Trajanje arbitraže

Trajanje arbitraže, pored svoje cijene, je važan čimbenik koji tužitelji uzimaju u obzir kada odlučuju hoće li uopće pokrenuti arbitražni postupak, i ispitanici uzimaju u obzir pri određivanju treba li stvar riješiti pregovorima. Navodno kraće trajanje arbitražnog postupka jedna je od često spominjanih prednosti arbitraže u usporedbi s parničenjem. Arbitraža je, barem u teoriji, trebao biti brži i učinkovitiji mehanizam za rješavanje sporova. Ovo je, nažalost, nije uvijek slučaj kao i trajanje arbitraže (tj, vrijeme od početka arbitraže do donošenja konačne odluke) ovisi o nizu različitih čimbenika i svakom pojedinom slučaju.

Ne iznenađuje da su troškovi i kašnjenja također dva velika područja zabrinutosti stranaka u međunarodnoj arbitraži. Kao što je Londonsko sveučilište Queen Mary (QMUL) Međunarodno istraživanje o arbitraži 2021 nalazi, vrijeme i troškovi su “vječno priznat” kao najveću zabrinutost za korisnike arbitraže. The 2021 Istraživanje potvrđuje nalaze 2018 QMUL Arbitražna anketa koji je također zaključio da se vrijeme i trošak i dalje smatraju "najgora karakteristika arbitraže”, dok je želja za većom učinkovitošću navedena kao glavni pokretač budućeg razvoja arbitraže.

Vodeće arbitražne institucije prepoznale su opravdanu zabrinutost u svezi povećanja troškova i trajanja međunarodne arbitraže. Zbog ovog razloga, tijekom godina implementirali su različite tehnike za smanjenje vremena i troškova arbitraže te za povećanje njezine učinkovitosti, izmjene i dopune svojih proceduralnih pravila kako bi međunarodna arbitraža zadržala svoje temeljne prednosti – pružanje brze i isplative metode za rješavanje sporova stranaka uz osiguravanje pravilnog postupka.

Koliko u prosjeku traje arbitraža?

Priznajući da je trajanje međunarodne arbitraže sve veća briga za njezine korisnike, međunarodne arbitražne institucije objavljuju podatke o prosječnom trajanju arbitraža. Iako metodologija uzorkovanja, broj slučajeva i razdoblje izvješćivanja variraju, podaci daju grube procjene, srednje i srednje trajanje međunarodnih arbitraža koje provode odgovarajuće institucije, i može se koristiti za grubu usporedbu.

LCIA Arbitraža

LCIA je bila prva arbitražna institucija koja je objavila opsežno izvješće o troškovima i trajanju arbitraža koje vodi LCIA. U 2017, LCIA je objavila ažurirano izvješće LCIA-e Činjenice i brojke – Troškovi i trajanje pokrivajući sve slučajeve kojima upravlja LCIA između 1 siječanj 2013 i 31 prosinac 2016.[1] To su pokazali ključni nalazi LCIA studije:

• medijan ukupnog trajanja LCIA arbitraža je ostao 16 mjeseci, whereas the mean duration of arbitration was 20 mjeseci;
• kako slučajevi postaju veći, inkrementalno povećanje trajanja moglo se pripisati strankama; vrijeme potrebno sudovima za donošenje odluka ostalo je isto, međutim;
• arbitrima je u prosjeku trebalo tri mjeseca da donesu odluke; predmeti s većim iznosima u sporu obično imaju dulje trajanje, dok se predmeti s manjim iznosima u sporu brže rješavaju (70% slučajeva sa iznosom spora ispod USD 1 milijuna dođu do konačne nagrade unutar godinu dana):

Arbitraža SCC-a

slično, the VKS je u veljači objavio izvješće o troškovima i trajanju arbitraže 2016, koji je smatrao 80 predmeta kojima upravlja VKS pod 2010 Arbitražna pravila SCC-a gdje je odluka donesena između 2007 i 2014. Ključni nalazi pokazuju da je medijan trajanja SCC arbitraže bio 13.5 mjeseci. Srednje trajanje sporova o kojima odlučuju arbitri pojedinci iznosilo je 10.3 mjeseci, dok je za slučajeve s tri arbitra bila 15.8 mjeseci.

