Potječu iz američkih parnica,[1] pokazni eksponati našli su svoje mjesto u međunarodnoj arbitraži, naime u činjenično intenzivnim arbitražama, kao što su građevinske arbitraže. Black's Law Dictionary definira izraz "demonstrativni dokaz" kao "[str]fizički dokaz koji se može vidjeti i pregledati (kao što je model ili fotografija) i to, dok je dokazne vrijednosti i obično se nudi da razjasni svjedočenje, ne igra izravnu ulogu u dotičnom incidentu”.[2]
Demonstrativni eksponati su vizualna pomagala, kao što su grafikoni, vremenske crte, grafovi, Karte, videa, ili druge multimedijske prezentacije, koristi se za pomoć pri prezentiranju informacija, razjasniti složena pitanja, i poboljšati razumijevanje arbitara, uključene strane, i druge zainteresirane strane.
Demonstrativni dokazi nisu novi dokazi
Iako mogu pomoći arbitrima tijekom arbitražnih saslušanja kako bi se pojednostavilo razumijevanje složenih i visoko tehničkih pitanja, dokazne dokaze ne treba brkati s izravnim dokazima koji su potrebni za utvrđivanje tvrdnji i protutužbi stranaka (Tako, kako bi ispunili svoj teret dokazivanja).
Kako je naglasio Gary Born, „Demonstrativni dokazi nisu, strogo govoreći, činjenični dokaz ili dokaz činjenica; nego, to je način objašnjavanja, prikazujući, ili sređivanje dokaza koji su inače pravilno dostavljeni.”[3] umjesto, kako je objasnio dr. Bernt Hajde, ogledni eksponati”zamjena[] za i nadopunjuju[] izgovorena riječ odvjetnika i ilustrirani primarni dokazi.”[4]
To u biti znači da su dokazni predmeti samo rekviziti napravljeni od dokaza koje su stranke već podnijele. Ne smiju se koristiti za uvođenje novih dokaza u zapisnik.
Dopuštenost dokaznih dokaza u međunarodnoj arbitraži
Općenito, u nedostatku obvezujućih pravila o suprotnom, dopuštenost dokaza u međunarodnoj arbitraži prepuštena je procjeni arbitražnog suda. U tom pogledu, Članak 9(1) od 2020 IBA-ina pravila o izvođenju dokaza u međunarodnoj arbitraži propisuje da „[t]Arbitražni sud će odlučiti o dopuštenosti, relevantnost, materijalnost i težinu dokaza.” Dopuštenost pokaznih izložaka nije iznimka od ovog pravila. Njihov uvod"nalazi se u diskrecijskoj ocjeni arbitara”,[5] koji odlučuju, između ostalog, o rokovima podnesaka u postupku i njihovom obliku.
Na primjer, u Postupovnom nalogu br. 9 izdana u predmetu ICSID Glavna struja obnovljive energije v. Njemačka na 22 kolovoz 2023, korištenje pokaznih dokaza na završnom ročištu bilo je formulirano na sljedeći način:[6]
Dokumenti koji ne čine dio zapisnika ne smiju se prezentirati na ročištu osim ako se strane drugačije ne dogovore ili ako to ne odobri Tribunal [...].
Stranke mogu koristiti PowerPoint ili drugi softver za prezentaciju slajdova kao prilog uz usmene izjave i elektroničku prezentaciju dokaza, podložno donjem pravilu o korištenju pokaznih izložaka.
[...] Pokazni eksponati (kao što su PowerPoint slajdovi, karte, tablice, itd) mogu se koristiti na raspravi, pod uvjetom da ne sadrže nove dokaze. Svaka će stranka uzastopno numerirati svoje dokazne dokaze i na svakom dokaznom dokazu navesti broj dokumenta(a) iz kojeg je izvedeno. Strana koja podnosi takve dokaze dostavit će ih u elektroničkom i, ako se traži, tiskani primjerak drugoj strani, članovi Tribunala, tajnik Tribunala, sudski izvjestitelj(a) i tumač(a) na ročištu u vrijeme koje će biti odlučeno na organizacijskom sastanku prije ročišta.
Radi izbjegavanja sumnje, grafikon, stol, graf, ili drugo sredstvo prikazivanja koje kao takvo nije prethodno uvedeno, ali je sastavljeno (isključivo) informacija koje su u zapisniku, spada u gornji opis pokaznog izloška.
Zaključak
u sažetku, pokazni eksponati korisni su alati u međunarodnoj arbitraži. Pomažu u iznošenju dokaza, razjašnjavanje složenih pitanja, podupirući iskaze svjedoka, i čineći arbitražni proces učinkovitijim i uvjerljivijim. Međutim, treba ih koristiti štedljivo jer njihov cilj nije zamijeniti izravne dokaze. Kako je ispravno istaknuo Nicolas Fletcher, „[C]potrebno ih je poduzeti kako bi se osiguralo da prezentacijski trikovi ne prevladaju nad sadržajem i da se vrijeme ne gubi na nepotrebne pokušaje primjene ili demonstracije punog raspona tehnoloških vještina odvjetnika koje ne unapređuju sudsko razumijevanje predmeta.”[7]
[1] B. Smiri se, Učinkovito korištenje pokaznih dokaza u međunarodnoj arbitraži, češki (& srednjoeuropski) Godišnjak arbitraže (2012), str. 43-59.
[2] Blackov pravni rječnik (7th izd., 1999), str. 577.
[3] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža (3Rd izd., 2021), str. 2468.
[4] B. Smiri se, Učinkovito korištenje pokaznih dokaza u međunarodnoj arbitraži, češki (& srednjoeuropski) Godišnjak arbitraže (2012), str. 54.
[5] B. Smiri se, Učinkovito korištenje pokaznih dokaza u međunarodnoj arbitraži, češki (& srednjoeuropski) Godišnjak arbitraže (2012), str. 54.
[6] Mainstream Renewable Power Ltd. v. Savezna Republika Njemačka, Slučaj ICSID br. ARB/21/26, Postupak postupka br. 9, 22 kolovoz 2023, najbolji. 36-39.
[7] N. Fletcher, Korištenje tehnologije u izradi dokumenata, ICC Poseban dodatak 2006 : Izrada dokumenata u međunarodnoj arbitraži, str. 108.