Pretpostavka razdvajanja u međunarodnoj arbitraži znači da je valjanost međunarodnog arbitražnog sporazuma odvojena i analizirana neovisno od ostatka ugovora. Možda je slučaj da vrijedi samo arbitražni ugovor, dok ostatak ugovora nije, ili obrnuto.
Ova pretpostavka priznata je u svim razvijenim jurisdikcijama. Razlog za ovo široko priznanje je želja za promicanjem učinkovitog sustava rješavanja sporova podržavanjem valjanosti sporazuma za arbitražu unatoč sumnjama u valjanost temeljnog ugovora.. Kako je valjanost sporazuma često u dvojbi u sporovima, utvrđivanje da je temeljni ugovor nevažeći sama arbitraža neće biti ugrožena.
Švicarska je bila jedna od prvih jurisdikcija koja je provela pretpostavku separabilnosti, na početku 20th stoljeće. Švicarski sudovi smatraju sporazum o arbitraži arbitražnim postupkom, a ne sadržajno, i oslanjaju se na ovu kvalifikaciju za podržavanje pretpostavke, danas pronađeno u čl 178 švicarskog Zakona o međunarodnom privatnom pravu.
U Njemačkoj, pojam separabilnosti bio je prepoznat i prihvaćen već na početku 20th stoljeće. Međutim, neovisnost arbitražnog sporazuma bila je podložna namjeri stranaka. Bilo je samo u 1998 da je Njemačka donijela UNCITRAL Model zakona i u potpunosti integrirala pretpostavku o razdvajanju.
Sjedinjene Države prepoznale su ovu pretpostavku također vrlo rano, u Odjeljku 2 Zakona o saveznoj arbitraži. Sudovi su podržali pretpostavku i u međunarodnim i u domaćim slučajevima. Dva glavna slučaja su postavila ton u tom pogledu, tj, Robert Lawrence Co v. Devonshire Fabrics Inc (odluka drugog kruga) i Prima Paint Corp. v. Poplava & Conklin Mfg. ko. (odluka Vrhovnog suda SAD-a od 1967). U potonjem slučaju, činilo se da je Vrhovni sud smatrao da bi izuzetak od pretpostavke bio dogovor stranaka u suprotnom. Obrazloženje suda nadahnulo je njemačke sudske odluke.
U Francuskoj, kasacijski sud podržao je pretpostavku razdvajanja u Gosset v. Carapelli u 1963. Tada je kodificiran u čl 1442 novog Zakona o parničnom postupku.
U Engleskoj, iako prvo nerado prihvaća pretpostavku separabilnosti, engleski prizivni sud u 1993, u Harbour Assurance Co v. Kansa General International Insurance Co., da pitanje valjanosti ugovora nije utjecalo na valjanost arbitražne klauzule.