Početak međunarodne arbitraže uvjetovan je plaćanjem predujma troškova, nakon plaćanja naknade za prijavu. Za razliku od domaćih sudova, koji se javno financiraju, predujam troškova potreban je za plaćanje naknada privatnim arbitrima. Ako se vodi arbitraža, troškove također treba unaprijediti kako bi se platili administrativni troškovi arbitražne institucije.
Prema svim glavnim institucionalnim arbitražnim pravilima, od stranaka se traži da uplate depozite za arbitražu u jednakim udjelima. Ako jedna strana odbije ispuniti ovu obvezu plaćanja, međutim, često ispitanik, druga strana općenito nema izbora nego snositi predujam troškova sama.
Zbog ove činjenice, neplaćanje predujma troškova taktika je koju pojedine stranke u međunarodnoj arbitraži sve više zlostavljaju, tipično ispitanici, kako bi se druga strana odvratila od ostvarivanja njihovih zahtjeva, posebno kada se zna da se jedna stranka suočava s financijskim poteškoćama.
Cilj taktike je da druga strana povuče svoje zahtjeve, zbog povećanja predujma troškova druga će stranka morati platiti. Iako se ova taktika često vraća, budući da se arbitražni sudovi općenito mršte zbog neplaćanja predujma troškova od strane jedne strane, uz izravno kršenje proceduralnih pravila, to nije spriječilo da se ova taktika sve češće koristi u pokušaju ugušivanja potraživanja.
Cilj ovog članka je istražiti pravne lijekove dostupne kada jedna strana ne izvrši obvezu plaćanja svog dijela predujma troškova, prema glavnim institucionalnim arbitražnim pravilima.
Neplaćanje predujma za troškove prema ICC pravilima
Arbitražna pravila Međunarodne trgovinske komore na snazi od 1 siječanj 2021 (the "ICC pravila”) pozivaju se na predujam za pokrivanje troškova arbitraže u člancima 37 i 38.[1]
Kao i u većini arbitražnih pravila, stav 2 članka 37 pravila ICC-a navodi da „Sud će odrediti predujam za troškove u iznosu koji će vjerojatno pokriti naknade i troškove arbitara"I"predujam za troškove koje je Sud utvrdio prema ovom članku 37(2) isplatit će se u jednakim udjelima tužitelj i tuženi.”
Ako jedna stranka ne plati svoj dio predujma troškova, pravila ICC-a predviđaju nekoliko pravnih lijekova.
Prvi, druga strana može platiti udio predujma troškova druge strane (Članak 37(5) pravila MKS-a). Općenito može zatražiti naknadu tih naknada naknadnom naknadom troškova.
Drugi, nakon savjetovanja s arbitražnim sudom, glavni tajnik može naložiti arbitražnom sudu da „obustaviti njegov rad i odrediti vremensko ograničenje, koja mora biti ne manja od 15 dana, po isteku kojih se relevantni zahtjevi smatraju povučenim." Na primjer, ako je tuženi taj koji ne plati svoj dio, bilo koji protivtužbeni zahtjev bio bi povučen, ali ne i njegova obrana potraživanjima tužitelja. Ovaj pravni lijek ograničen je utoliko ako stranka koja ne plati “neće se spriječiti, na osnovu takvog povlačenja, od ponovnog unošenja istih zahtjeva u drugom postupku” (Članak 37(6) pravila MKS-a).
Pored pravnih lijekova navedenih u ICC pravilima, Vodič tajništva za ICC arbitražu primjećuje sposobnost stranke koja traži da arbitražni sud donese djelomičnu presudu kojom se nalaže neplatišici da joj nadoknadi. Da bi opravdao takvo olakšanje, stranka koja se plaća može se osloniti na ugovornu obvezu izvršenja plaćanja koje stranke snose prema ICC pravilima. Iako nisu svi arbitražni sudovi ICC-a smatrali da imaju moć prema Pravilima ICC-a da nalože strankama koje nisu uspjele platiti svoj dio predujma troškova, djelomične nagrade za troškove koji se plaćaju umjesto neplatiša prilično su česte, kad se zatraži.[2]
Čak i u nedostatku djelomične naknade troškova, međutim, sukladno čl 38(4) pravila MKS-a, “Konačnom presudom utvrđuju se troškovi arbitraže i odlučuje se koja će ih strana snositi ili u kojem udjelu će ih snositi stranke..” Arbitražni sudovi obično će uzeti u obzir činjenicu da je jedna stranka odbila platiti predujam troškova, kada donose odluku o troškovima.
