Troškovi su među najvažnijim razmatranjima za stranke u međunarodnom arbitražnom postupku.[1] Stoga, Ključno je da unaprijed znaju kategorije nadoknadivih troškova na kraju arbitražnog postupka. Ti se troškovi općenito mogu oporaviti od gubitničke stranke.
U ovom poštovanju, Članak 38 od Arbitražna pravila Međunarodne trgovačke komore koji je stupio na snagu na 1 siječanj 2021 (the "ICC pravila”), Pruža neke smjernice strankama. Iako su neke kategorije troškova izravne, drugi su bili predmet veće rasprave. Stoga, Referenca se također mora uputiti u arbitražnu praksu.
Članak 38(1) Pravila ICC-a predviđa da „[t]Troškovi arbitraže uključuju naknade i troškove arbitra i administrativne troškove ICC -a koje je popravio Sud, U skladu s vagama na snazi u vrijeme početka arbitraže, kao i naknade i troškovi svih stručnjaka koje imenuje arbitražni sud i razumne pravne i druge troškove koje imaju stranke za arbitražu.”[2] Sljedeći odlomak propisuje "[t]Sud može popraviti naknade arbitra na slici višoj ili nižoj od one koja bi rezultat primjene relevantne ljestvice ako se to smatra potrebnim zbog izuzetnih okolnosti slučaja.”[3]
Kao takav, Ova odredba uključuje četiri kategorije nadoknadivih troškova: (ja) naknade i troškovi arbitara, (ii) Administrativni troškovi ICC -a, (iii) Naknade i troškovi stručnjaka (iv) stranke "Razumni pravni i drugi troškovi”.
Troškove su arbitri općenito fiksirali u konačnoj nagradi, gdje sud odlučuje koja ih stranka nosi "ili u kojem proporciji”Moraju se nositi između stranaka.[4]
Štoviše, Općenito je prihvaćeno da ne postoji iscrpna definicija arbitražnih troškova, Davanje arbitra široko diskrecijsko pravo.[5] Pristup arbitraže, stoga, Često pod utjecajem vlastite pravne pozadine i iskustva.[6]
Prema izvješću ICC komisije za arbitražu i ADR na Odluke o troškovima u međunarodnoj arbitraži iz 2015, Troškovi stranke (uključujući naknade i troškove odvjetnika, Troškovi vezani uz svjedoke i stručne dokaze, i ostali troškovi vezani za arbitražu koje su nastale stranke) predstavljaju najveći dio ukupnih troškova, iznosi 83% troškova. Naknade i troškovi arbitra, zajedno s troškovima administracije slučaja ICC -a, činiti znatno manji udio, Kao što je prikazano na donjem dijagramu:[7]
Slični rezultati prethodno su navedeni u ICC Međunarodnom sudu za arbitražu, na temelju slučajeva koji su rezultirali konačnom nagradom između 2003 i 2004.[8]
Naknade arbitra i administrativni troškovi ICC -a koje je utvrdio sud
Naknade arbitra i administrativni troškovi ICC -a fiksiraju isključivo ICC sud.[9] Pojedinosti o tome kako ih sud određuje 2 Dodatka III - Arbitražne troškove i naknade pravila o ICC -u.
Sud primjenjuje "vaga”Koji su središnji u sustavu troškova ICC -a i predstavljaju razliku u odnosu na ostale institucije.[10] U ICC sustavu, Ove objavljene ljestvice fiksne su prema sporu i navedene su u članku 3 Dodatka III - Arbitražne troškove i naknade pravila o ICC -u.
U određivanju naknada arbitra, Sud smatra:[11]
- marljivost i učinkovitost arbitra;
- utrošeno vrijeme;
- brzina postupka;
- složenost spora; i
- Pravovremenost podnošenja nacrta nagrade.
