Izbor između jednog ili tri arbitra važna je odluka na koju stranke ne obraćaju uvijek pozornost pri izradi arbitražnih klauzula, ili čak jednom kada je došlo do spora. Izbor tko će sjediti u panelu, uključujući hoće li to biti arbitar pojedinac ili tročlani sud, jedna je od najvažnijih odluka u arbitraži. Također može imati značajan utjecaj na učinkovitost arbitražnog postupka i njegov ukupni trošak.
Autonomija stranaka da odrede broj arbitara
Stranke mogu i vrlo često određuju broj arbitara u svojim arbitražnim klauzulama. To je jedan od ključnih elemenata stranačke autonomije. Stranke nisu uvijek potpuno slobodne odrediti bilo koji broj arbitara, međutim, budući da mnogi nacionalni zakoni i postupovna pravila zahtijevaju da broj bude neparan kako bi se izbjegle podijeljene odluke. Većina proceduralnih pravila također predviđa da stranke mogu slobodno izabrati jednog ili tri arbitra, ali broj mora biti neparan.[1] Ako stranke žele, međutim, oni također mogu ostaviti mogućnost da se odluče za jednog ili tri arbitra nakon što se pojavi spor. U nedostatku sporazuma stranaka, broj arbitara odredit će tijelo za imenovanje i/ili arbitražna institucija.
Diskutabilno je je li uvijek mudra odluka navesti broj arbitara u arbitražnoj klauzuli. Ponekad se može isplatiti ostaviti pitanje otvorenim kako bi se o njemu odlučilo u kasnijim fazama nakon što se pojavi spor, posebno za velike ugovore. Prilikom odabira arbitra pojedinca ili tročlanog arbitražnog suda potrebno je uzeti u obzir različite čimbenike, posebno iznos spora i troškove arbitražnog suda, koji mogu značajno varirati.
Arbitar pojedinac vs. Tri arbitra – za i protiv
To što o sporu odlučuje arbitar pojedinac ima nekoliko prednosti, posebno kod ugovora manje vrijednosti gdje sporni iznos nije toliko visok, ili stranke radije uštede na troškovima rješavanja sporova.
Troškovi arbitraže znatno su niži u slučaju jednog arbitra u usporedbi s tročlanim sudom. Nije teško shvatiti da će plaćanje profesionalnih honorara tri arbitra biti veće od plaćanja profesionalnih honorara jednog arbitra. Prilikom imenovanja arbitra pojedinca sigurno je da će troškovi arbitraže biti manji.
Na primjer, ukupni ICC arbitražni troškovi sa spornim iznosom od USD 5 milijuna procjenjuje se na USD 132,349 s jednim arbitrom dok, u slučaju tri arbitra, presuditi o istom sporu, strane bi morale platiti ICC-u otprilike USD 307,017.[2] Razlika u ukupnim troškovima je znatna.
Uobičajena taktika, čak i u relativno malim sporovima, je da jedna strana inzistira na tročlanom arbitražnom sudu kako bi povećala troškove, osobito kada stranke nemaju na raspolaganju jednake parnične proračune. Više od jedne arbitraže je povučeno zbog taktike jedne strane, tipično ispitanik, dizajniran da poveća troškove arbitraže, u nadi da će arbitraža biti napuštena.
Arbitri pojedinci također imaju tendenciju učinkovitije rješavati sporove, iako to nije uvijek slučaj. Tri arbitra moraju međusobno raspraviti svaku odluku, uskladiti svoje kalendare, i međusobno se savjetovati tijekom arbitražnog postupka, posebno pri izradi rješenja i konačne odluke. Arbitri pojedinci, s druge strane, mogu sami jednostavno pojednostaviti proces i usredotočiti se isključivo na izradu nacrta nagrade bez potrebe za savjetovanjem s drugim članovima. Statistike također potvrđuju da arbitri pojedinci obično donose svoje odluke u kraćem vremenu od tročlanog suda, iako razlika nije toliko bitna (vidjeti Trajanje arbitraže).
Imenovanje arbitra pojedinca može imati određene nedostatke, međutim. U određenim slučajevima, tročlani sud smatra se sigurnijom opcijom, posebno u složenim slučajevima gdje je sporni iznos značajan.
Prvi, imati tri arbitra u teoriji smanjuje rizik od donošenja loših odluka i umanjuje pogreške i greške. Arbitri su ljudi i nisu nepogrešivi. Što je slučaj složeniji, to su veće šanse za pogreške. Imati šest pari očiju umjesto dva, i pažljivo ispitivanje nagrade, idealno sva tri člana, prirodno smanjuje rizik od grešaka. S obzirom da inače nema mogućnosti žalbe, to je još važnije u međunarodnoj arbitraži nego u parnici. Smanjenje pogrešaka također je važno kako bi se izbjegli problemi s provedbom i/ili poništenjem u fazama nakon arbitraže.
