku pred sudom ili tribunalom države članice protiv čijih odluka prema nacionalnom pravu nema pravnog lijeka, taj sud će pokrenuti postupak pred Sudom.
Ako se takvo pitanje postavi u predmetu koji se vodi pred sudom ili tribunalom države članice u vezi s osobom u pritvoru, sud Europske unije postupit će s minimalnim odlaganjem.

Prema CJEU -u, „Kako bi se osiguralo očuvanje tih posebnih obilježja i autonomije tako stvorenog pravnog poretka, Ugovori su uspostavili pravosudni sustav koji ima za cilj osigurati dosljednost i ujednačenost u tumačenju prava EU-a. Sukladno čl 19 VAŠE, na nacionalnim sudovima i sudovima je da osiguraju potpunu primjenu tog zakona u svim državama članicama i osiguraju učinkovitu sudsku zaštitu prava pojedinaca prema tom zakonu, sud koji ima isključivu nadležnost za davanje konačnog tumačenja tog zakona.”[3]

Drugi, jer je EU ugovorna strana ECT -a, ECT je akt prava EU:[4]

Iz ustaljene sudske prakse Suda vidljivo je da je sporazum zaključio Vijeće, u skladu s člancima 217 i 218 UFEU čini, što se tiče Europske unije, čin jedne od njegovih institucija, da odredbe takvog sporazuma čine sastavni dio pravnog poretka Europske unije od njegova stupanja na snagu te da, u kontekstu tog pravnog poretka, Sud je nadležan donijeti prethodnu odluku o tumačenju tog sporazuma.

treći, budući da je ECT akt prava EU, za tumačenje bi nužno bio potreban ECT arbitražni sud, pa čak se i prijaviti, Pravo EU -a pri rješavanju spora prema čl 26 ECT-a.[5] Prema tome, CJEU je utvrdio je li an u arbitražni sud bio je unutar pravosudnog sustava EU -a i može li se smatrati sudom ili tribunalom države članice u smislu članka 267 Ugovora o funkcioniranju Europske unije. CJEU je to zaključio jer su arbitražni sudovi izvan pravnog sustava EU -a, nisu mogli osigurati učinkovitu kontrolu nad pravom EU -a.

Konačno, kako bi podržao svoj stav, CJEU je napravio razliku između trgovačke arbitraže i arbitraže iz članka 26 ECT-a. Prema Sudu, suprotno arbitražama između ulagača i države, komercijalne arbitraže “potječu iz slobodno izraženih želja zainteresiranih strana”.[6]

Utjecaj Odluke CJEU-a na arbitražu unutar EU

Presuda CJEU -a uvelike slijedi obrazloženje Achmea BV protiv Slovačke Republike. Čak i ako odluka CJEU -a nema utjecaja na buduće presude arbitražnih sudova formiranih u skladu s člankom 26 ECT-a, ulagači mogu biti skeptični u ulaganju jer je njihova zaštita unutar EU -a manje izvjesna.

Taj se rizik primjenjuje još više sada, na primjer, u Francuskoj, dan poslije Republika Moldavija v. Komstroy odluka je donesena, Opća uprava za riznicu objavila je u priopćenju za javnost, da ulagač iz EU -a ne pokreće arbitražu na temelju ECT -a protiv zemlje članice EU -a:

U ovom kontekstu, Glavna uprava za riznicu još jednom želi skrenuti pozornost francuskim ulagačima koji posluju na unutarnjem tržištu i europskim ulagačima prisutnim u Francuskoj na činjenicu da se ne smije pokrenuti novi postupak rješavanja sporova između ulagača i države protiv države članice Europske unije u primjeni arbitražne klauzule TEC -a