VKS također objavljuje godišnju statistiku slučajeva, uključujući podatke o tome koliko je slučajeva institucija vodila i vrijeme od podnošenja zahtjeva za arbitražu do izdavanja konačne odluke. Statistika SCC-a za 2020, na primjer, pokazali su skraćeno vrijeme od upućivanja VKS-u do izdavanja konačne odluke u usporedbi s prethodnim godinama. Za pravorijeke donesene prema SCC arbitražnim pravilima, 40% prikazani su unutar 6 mjeseci od upućivanja na tribunal, i drugi 42% prikazani su unutar 12 mjeseci, što je manje vremena u usporedbi s 2019 (27% unutar 6 mjeseci i 50% unutar 12 mjeseci).[2]

Statistika SCC-a za 2021 Pokaži to 19% pravorijeka donesenih prema SCC arbitražnim pravilima u 2021 prikazani su unutar 6 mjeseci od kada je slučaj proslijeđen arbitru ili sudu, dok drugi 56% od nagrada dodijeljeno je između 6 do 12 mjeseci od dana upućivanja:[3]

SIAC Arbitraža

SIAC je također objavio a SIAC Studija troškova i trajanja u listopadu 2016, koji obuhvaća slučajeve podnesene SIAC-u pod 2013 Pravila SIAC-a.[4] Izvješće SIAC-a pokazuje da je prosječno trajanje predmeta koje vodi SIAC bilo 13.8 mjeseci, dok je medijan trajanja bio 11.7 mjeseci, koja je niža od bilo koje druge arbitražne ustanove. Podaci SIAC-a također otkrivaju malo drugačija trajanja arbitraža s jednim sucem i tročlanim sudom, iako ova razlika nije tako značajna:

HKIAC Arbitraža

Na 22 lipanj 2021, HKIAC je objavio ažurirano izvješće o prosječnom trošku i trajanju arbitražnog postupka HKIAC-a, nakon izvješća objavljenih u 2018 i 2016. Najnovije izvješće pokriva sve slučajeve HKIAC-a u kojima je donesena konačna odluka ili odluka između 1 studeni 2013 i 31 svibanj 2021, uključujući arbitraže koje nisu povučene, namireni ili raskinuti prije konačne dodjele.[5] Ukupni nalazi pokazuju da je medijan trajanja HKIAC arbitraže bio 13 mjeseci, dok je srednje trajanje bilo 16.9 mjeseci.[6]

ICDR arbitraža

Iako ICDR ne objavljuje svoje službene statistike o vremenu i troškovima arbitraže, u ICDR vrijeme i trošak, Izvješće o utjecaju nagodbe međunarodnih arbitraža, ICDR je naveo da je prosječno trajanje arbitraže za sve ICDR sudove bilo 15.4 mjeseci, dok je medijan trajanja bio 13.1 mjeseci. Zanimljivo, izvješću ICDR-a, koji se temelji na ICDR slučajevima koji su zatvoreni između 1 siječanj 2015 i 31 prosinac 2017, otkriva da 72% ICDR arbitraže nagodbe prije donošenja pravorijeka i to 39% od tih riješenih slučajeva riješeni su prije naplate sudskih pristojbi. ICDR smatra da ima najbržu srednju vrijednost i statistiku trajanja medijacije među arbitražnim institucijama koje javno objavljuju statistiku trajanja s usporedivim skupovima podataka, iako metoda usporedbe nije nužno točna jer uspoređuje različite skupove podataka i vremenska razdoblja izvješćivanja.