Lijekovi za neplaćanje predujma troškova prema pravilima HKIAC-a
Međunarodni arbitražni centar u Hong Kongu (the "HKIAC”) zauzima sličan pristup ICC-u u pogledu plaćanja i neplaćanja predujma troškova u svojim pravilima, dok izričito predviđa da stranka koja plaća umjesto neplatiša može zahtijevati zasebnu nagradu za naknadu plaćanja.[3] Sukladno Članci 41.4 i 41.5 od 2018 Postupci HKIAC-a za upravljanje međunarodnom arbitražom:
41.4 Ako se traženi depoziti u cijelosti ne uplate HKIAC-u 30 dana nakon primitka zahtjeva, HKIAC će o tome obavijestiti stranke kako bi jedna ili druga od njih mogle izvršiti traženu uplatu. Ako se takva uplata ne izvrši, the arbitral tribunal may order the suspension or termination of the arbitration or continue with the arbitration on such basis and in respect of such claim or counterclaim as the arbitral tribunal considers fit.
41.5 Ako stranka uplati potrebne depozite u ime druge strane, arbitražni sud može, at the request of the paying party, make an award for reimbursement of the payment.
Neplaćanje predujma za troškove prema pravilima ICDR-a
Članak 39 međunarodnih pravila arbitraže Međunarodnog centra za rješavanje sporova (the "ICDR pravila”) također izričito predviđa da će arbitražni sud donijeti zasebnu odluku u vezi s neplaćanjem predujmova za troškove, dok stranci koja plaća daje pravo na kamate:
Neplaćanje predujma za troškove prema LCIA pravilima
Suprotno pravilima ICC-a, prema arbitražnim pravilima Londonskog suda za međunarodnu arbitražu (the "Pravila LCIA”) predujmovi na troškovima povremeno se obraćaju strankama.[4]
U vezi s neplaćanjem predujma troškova od strane stranke, ne čudi da LCIA pravila sadrže odredbu gotovo identičnu onima u drugim institucionalnim pravilima (Članak 24.6 Pravilnika LCIA), dopuštajući drugoj stranci da plati umjesto neplatiše:
24.6 U slučaju da stranka ne uspije ili odbije izvršiti bilo kakvu uplatu zbog troškova arbitraže prema uputi suda LCIA, sud LCIA može naložiti drugoj stranci ili strankama da izvrše daljnje predujmove za troškove u ekvivalentnom iznosu kako bi se omogućilo da se arbitraža nastavi (podložno bilo kojem nalogu ili odluci o arbitražnim troškovima).
Međutim, strana koja plaća također ima izričito pravo zatražiti nalog ili nagradu kako bi povratila iznos plaćen kao dug, zajedno s kamatama, iz stranke koja ne ispunjava uvjete:
24.7 U takvim okolnostima, stranka koja izvršava daljnju avansnu naknadu troškova može zatražiti od Arbitražnog suda da donese nalog ili presudu radi povrata tog iznosa kao duga koji toj stranci duguje stranka koja ne ispunjava obveze, zajedno s bilo kojim kamatama.
Zaključak o neisplati predujma troškova
Kad stranka odbije platiti svoj dio predujma troškova, institucionalna pravila predviđaju arbitražni sud, ili same institucije, uputiti stranku koja je propala da izvrši zamjensko plaćanje, u protivnom postupak se može obustaviti ili se zahtjevi / protutužbe mogu smatrati povučenima.
Stranke će, međutim, imajte na umu da sva institucionalna pravila izričito ne ovlašćuju arbitražne sudove da donesu djelomičnu presudu kojom se nalaže povrat predujma za troškove koje druga stranka odbija platiti, iako je to sve češće.
Također, u kratkom roku, strana koja plaća uglavnom nema izbora nego platiti arbitražu u ime stranke koja ne plaća, čiji se protutužbe obično neće moći nastaviti (čak i ako su preoblikovani kao potraživanja, ako od arbitražnog suda zahtijevaju da razmotri dodatne stvari).
Iako se plaćeni troškovi neplatiše obično mogu nadoknaditi konačnom presudom, prilikom pripreme arbitražnog proračuna, stranke trebaju imati na umu da druga strana može odbiti platiti svoj dio predujma troškova, kako bi se tražila taktička prednost.
[1] Vidjeti Aceris Law – Napredak u troškovima ICC arbitraže
[2] Vidjeti npr, Postupak postupka br 10 u predmetu ICC br. 12895.
[3] Vidjeti Aceris Law – Vrijeme plaćanja arbitražnih predujmova za troškove
[4] Vidjeti Aceris Law – Vrijeme plaćanja arbitražnih predujmova za troškove