Samo u "iznimne okolnosti”, Kao što je spomenuto u članku 38(2) pravila MKS-a, Hoće li sud odstupiti od svoje ljestvice.[12] Isto se primjenjuje u odnosu na administrativne naknade ICC -a.[13] povrh toga, pod ovim sustavom, Zabranjeni su odvojeni aranžmani naknada između stranaka i arbitra.[14]
Prema vodećim autorima, Ovaj sustav predstavlja najmanje dvije prednosti: (ja) Procjena od samog početka arbitraže „minimum i maksimalno”Od naknada i administrativnih naknada arbitra i (ii) stvaranje „Financijski okvir za arbitražu koja je široko kompatibilna s iznosom u pitanju”S posebnosti da ako stranke umjetno napuhaju iznos njihovih tvrdnji, To može utjecati na iznos naknada arbitra.[15] Kao takav, Sustav se doživljava kao obeshrabrujući podnošenje „“neozbiljne tvrdnje i protuzahtjevi uz stvaranje poticaja za učinkovitost.”[16] Ovuda, Sustav je uravnotežen: Naknada arbitra je "proporcionalan financijskim ulozima svakog slučaja”, na taj način promovirajući isplative postupke.[17]
Naknade i troškovi stručnjaka koje je imenovao Tribunal
U slučaju da je Tribunal imenovao stručnjake za potrebe postupka, što je rijetko, To će biti nadoknadivi troškovi za stranke kako je izričito naznačeno u članku 38(1) pravila MKS-a.
Ti troškovi uključuju naknade i troškove stručnjaka i savjetnika, „ali i troškovi povezani s njihovim svjedočenjem, Troškovi putovanja, smještaj i drugi pomoćni troškovi.”[18] Troškove ovih stručnjaka određuju arbitri, a ne sud.[19] Oni su predmet zasebnog napredovanja troškova koje je odredio Tribunal.[20]
Troškovi stručnjaka koje su zadržale stranke nisu isključeni iz troškova dodijeljenih strankama. Jednostavno su uključeni u troškove stranaka[21] raspravljano odmah ispod i, kao takav, također su nadoknadivi troškovi.
„Razumni pravni i drugi troškovi koje imaju stranke”
U ovoj širokoj kategoriji, koji, ipak, ostaje uglavnom nedefinirano, stranke mogu povratiti različite troškove. Stoga, Tribunal uživa u najvećoj diskreciji u popravljanju troškova arbitraže stranaka.[22] Tribunal mora, svaki put, Utvrdite jesu li i u kojoj mjeri troškovi koje stranke tvrde da su nadoknadivi troškovi.[23]
U ovom poštovanju, Troškovi stranaka moraju zadovoljiti uvjet razumnosti kako je izričito navedeno u članku 38(1) pravila MKS-a. Tipično, procijeniti jesu li troškovi koje stranke tvrde razumni, Tribunal može razmotriti sljedeće čimbenike:
- Usporedba troškova s spornim iznosom (opisano kao "Pristup zdravog razuma”);[24]
- Ukupna složenost stvari;[25]
- duljina postupka (na primjer, nepotrebno produljeni postupak zbog ponovljenih zahtjeva za proizvodnju dokumenata, itd);[26]
- Razumnost broja, Razina i stope pravnog savjetnika prilikom ocjenjivanja je li iznos naplaćenog rada bio razuman;[27]
- Razumnost razine specijalizacije, uključujući pravnu kvalifikaciju predstavnika stranke i, između ostalog, Njihova razina stažara;[28]
- Bilo koji nejednakost između troškova koje su stranke nastale kao "[a] Oštra razlika između stranaka može odražavati nerazumnost u tvrdnji o troškovima jedne strane.”[29]
Kao opće pravilo, biti primljen, Troškovi stranaka moraju biti "izravno povezano”Na pripremu slučaja.[30]
Povratni troškovi stranaka obično uključuju sljedeće:[31]
- pravni troškovi (Naknade i troškovi odvjetnika stranaka);
- Putni troškovi stranaka, njihovi svjedoci i njihovi odvjetnici;
- Troškovi stručnjaka koji su imenovani strankom;
- Ostali uobičajeni troškovi (iznajmljivanje sobe, Sudski novinari i prevoditelji, ugostiteljstvo za saslušanje, itd).