Drugi, tri arbitra prirodno se upuštaju u rasprave, nude različite perspektive, i pomažu jedni drugima u razumijevanju složenih pitanja, što može biti od koristi za složenije sporove. Također postoji korist od imenovanja tri člana s različitim pravnim i kulturnim pozadinama i/ili iskustvom u određenim industrijama i sektorima. Nadalje, može biti od pomoći imati članove suda koji govore određeni jezik i imaju specijalizirano znanje o određenom pravnom sustavu.
Konačno, postoji i opća percepcija, posebno među strankama i njihovim pravnim osobama u tvrtki, da postojanje tri arbitra dovodi do veće neutralnosti panela. Uobičajena je praksa da svaka stranka imenuje jednog arbitra, koji, u određenim strankama’ pogled, stvara više "uravnotežena” tribunal. Stranke također općenito smatraju da je sigurnije imati tri člana nego sve staviti u ruke jedne osobe.[3]
Trebam li u svojoj klauzuli o arbitraži navesti broj arbitara ili to ostaviti otvorenim?
Trebaju li stranke stoga od samog početka odrediti broj arbitara u svojim arbitražnim klauzulama, ili ostavite otvorenim da se o tome odluči nakon što dođe do spora? Jednostavan odgovor je - osim za male ugovore, općenito je razborito to pitanje ostaviti otvorenim.
Ako stranke traže modele arbitražnih klauzula koje preporučuju razne institucije, to nije tako jasno. Većina arbitražnih institucija preporuča strankama da odrede da će spor rješavati jedan ili više arbitara. Klauzula o arbitražnom postupku ICC-a čita:
Svi sporovi proizašli iz ili u vezi s ovim ugovorom bit će konačno riješeni prema Pravilima arbitraže Međunarodne trgovačke komore do jedan ili više arbitara imenovani sukladno navedenim Pravilima.
SCC na sličan način preporučuje strankama da odrede da će arbitražni sud biti sastavljen od tri arbitra ili arbitra pojedinca:
Bilo kakav spor, osporavanja ili zahtjeva koji proizlaze iz ili u vezi s ovim ugovorom, ili kršenja, prestanak ili nevaljanost istog, konačno će se riješiti arbitražom u skladu s Arbitražnim pravilima Arbitražnog instituta SCC-a.
Arbitražni sud sastojat će se od tri arbitra / arbitra pojedinca.
Sjedište arbitraže je [...].
Jezik koji će se koristiti u arbitražnom postupku bit će [...].
Ovaj ugovor regulirat će se materijalnim zakonom [...].
SIAC također preporučuje da, u sastavljanju međunarodnih ugovora, stranke trebaju navesti broj arbitara, koji bi trebao biti neravan:
Svaki spor koji proizlazi iz ili u vezi s ovim ugovorom, uključujući svako pitanje vezano za njegovo postojanje, valjanost ili prestanak, uputit će se i konačno riješiti arbitražom koju vodi Međunarodni arbitražni centar u Singapuru ("SIAC") u skladu s Arbitražnim pravilima Međunarodnog arbitražnog centra u Singapuru ("SIAC pravila") za sada na snazi, koja se pravila smatraju da su referencama uključena u ovu klauzulu.
Sjedište arbitraže je [Singapur].*
Tribunal se sastoji od ___________________ arbitara(a).
Jezik arbitraže je ________________.
Isto vrijedi i za LCIA, koji preporučuje sljedeću arbitražnu klauzulu:
Svaki spor koji proizlazi iz ili u vezi s ovim ugovorom, uključujući svako pitanje vezano za njegovo postojanje, valjanost ili prestanak, uputit će se i konačno riješiti arbitražom prema pravilima LCIA-e, za koja se Pravila smatra da su uključena referencom u ovu klauzulu.
Broj arbitara mora biti [jedan/tri].
Sjedalo, ili legalno mjesto, arbitraže bit će [Grad i/ili država].
Jezik koji će se koristiti u arbitražnom postupku bit će [ ].
Mjerodavno pravo za ugovor bit će materijalno pravo [ ].
Što se događa ako jedna strana inzistira na jedinom arbitru, a druga strana na tročlanom sudu?
