Budući da se doseg čovječanstva proteže izvan naše atmosfere i u svemir, složenost svemirskog prava i upravljanja razvijaju se velikom brzinom. Uz procvat komercijalne svemirske industrije, i međunarodna suradnja u porastu, mogućnost sporova u svemiru, a time i potencijal za arbitraže vezane uz prostor, viši je nego ikada.
Ova bilješka istražuje trenutni krajolik arbitraža vezanih uz svemir i postavlja pitanje jesu li mehanizmi i pravila rješavanja sporova specifični za svemir doista posljednja granica.
Svemirsko pravo
Aktivnosti povezane sa svemirom regulirane su raznim međunarodnim sporazumima i nacionalnim zakonima koji se tiču različitih pitanja kao što je zabrinutost za okoliš, razmjena informacija o temama vezanim uz svemir, korištenje tehnologija, odgovornost za štete uzrokovane svemirskim objektima i rješavanje sporova.[1]
U međunarodnoj sferi, sljedeći ugovori uređuju pitanja vezana uz svemir:[2]
- Ugovor o zabrani testiranja nuklearnog oružja u atmosferi, u svemiru i pod vodom (1963);
- Ugovor o načelima koja reguliraju aktivnosti država u istraživanju i korištenju svemira, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela (1967);
- Sporazum o spašavanju astronauta, Povratak astronauta i Povratak objekata lansiranih u svemir (1968);
- Konvencija o međunarodnoj odgovornosti za štetu prouzročenu svemirskim objektima (1972);
- Konvencija o registraciji objekata lansiranih u svemir (1976);
- Sporazum kojim se uređuju aktivnosti država na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima (1984); i
- Međuvladin sporazum o svemirskoj postaji (1998).
Međutim, niti jedan od tih ugovora ne predviđa rješavanje sporova putem arbitraže.[3]
Nacionalno, primjeri domaćih zakona uključuju:[4]
- Britanski zakon o svemiru (1986);
- Ruski zakon br. 5663-I “O svemirskim aktivnostima” (1993);
- Južnoafrički zakon o svemirskim poslovima (1993);
- Francuski zakon o svemirskim operacijama, Ne. 2008-518 (2008);
- Američki nacionalni zakon o zrakoplovstvu i svemiru, (Pub. L. Ne. 85-568) (2010).
Također, nijedan od ovih domaćih svemirskih zakona ne predviđa arbitražu.
Ipak, dok gore navedeni ugovori i zakoni specifični za prostor ne predviđaju rješavanje sporova putem arbitraže, mnogi sporovi povezani sa svemirom još uvijek proizlaze iz ugovora koji sadrže arbitražne sporazume ili ulaganja obuhvaćena bilateralnim ugovorima o ulaganjima i stoga podliježu arbitraži. stoga, kao odgovor na sve veći broj arbitraža vezanih uz svemir, razvijena su arbitražna pravila specifična za prostor.
Arbitražna pravila za svemirske sporove
Na 6 prosinac 2011, Stalni arbitražni sud (PCA) objavio svoje Izborna pravila za arbitražu sporova koji se odnose na svemirske aktivnosti (Pravila svemira). Ovaj skup pravila sadrži isto 43 članaka kao opć 2012 PCA arbitražna pravila, s promjenama kako bi se:
- „odražavaju posebne karakteristike sporova koji imaju komponentu svemira i uključuju korištenje svemira od strane država, međunarodne organizacije i privatni subjekti”;
- „odražavaju element javnog međunarodnog prava koji se odnosi na sporove koji mogu uključivati države i korištenje svemira, i međunarodna praksa primjerena takvim sporovima”;
- „omogućiti uspostavu specijalizirane liste arbitara navedenih u članku 10 te popis znanstvenih i tehničkih stručnjaka spomenutih u članku 29 ovih Pravila”; i
- „dati prijedloge za uspostavljanje postupaka usmjerenih na osiguranje povjerljivosti.”[5]
Ove promjene odražavaju se u tekstu Pravila o svemiru na sljedeće načine:
Članak 1 Pravila o svemiru definira područje primjene pravila i predviđa da nije potrebno okarakterizirati spor kao da se odnosi na svemir kako bi se utvrdila nadležnost, sve dok su se strane dogovorile o arbitraži prema Pravilima o svemiru:[6]
Karakterizacija spora kao da se odnosi na svemir nije neophodna za nadležnost u kojoj su se stranke dogovorile riješiti određeni spor prema ovim Pravilima.
Članak 10 obavještava stranke da a popis arbitara sa stručnim znanjem u svemirskim pitanjima dostupan im je za korištenje:[7]
U imenovanju arbitara u skladu s ovim Pravilima, stranke i tijelo za imenovanje slobodni su imenovati osobe koje nisu članovi Stalnog arbitražnog suda u Haagu. U svrhu pomoći strankama, glavni tajnik će staviti na raspolaganje popis osoba za koje se smatra da imaju stručnost u predmetu spora za koji su ova Pravila sastavljena.