Navedeno se smatraju nadoknadivim troškovima i općenito su nesporni.[32] U vezi s pravnim troškovima stranaka, Naknade za uspjeh koje odvjetnik ponekad tvrdi često nisu uključene u troškove koje je Tribunal fiksirao jer ne predstavljaju stvarne troškove nastale za obranu slučaja. Često se smatraju „nagrada odobren s obzirom na uspjeh stečen u obrani slučaja”.[33]
Ostali troškovi podliježu većoj raspravi, naime, Interni zastupnici troškovi kao i troškovi paralelnih sudskih postupaka.[34] Ne postoji konsenzus u arbitražnoj praksi u pogledu povrata stranaka "unutarnji”Troškovi kao što su interni odvjetnici, Uprava ili drugo osoblje.[35] Čini se da je to pitanje poteškoće u procjeni tih troškova. Doista, dok vanjski savjetnik obično pruža detaljne fakture, Isto ne vrijedi i za interni savjet.[36] Neki će sudovi uskratiti nadoknadu tih troškova, S obzirom na to "spadaju u uobičajene troškove stranaka.”[37] Ostali su sudovi prihvatili njihovu nadoknadu.[38]
Što se tiče troškova koji se tvrde u pomoćnim sudskim postupcima (na primjer, Prijave državnim sudovima za privremene mjere), Općenito se smatra da ti troškovi nisu nadoknadivi troškovi u arbitražnom postupku jer se mogu tražiti pred odgovarajućim sudovima.[39] slično, troškovi nastali u ranijoj fazi postupka, tj, troškovi pregovora ili posredovanja, obično se ne vraćaju.[40] Isto se odnosi i na troškove nakon arbitraže, poput onih koji se odnose na postupak provedbe, koji su obično isključeni.[41]
Zaključak
Troškovi arbitra i administrativni troškovi ICC -a izravni su prema ICC pravilima. To povećava predvidljivost i omogućava strankama da unaprijed predviđaju ove troškove. S druge strane, Arbitri uživaju široku diskreciju prilikom dodjele troškova stranaka. Ovo diskrecijsko pravo dopušteno je pravilima ICC -a. Kao opće pravilo, Troškovi stranaka će se vratiti sve dok postoji ""bliska veza”Između njihovog uzroka i pripreme postupka.[42] Štoviše, Troškovi povezani s internim savjetnikom ostaju predmet rasprave zbog svoje specifične prirode.
[1] Vidjeti, pr., M. Bühler, Dodjeljivanje troškova u međunarodnoj komercijalnoj arbitraži: Pregled, 22(2), ASA Bik., za. Iv i "Sažetak”.
[2] ICC pravila, Članak 38(1).
[3] ICC pravila, Članak 38(2).
[4] ICC pravila, Članak 38(4).
[5] G. Flecke-Giammarco, Raspodjela troškova arbitražnih sudova u međunarodnoj komercijalnoj arbitraži, u J. A. Huerta-Goldman, A. Romenski i sur., Parnični sporovi, Investicijska arbitraža, i komercijalna arbitraža (2013), §13A.02.
[6] G. Flecke-Giammarco, Raspodjela troškova arbitražnih sudova u međunarodnoj komercijalnoj arbitraži, u J. A. Huerta-Goldman, A. Romenski i sur., Parnični sporovi, Investicijska arbitraža, i komercijalna arbitraža (2013), §13A.02.
[7] Komisija za arbitražu i ADR, Izvješće Komisije ICC-a, Odluke o troškovima u međunarodnoj arbitraži, 2015 Problem 2, za. 2.
[8] Tehnike za kontrolu vremena i troškova u arbitraži, 18(1), ICC Bull., „Uvod”, str. 2 PDF-a; vidi također ICC arbitražni postupak – Dio IV: Troškovi arbitraže ICC -a, 4(1), ICC bik. 9, str. 9.
[9] E. Schwartz, i. Izreza, Vodič MKS-ovim pravilima arbitraže (2Sjeverna Dakota izd., 2005), str. 329-374.
[10] ICC pravila, Prilog III, Članak 2(1) i 2(5); E. Schwartz, i. Izreza, Vodič MKS-ovim pravilima arbitraže (2Sjeverna Dakota izd., 2005), str. 329-374.
[11] ICC pravila, Prilog III, Članak 2(2).
[12] ICC pravila, Prilog III, Članak 2(2); Članak 38(2).
[13] ICC pravila, Prilog III, Članak 2(5).