ICC Arbitraža

ICC ne objavljuje precizne podatke o prosječnom trajanju svih predmeta koje vodi ICC. Međutim, prema statistici ICC-a za 2020, prosječno trajanje postupaka u predmetima u kojima je pravomoćna presuda u 2020 je bio 26 mjeseci izračunato na temelju svih navedenih slučajeva, uključujući one u kojima su stranke prekinule postupak na bilo koje vrijeme. Prosječno trajanje postupka na ICC-u bilo je 22 mjeseci, prema Izvješću ICC-a.[7]

Savjeti za smanjenje ukupnog trajanja arbitraže: Izvješće Komisije ICC-a

Prepoznajući da su vrijeme i troškovi međunarodne arbitraže sve veća briga za njezine korisnike, u 2018 ICC je objavio Izvješće Arbitražne komisije ICC-a o tehnikama nadzora vremena i troškova u arbitražnom postupku (Drugo izdanje), nakon prvog izdanja u kolovozu 2007, pružanje niza korisnih tehnika sudovima i strankama s ciljem povećanja vremenske i troškovne učinkovitosti međunarodne arbitraže. Iako tehnike navedene u izvješću ni na koji način ne bi trebale biti iscrpne, oni pružaju korisne smjernice o tome kako se vrijeme i troškovi mogu smanjiti, od predarbitražne faze do donošenja konačne odluke. Neke od tehnika koje preporučuje ICC uključuju:

• Brzi postupci – ICC preporučuje da stranke razmotre ubrzane postupke, s mnogo kraćim rokovima; osmišljeni su kako bi omogućili brzo odvijanje arbitraža;
• Vremenska ograničenja za donošenje Konačne nagrade – određene institucije predviđaju rokove unutar kojih mora biti izdana konačna odluka (određeni broj tjedana ili mjeseci od početka arbitraže); ističe ICC, međutim, da takva određena vremenska ograničenja mogu stvoriti probleme tijekom faze izvršenja, ako se pokaže da je navedeni rok nerealan ili jasno određen;
• Odaberite savjetnika s iskustvom – stranke također žele odabrati odvjetnika koji ima potrebne vještine i iskustvo u vođenju arbitraža, i osjetljiv je na potrebu smanjenja vremena i troškova; strane također žele osigurati da odvjetnik ima dovoljno vremena i kapaciteta da pravilno vodi slučaj;
• Korištenje pojedinačnog arbitra - stranke se također mogu pokušati dogovoriti o pojedinačnom arbitru umjesto o tročlanom sudu, ako je prikladno u svjetlu složenosti slučaja i iznosa spora; ovo bi moglo ne samo smanjiti troškove za gotovo 2/3, ali može minimizirati vrijeme koje bi se inače potrošilo na rasprave i korespondenciju triju arbitara;
• Izbjegavanje nepotrebnih proceduralnih prigovora – bilo koje vrste proceduralnih prigovora, posebno prigovora na imenovanje arbitra, će nepotrebno odugovlačiti osnivanje suda i postupak; stranke žele ponovno razmotriti je li bilo kakvo izuzeće arbitra potrebno i njegove objektivne šanse za uspjeh;
• Iznošenje slučaja i obrane u ranim fazama arbitraže – stranke također trebaju osigurati da Zahtjev za arbitražu i Odgovor budu u skladu s obveznim zahtjevima, kako je predviđeno odgovarajućim postupovnim pravilima;
• Preispitati potrebu za fizičkim sastancima i održati internetske konferencije o vođenju slučajeva – stranke također žele razmotriti je li primjereno organizirati virtualne konferencije o upravljanju predmetima, uključujući virtualna saslušanja, ako je prigodno; stranke žele učinkovito koristiti suvremene tehnologije kako bi arbitraža bila učinkovitija;
• Proceduralni raspored – poštivanje voznog reda, određivanje datuma ročišta što je ranije moguće i održavanje konferencije prije ročišta s arbitražnim sudom kako bi se dogovorili ročišta što je prije moguće također pomaže učinkovitijem provođenju arbitraže;
• Pisani podnesci – stranke također žele izložiti detaljnu izjavu o slučaju, sa svim relevantnim popratnim dokumentima, što će pomoći u učinkovitijem vođenju arbitražnog postupka; strane također trebaju nastojati izbjeći nepotrebno ponavljanje argumenata; stranke također trebaju razmotriti bi li bilo korisno ograničiti duljinu pisanih podnesaka uključujući njihov broj, te hoće li biti istovremeni ili uzastopni;
• Documentary evidence – ICC u svom Izvješću daje neke korisne savjete za postupanje s dokumentiranim dokazima, kao što je pravilna organizacija, izrada dokumenata na koje se oslanja, uspostavljanje procedure za zahtjeve za izradu dokumenata i izbjegavanje dupliciranja kao i nepotrebnih prijevoda;
• Izjave svjedoka i dokazi vještaka – ograničiti broj svjedoka i runde izjava svjedoka na ono što je uistinu korisno i potrebno, razmotriti imenovanje jednog ili zajedničkog stručnjaka;
• Saslušanja – minimizirati duljinu i broj ročišta, odabrati najbolju lokaciju, razmislite o virtualnim raspravama, ponovno razmotriti potrebu da se svjedoci pojave, razmotriti konferenciju svjedoka, ograničiti unakrsno ispitivanje i razmotriti jesu li potrebni završni podnesci ili su podnesci nakon saslušanja učinkovitiji;
• Konsolidacija – većina proceduralnih pravila predviđa konsolidaciju dviju ili više odvojenih arbitraža kada se stranke na to slože; s obzirom da to može dovesti do učinkovitijeg rješavanja sporova.