Što se događa u slučaju da se stranke ne mogu dogovoriti o broju arbitara (tj, jedna strana inzistira na arbitru pojedincu, a druga na tri arbitra)? U tom slučaju, odluku donosi tijelo za imenovanje i/ili arbitražna institucija, koja svoju odluku obično donosi na temelju složenosti slučaja i iznosa spora.
MKS, na primjer, prepušta ICC sudu da odredi veličinu tribunala. Članak 12(2) pravila MKS-a stvara pretpostavku u korist arbitra pojedinca. Ovo je, međutim, samo pretpostavka i na ICC sudu je da donese konačnu odluku.[4] The Tajništvo Vodič za arbitražu MKS-a navodi nekoliko kriterija koje ICC sud uzima u obzir, između ostalog:[5]
- Pravna i činjenična složenost predmeta, politička osjetljivost ili značaj u drugim nefinancijskim uvjetima;
- Financijska vrijednost spora, što nije odlučujući ali je ipak važan faktor; the Tajništvo Vodič za arbitražu MKS-a naglašava da ne postoji minimalni iznos iznad kojeg će Sud odlučiti u korist tri arbitra već da, u prošlosti, bilo je neuobičajeno da sud odlučuje u korist tri arbitra u slučajevima kada je sporni iznos bio ispod USD 5 milijuna.
UNCITRAL arbitražna pravila, u suprotnosti s ICC pravilima, naginju imenovanju tri arbitra u pravilu, DAAB-a u roku navedenom u Ugovoru:
Članak 7 1. Ako se stranke prethodno nisu sporazumjele o broju arbitara, a ako unutar 30 dana nakon što je tuženik primio obavijest o arbitraži, stranke se nisu dogovorile da će biti samo jedan arbitar, imenuju se tri arbitra.
Članak 7.2 Pravila UNCITRAL-a predviđa da, ako se druga strana nije očitovala na prijedlog za imenovanje arbitra pojedinca, a druga strana nije imenovala drugog arbitra, tijelo za imenovanje može ipak imenovati arbitra pojedinca u skladu s postupkom predviđenim u članku 8, ako to utvrdi, s obzirom na okolnosti slučaja, ovo bi bilo prikladno:
Članak 7.2. Bez obzira na stavak 1, ako se nijedna druga strana nije odazvala na prijedlog stranke za imenovanje arbitra pojedinca u roku iz st. 1 a dotična stranka ili stranke nisu imenovale drugog arbitra u skladu s člankom 9 ili 10, tijelo za imenovanje može, na zahtjev stranke, imenovati arbitra pojedinca u skladu s postupkom predviđenim u članku 8, stav 2, ako to utvrdi, s obzirom na okolnosti slučaja, ovo je prikladnije.
Što pokazuju statistike?
Statika to otkriva, u praksi, velika većina stranaka uspijeva se dogovoriti oko broja arbitara, s nešto većom preferencijom za tri člana za razliku od arbitara pojedinaca. ICC statistika broja predmeta za 2020 pokazati da, u 2020, velika većina stranaka složila se oko broja arbitara (87%), dok su se odlučili za tročlani sud u 62% slučajeva, i arbitar pojedinac u 38%. U preostalom 13% slučajeva, ICC sud odredio je broj arbitara. Kao rezultat, u 2020, 56% od ukupnog broja slučajeva ICC-a riješio je tročlani sud i 44% od strane arbitra pojedinca:
The LCIA Statistika broja slučajeva za 2021 otkriti to, u 2021, 52% sudova su bili tročlani sudovi, i 48% bili samostalni arbitri:
Statistika SCC-a također pokazuju slične rezultate. U 2021, 58% od 103 o predmetima pokrenutim prema Arbitražnim pravilima SCC-a odlučivalo je tročlano vijeće, dok 36% slučajeva odlučivao je arbitar pojedinac.
Statistički podaci prema tome pokazuju da još uvijek postoji mala sklonost tročlanom arbitražnom sudu, iako je imati jedinog arbitra nužno manje skupo.
[1] 2021 ICC pravila, Članak 12(1); 2017 Pravila SCC-a, Članak 16 (1); 2016 Pravila SIAC-a, pravila 10-11.
[2] Vidjeti ICC Kalkulator troškova.
[3] M.A. Burgos, “Strah od arbitra pojedinca”, Blog Arbitraža Kluwera, 7 kolovoz 2018.
[4] J. Pržiti, S. Greenberg i F. mace, Tajništvo je Vodič za arbitražu MKS-a, ICC 2012, za. 3-439.
[5] J. Pržiti, S. Greenberg i F. mace, Tajništvo je Vodič za arbitražu MKS-a, ICC 2012, najbolji. 3-438 - 3-440.