Članak 13 Pravila o svemiru ne uključuje mogućnost da tijelo za imenovanje navede razloge svoje odluke o izuzeću arbitra, kao i članak 13 od 2012 PCA arbitražna pravila.[8]
Članak 17 sadrži sljedeće dodatne paragrafe koji se odnose na povjerljivost informacija:[9]
Stranka koja se poziva na povjerljivost bilo koje informacije koju želi ili mora dostaviti u arbitraži, uključujući stručnjaka kojeg imenuje arbitražni sud, podnijet će zahtjev da se informacije klasificiraju kao povjerljive putem obavijesti arbitražnom sudu koja sadrži razloge zbog kojih ih smatra povjerljivima, s primjerkom drugoj strani i Međunarodnom uredu.
Arbitražni sud će odlučiti hoće li informacije biti klasificirane kao povjerljive i takve prirode da bi nepostojanje posebnih mjera zaštite u postupku moglo uzrokovati ozbiljnu štetu stranci ili strankama koje se pozivaju na njihovu povjerljivost. Ako arbitražni sud tako odredi, odlučit će i pismeno priopćiti strankama i Međunarodnom uredu pod kojim uvjetima i kome se povjerljivi podaci mogu djelomično ili u cijelosti otkriti te će zahtijevati od svake osobe kojoj se povjerljivi podaci otkrivaju da potpiše odgovarajuću izjavu o povjerljivosti poduzeće.
Arbitražni sud također može, na zahtjev stranke ili na vlastitu inicijativu, imenovati savjetnika za povjerljivost kao stručnjaka u skladu s člankom 29 kako bi ga izvijestili na temelju povjerljivih informacija o određenim pitanjima koje odredi arbitražni sud bez otkrivanja povjerljivih informacija bilo stranci od koje povjerljive informacije ne potječu ili arbitražnom sudu.
Članak 27 dopušta arbitražnom sudu da zatraži od stranaka da dostave netehnički dokument koji sažima i objašnjava pozadinu bilo kojeg znanstvenog, tehničke ili druge specijalizirane informacije potrebne za razumijevanje spora:[10]
Arbitražni sud može zatražiti od stranaka zajedno ili odvojeno da dostave netehnički dokument koji sažima i objašnjava pozadinu bilo kojeg znanstvenog, tehničke ili druge specijalizirane informacije koje arbitražni sud smatra potrebnima za potpuno razumijevanje stvari u sporu.
Članak 29 predviđa da a popis stručnjaka stranama će se pružiti znanstvena ili tehnička ekspertiza u pitanjima svemira, iako ako arbitražni sud imenuje vještaka, nije ograničeno na odabir stručnjaka s ovog popisa.[11]
Glavni tajnik će dati indikativni popis osoba za koje se smatra da imaju stručnost u znanstvenim ili tehničkim pitanjima u vezi s kojima se može osloniti na ova Pravila. Prilikom imenovanja jednog ili više vještaka prema st 1 iznad, arbitražni sud neće biti ograničen u svom izboru na bilo koju osobu ili osobe koje se nalaze na indikativnom popisu stručnjaka.
Iako ovo pokazuje da postoje određene nijanse Pravila o svemiru koje nisu uključene u opća Arbitražna pravila PCA, bitno se ne razlikuju u sadržaju ili funkciji.[12] Unaprijediti, više od desetljeća kasnije, arbitraža tek treba biti pokrenuta prema PCA pravilima o svemiru.[13] umjesto, svi moderni sporovi vezani uz svemir pokrenuti su ili na u osnovi ili prema općim pravilima postojećih arbitražnih institucija.
Svemirski sporovi u praksi
U budućnosti, sporovi vezani uz svemir mogu obuhvatiti širok raspon pitanja, uključujući upravljanje svemirskim prometom, svemirski turizam, ekstrakcija i korištenje resursa, itd. Međutim, do sada, većina sporova se odnosila na satelite.
Sateliti se koriste u širokom rasponu sektora, kao što je televizija, telefoni, navigacija, istraživanje, Sigurnost i osiguranje, razvoj te praćenje klime i okoliša, i obračunati 74% ukupne globalne svemirske ekonomije u 2020.[14] Sporovi oko satelita mogu se odnositi na pitanja kao što su ugovori o lansiranju i postavljanju satelita, ugovore o radu i uslugama ili dodjelu spektra i frekvencijske smetnje.