Zaključak

Bez obzira na razlike u metodologijama prikupljanja podataka i uzorkovanja, uključujući izvještajna razdoblja, ipak se mogu izvući određeni grubi zaključci. Čini se da su SIAC i HKIAC i dalje najučinkovitije institucije, slijedi LCIA:

Uobičajeni trend, priznaje većina arbitražnih institucija, je da općenito postoji potreba za smanjenjem vremena i troškova međunarodne arbitraže, zbog čega institucije rade na primjeni različitih tehnika za kontrolu vremena i troškova u arbitraži te u skladu s tim ažuriraju svoja postupovna pravila.

Na kraju treba također napomenuti da, dok su vrijeme i troškovi arbitraže često međusobno povezani, budući da troškovi obično ovise o vremenu koje su sudovi i pravni savjetnici potrošili na slučaj, to nije uvijek slučaj. Različite arbitražne institucije imaju različite metodologije za izračun svojih administrativnih pristojbi i pristojbi arbitražnih sudova (vidjeti Troškovi arbitraže). U Dodatku, siguran arbitražna odvjetnička društva ponuditi ograničene naknade svojim klijentima za cijelu arbitražu, umjesto da svojim klijentima naplaćuju po satu, što ne samo da može dovesti do značajnog smanjenja troškova, već također pokazuje da vrijeme i trošak arbitraže nisu uvijek povezani.

• Nina Jankovic, Aceris Law LLC

[1] LCIA objavljuje ažuriranu analizu troškova i trajanja, 3 listopad 2017.

[2] SCC objavljuje statistiku za 2020, 21 svibanj 2021.

[3] SCC Statistika za 2021.

[4] Duration was calculated as full period between the date of commencement of arbitration and the date of issuance of the final award, uključujući sva razdoblja boravka.

[5] HKIAC objavljuje prosječne troškove i trajanje, 22 lipnja 2021.

[6] As HKIAC clarified, medijan je srednji broj skupa vrijednosti. Srednja vrijednost je zbroj svih vrijednosti u skupu podataka, podijeljeno s brojem vrijednosti. S obzirom na distribuciju dotičnih podataka, HKIAC smatra da je srednja vrijednost smislenija i robusnija vrijednost, jer minimizira učinak iskrivljenja izvanrednih vrijednosti.

[7] ICC statistika za rješavanje sporova 2020, dostupno na zahtjev na: https://iccwbo.org/publication/icc-dispute-resolution-statistics-2020/