U međunarodnim arbitražnim sporazumima uobičajeno je naići na zahtjeve prije arbitraže.[1] Usklađenost s ovim postupovnim zahtjevima, uključeni u klauzule o višeslojnom rješavanju sporova, obično je preduvjet za početak arbitražnog postupka.[2]
Temeljna namjera ovih zahtjeva je osigurati da strane u sporu ulože istinske napore da prijateljski riješe svoje probleme prije nego što pribjegnu skupim pravnim postupcima. Nalažući ovaj preliminarni korak, težnja je poticanje prijateljskih rješenja.
Najčešći zahtjevi predarbitražnog postupka su pregovori, posredovanje ili savjetovanje. Pribjeći a odbor za sporove također se zahtijeva u mnogim građevinskim ugovorima.
Na primjer, kako bi se zahtijevalo posredovanje prema ICC-ovim pravilima o posredovanju prije pokretanja arbitraže, Međunarodna trgovačka komora preporučuje sljedeću odredbu, koji se može umetnuti izravno u trgovački ugovor:
U slučaju bilo kakvih sporova koji proizlaze iz ili u vezi s ovim ugovorom, stranke će prvo uputiti spor na postupak prema MKS Pravilima o medijaciji. Ako spor nije riješen u skladu s navedenim Pravilima unutar 45 dana nakon podnošenja Zahtjeva za posredovanje ili unutar drugog razdoblja za koji se stranke mogu pismeno dogovoriti, takav spor će nakon toga konačno riješiti prema Pravilima arbitraže Međunarodne gospodarske komore jedan ili više arbitara imenovanih u skladu s navedenim Pravilima arbitraže..
Iako je općenito mudro pridržavati se predarbitražnih zahtjeva, u praksi, stranke to često ne čine. Sudovi su zauzeli različite pristupe u određivanju jesu li predarbitražni zahtjevi obvezni.
Zahtjevi prije arbitraže: Obavezno ili ne?
Glavni problemi u vezi s predarbitražnim zahtjevima proizlaze iz tumačenja klauzule koja ih definira. Shvaćanje prema mnogim zakonima je da ako nema upotrebe jasnog jezika, proceduralni zahtjevi mogu se shvatiti kao da su samo željeni i neobvezujući.
Tekst klauzula koje definiraju predarbitražne zahtjeve temelj je za dovođenje u pitanje obvezne usklađenosti. Sudovi su ne iznenađujuće smatrali da su riječi korištene u takvim klauzulama bitne. Vjerojatnije je da će se korištenje riječi "treba" shvatiti kao obvezujuće nego drugačije formulacije, poput "smije" ili "može".[3]
osim toga, uključivanje vremenskog okvira za namjeravani predarbitražni zahtjev povećat će vjerojatnost da će se smatrati obvezujućim, kako je utvrđeno u predmetu ICC 9812.[4] Stoga, prilikom sastavljanja ugovora, stranke trebaju paziti da ne ostave odredbu otvorenom za tumačenje, koristeći općenite izraze poput "pregovarati u dobroj vjeri” bez obveznih vremenskih ograničenja.[5]
Ako se stranke dogovore o posredovanju kao predarbitražnom zahtjevu, trebaju imenovati namjeravanu instituciju ili posrednika. Čineći to, odredba će se vjerojatnije smatrati obveznom, a također će olakšati izbor posrednika u slučaju spora.
Karakter predarbitražnih zahtjeva
U kontekstu karakterizacije predarbitražnih zahtjeva, sudovi su donosili različite presude, utvrdivši da su predarbitražni zahtjevi ili pitanje "jurisdikcijske" prirode, pitanje "prihvatljivosti", ili pitanje “proceduralne” prirode. To čini neizvjesnim učinke nepoštivanja predarbitražnih zahtjeva.[6]
Čini se da je stav engleskog prava po ovom pitanju ustaljen: postoji li usklađenost s predarbitražnim postupcima odnosi se na prihvatljivost. Ovo je stajalište vidljivo iz nedavnih presuda engleskog visokog suda, kao što su NWA & Anor protiv NVF-a & preci [2021] EWHC 2666 (Comm). Druge jurisdikcije, međutim, imaju različite stavove o ovom pitanju.
bez obzira na, namjera stranaka vjerojatno će se uzeti u obzir pri odlučivanju jesu li predarbitražni zahtjevi obvezni. Ako je iz namjere stranaka vidljivo da neće biti uspostavljena nikakva vlast prije nego što se ispune uvjeti, zahtjevi se mogu smatrati "jurisdikcijskim".[7] Inače, vjerojatnije je da će se smatrati pitanjem "prihvatljivosti".
Nesigurnost u karakterizaciji obvezne prirode predarbitražnih zahtjeva utječe na posljedice nepoštivanja, što može dovesti do sankcije, prekid postupka, ili odbacivanje tužbe.[8] Ako se utvrdi da su predarbitražni zahtjevi jurisdikcijske prirode, međutim, nepoštivanje predarbitražnih zahtjeva također može dovesti u pitanje provedivost arbitražne odluke koja je na kraju donesena.
Zaključak
Obvezna priroda predarbitražnih zahtjeva uvelike ovisi o preciznom tekstu klauzule, namjera stranaka, i nadležnost u pitanju. Kao takav, stranke moraju izraditi nacrt s jasnoćom, potpuno svjesni implikacija svojih odabranih fraza. Pri tome, osiguravaju ne samo valjanost svojih sporazuma, već i postavljaju jasan put naprijed za svako potencijalno rješavanje sporova.
[1] D. caron, S. schill, A. Cohen Sad, E. Triantafilu, Prakticiranje vrline unutar međunarodne arbitraže, Poglavlje 14, G. Rođen, M. Šćekić, Zahtjevi predarbitražnog postupka 'tužna močvara', (Oxford University Press, 2015), str. 227.
[2] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža (3r. ed., 2021), Poglavlje 5, str. 916.
[3] D. Jiménez Figueres, Klauzule o višeslojnom rješavanju sporova u ICC arbitraži (2003), str. 3.
[4] D. caron, S. schill, A. Cohen Sad, E. Triantafilu, Prakticiranje vrline unutar međunarodne arbitraže, Poglavlje 14, G. Rođen, M. Šćekić, Zahtjevi predarbitražnog postupka 'tužna močvara', (Oxford University Press, 2015), str. 238.
[5] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža (3r. ed., 2021), Poglavlje 5, str. 919
[6] D. caron, S. schill, A. Cohen Sad, E. Triantafilu, Prakticiranje vrline unutar međunarodne arbitraže, Poglavlje 14, G. Rođen, M. Šćekić, Zahtjevi predarbitražnog postupka 'tužna močvara', (Oxford University Press, 2015), str. 243.
[7] D. caron, S. schill, A. Cohen Sad, E. Triantafilu, Prakticiranje vrline unutar međunarodne arbitraže, Poglavlje 14, G. Rođen, M. Šćekić, Zahtjevi predarbitražnog postupka 'tužna močvara', (Oxford University Press, 2015), str. 246.
[8] K. Howard, Nepoštivanje predarbitražnog zahtjeva za posredovanje u pitanju prihvatljivosti, ne nadležnost (2021).