Jedan dobro poznati primjer komercijalnog svemirskog spora oko dodjele satelitskog spektra je 2015 slučaj, Devas v. Antrix.[15] U ovom slučaju, indijska tvrtka, Devas Multimedia Private Limited (Deve), zajedno sa svojim većinskim dioničarima Deutsche Telekom Asia Pte Ltd (DT Azija), Telecom Devas Mauritius Ltd (Telekom Devas) i CC/devas (Mauricijus) doo (CC / Devas) pokrenuo arbitražu prema Arbitražnim pravilima Međunarodne trgovačke komore (ICC) protiv druge indijske tvrtke, Antrix Corporation Limited (Antrix), koji je bio u potpunom vlasništvu indijske vlade.[16]
Arbitraža je pokrenuta na temelju pisanog ugovora između Antrixa i Devasa za zakup kapaciteta svemirskog segmenta na dva satelita, pod kojim je Antrix pristao graditi, lansirati i upravljati s dva satelita i iznajmiti kapacitet spektra na tim satelitima Devasu za korištenje za digitalno multimedijsko emitiranje u Indiji.[17] Za uzvrat, Devas je pristao platiti Antrix USD 20 milijuna unaprijed u naknadama za rezervaciju kapaciteta po satelitu, zajedno s naknadama za najam do USD 11.25 milijuna godišnje na razdoblje od dvanaest godina, s pravom obnove za daljnjih dvanaest godina.[18]
Strane su izvršile ugovor bez incidenata pet godina do 2010, kada je predsjednik Antrixa, koji je također bio tajnik indijskog Odjela za svemir, tražio poništenje sporazuma, što je rezultiralo odlukom indijskog Kabinetskog odbora za sigurnost da učini upravo to.[19] Devas je obaviješten i potom je pokrenuo arbitražu, tvrdeći da je Antrix nepravedno raskinuo ugovor.[20] Antrixov je stav bio da je dopušteno raskinuti ugovor nakon odluke Kabinetskog odbora za sigurnost.[21] na kraju, arbitražni sud naložio je Antrixu da plati Devasu USD 562.5 milijuna za odštetu uzrokovanu Antrixovim pogrešnim odbijanjem ugovora.[22]
Ovaj trgovački spor riješen je bez problema prema postojećim institucionalnim pravilima, što postavlja pitanje jesu li arbitražna pravila specifična za prostor uistinu potrebna.
Možda je moguće da arbitražna pravila razvijena posebno za sporove vezane uz svemir budu korisnija u kontekstu arbitraže između investitora i države, budući da sporovi vezani uz svemir mogu dovesti do važnih pitanja nadležnosti, s obzirom na to da investicijski ugovori općenito propisuju da izraz "ulaganje” znači sredstva uložena na teritoriju države domaćina, ipak nijedna država nema teritorijalni zahtjev za svemirom.[23] Štoviše, trendovi u arbitražama između ulagača i države pokazali su da se izvanteritorijalne aktivnosti još uvijek mogu smatrati ulaganjima prema takvim ugovorima, sve dok se teritorijalni neksus aktivnosti tiče države domaćina.[24] To zatim sugerira da bi sporovi između investitora i države oko ulaganja u svemir također mogli biti arbitražni u okviru postojećih okvira.
Unaprijediti, u mnogim slučajevima ulaganja u svemir, ovo možda čak i nije problem. To je bio slučaj u Eutelsat v. Meksiko, kada je francuski satelitski operater, Eutelsat, pokrenuo ICSID arbitražu protiv Meksika godine 2021 na temelju francusko-meksičkog BIT-a, tvrdeći da je rezervirani kapacitet za slobodnu i isključivu upotrebu meksičke vlade nametnut stranim konkurentskim satelitima koji se nalaze na orbitalnim pozicijama dodijeljenim Meksiku bio mnogo niži od onog koji je nametnut meksičkoj tvrtki, SatMex, koje je Eutelsat kupio u 2014.[25] Unatoč sporu koji se tiče isključivo državnog tretmana satelitskog spektra u svemiru, arbitražni sud nije imao problem utvrditi da je Eutelstat imao ulaganje na meksičkom teritoriju u ovom slučaju na temelju Eutelsatovih udjela u SatMexu.[26]
Tako, čini se da nikakve značajne prepreke ne stoje na putu rješavanja svemirskih sporova korištenjem postojećih pravila i institucija, budući da su prvenstveno ugovorni ili ugovorni sporovi kao i svi drugi. Tako, treba li arbitražna zajednica nastaviti posezati za zvijezdama izradom arbitražnih alata i mehanizama specifičnih za prostor, ili bi trebao ostati čvrsto uzemljen i koristiti alate koje već ima?
[1] Ured Ujedinjenih naroda za pitanja svemira, Svemirsko pravo, https://www.unoosa.org/oosa/en/ourwork/spacelaw/index.html.
[2] Ured Ujedinjenih naroda za pitanja svemira, Ugovori i načela svemirskog prava, https://www.unoosa.org/oosa/en/ourwork/spacelaw/treaties.html.
[3] A. Goalline, Gledajući unatrag dok gledate gore: Pregled tema svemirske arbitraže, 22 veljača 2023, https://arbitrationblog.kluwerarbitration.com/2023/02/22/looking-back-while-looking-up-a-review-of-space-arbitration-topics/.
[4] Ured Ujedinjenih naroda za pitanja svemira, Nacionalni svemirski zakon, https://www.unoosa.org/oosa/en/ourwork/spacelaw/nationalspacelaw/index.html.
[5] Izborna pravila stalnog arbitražnog suda za arbitražu u sporovima koji se odnose na aktivnosti u svemiru, Uvod.
[6] Izborna pravila stalnog arbitražnog suda za arbitražu u sporovima koji se odnose na aktivnosti u svemiru, Članak 1(1).
[7] Izborna pravila stalnog arbitražnog suda za arbitražu u sporovima koji se odnose na aktivnosti u svemiru, Članak 10(4).
[8] Usporedite Izborna pravila stalnog arbitražnog suda za arbitražu u sporovima koji se odnose na aktivnosti u svemiru, Članak 13 s Pravila o arbitraži stalnog arbitražnog suda 2012, Članak 13(5).
[9] Izborna pravila stalnog arbitražnog suda za arbitražu u sporovima koji se odnose na aktivnosti u svemiru, Članak 17(6)-(8).
[10] Izborna pravila stalnog arbitražnog suda za arbitražu u sporovima koji se odnose na aktivnosti u svemiru, Članak 27(4).
[11] Izborna pravila stalnog arbitražnog suda za arbitražu u sporovima koji se odnose na aktivnosti u svemiru, Članak 29(7).
[12] T. Sainatti & J. Simmons, Njujorška konvencija o svemiru: Međunarodna arbitraža satelitskih sporova, 17 kolovoz 2022, https://dailyjus.com/world/2022/08/the-new-york-convention-in-space_international-arbitration-of-satellite-disputes.
[13] T. Sainatti & J. Simmons, Njujorška konvencija o svemiru: Međunarodna arbitraža satelitskih sporova, 17 kolovoz 2022, https://dailyjus.com/world/2022/08/the-new-york-convention-in-space_international-arbitration-of-satellite-disputes.
[14] L. Zielinkski & J. Frohloff, Što je svemirska arbitraža?, https://space-arbitration.com/what-is-space-arbitration/.
[15] Devas Multimedia Private Limited v. Antrix Corporation Limited, Slučaj ICC br. 18051/TICK, Dodijeliti, 14 rujan 2015.
[16] Devas Multimedia Private Limited v. Antrix Corporation Limited, Slučaj ICC br. 18051/TICK, Dodijeliti, 14 rujan 2015, najbolji. 1-2.
[17] Devas Multimedia Private Limited v. Antrix Corporation Limited, Slučaj ICC br. 18051/TICK, Dodijeliti, 14 rujan 2015, za. 6.
[18] Devas Multimedia Private Limited v. Antrix Corporation Limited, Slučaj ICC br. 18051/TICK, Dodijeliti, 14 rujan 2015, za. 6.
[19] Devas Multimedia Private Limited v. Antrix Corporation Limited, Slučaj ICC br. 18051/TICK, Dodijeliti, 14 rujan 2015, najbolji. 7-8.
[20] Devas Multimedia Private Limited v. Antrix Corporation Limited, Slučaj ICC br. 18051/TICK, Dodijeliti, 14 rujan 2015, za. 9.
[21] Devas Multimedia Private Limited v. Antrix Corporation Limited, Slučaj ICC br. 18051/TICK, Dodijeliti, 14 rujan 2015, za. 11.
[22] Devas Multimedia Private Limited v. Antrix Corporation Limited, Slučaj ICC br. 18051/TICK, Dodijeliti, 14 rujan 2015, za. 401.
[23] A. Goalline, Gledajući unatrag dok gledate gore: Pregled tema svemirske arbitraže, 22 veljača 2023, https://arbitrationblog.kluwerarbitration.com/2023/02/22/looking-back-while-looking-up-a-review-of-space-arbitration-topics/.
[24] A. Goalline, Gledajući unatrag dok gledate gore: Pregled tema svemirske arbitraže, 22 veljača 2023, https://arbitrationblog.kluwerarbitration.com/2023/02/22/looking-back-while-looking-up-a-review-of-space-arbitration-topics/.
[25] Lear, Arbitražni spor na meksičkom tržištu fiksnih satelitskih usluga, 2024, https://www.learlab.com/engagement/arbitration-dispute-in-the-mexican-market-for-fixed-satellite-services/.
[26] Eutelsat S.A. v. Sjedinjene meksičke države, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/17/2, Dodijeliti, 15 rujan 2021, najbolji. 76-77.