[14] ICC pravila, Prilog III, Članak 2(4).
[15] E. Schwartz, i. Izreza, Vodič MKS-ovim pravilima arbitraže (2Sjeverna Dakota izd., 2005), str. 329-374; vidi također ICC arbitražni postupak – Dio IV: Troškovi arbitraže ICC -a, 4(1), ICC bik. 9, str. 23.
[16] E. Schwartz, i. Izreza, Vodič MKS-ovim pravilima arbitraže (2Sjeverna Dakota izd., 2005), str. 329-374.
[17] ICC arbitražni postupak – Dio IV: Troškovi arbitraže ICC -a, 4(1), ICC bik. 9, str. 23.
[18] B. Bilješke, Troškovi arbitraže stranaka (2006), Procjena štete u međunarodnoj arbitraži – Institut Dosier IV, str. 212, str. 214.
[19] E. Schwartz, i. Izreza, Vodič MKS-ovim pravilima arbitraže (2Sjeverna Dakota izd., 2005), str. 329-374.
[20] ICC pravila, Prilog III, Članak 1(12).
[21] E. Schwartz, i. Izreza, Vodič MKS-ovim pravilima arbitraže (2Sjeverna Dakota izd., 2005), str. 329-374.
[22] B. Bilješke, Troškovi arbitraže stranaka (2006), Procjena štete u međunarodnoj arbitraži – Institut Dosier IV, str. 212, str. 213.
[23] J. Pržiti, S. Greenberg, F. mace, Tajništvo je Vodič za arbitražu MKS-a (2012), za. 3-1489.
[24] Komisija za arbitražu i ADR, Izvješće Komisije ICC-a, Odluke o troškovima u međunarodnoj arbitraži, 2015 Problem 2, za. 63.
[25] Komisija za arbitražu i ADR, Izvješće Komisije ICC-a, Odluke o troškovima u međunarodnoj arbitraži, 2015 Problem 2, za 70.
[26] Komisija za arbitražu i ADR, Izvješće Komisije ICC-a, Odluke o troškovima u međunarodnoj arbitraži, 2015 Problem 2, za. 70.
[27] Komisija za arbitražu i ADR, Izvješće Komisije ICC-a, Odluke o troškovima u međunarodnoj arbitraži, 2015 Problem 2, najbolji. 65-66.
[28] Komisija za arbitražu i ADR, Izvješće Komisije ICC-a, Odluke o troškovima u međunarodnoj arbitraži, 2015 Problem 2, najbolji. 65-66.
[29] J. Pržiti, S. Greenberg, F. mace, Tajništvo je Vodič za arbitražu MKS-a (2012), za. 3-1493; vidi također M. Bühler, Dodjeljivanje troškova u međunarodnoj komercijalnoj arbitraži: Pregled, 22(2), ASA Bik., za. V.B.1.
[30] B. Bilješke, Troškovi arbitraže stranaka (2006), Procjena štete u međunarodnoj arbitraži – Institut Dosier IV, str. 212, str. 213.
[31] J. Pržiti, S. Greenberg, F. mace, Tajništvo je Vodič za arbitražu MKS-a (2012), za. 3-1490.
[32] E. Schwartz, i. Izreza, Vodič MKS-ovim pravilima arbitraže (2Sjeverna Dakota izd., 2005), str. 329-374; B. Bilješke, Troškovi arbitraže stranaka (2006), Procjena štete u međunarodnoj arbitraži – Institut Dosier IV, str. 212, str. 214.
[33] B. Bilješke, Troškovi arbitraže stranaka (2006), Procjena štete u međunarodnoj arbitraži – Institut Dosier IV, str. 212, str. 218.
[34] J. Pržiti, S. Greenberg, F. mace, Tajništvo je Vodič za arbitražu MKS-a (2012), za. 3-1491; E. Schwartz, i. Izreza, Vodič MKS-ovim pravilima arbitraže (2Sjeverna Dakota izd., 2005), str. 329-374.
[35] J. Pržiti, S. Greenberg, F. mace, Tajništvo je Vodič za arbitražu MKS-a (2012), za. 3-1491.
[36] J. Pržiti, S. Greenberg, F. mace, Tajništvo je Vodič za arbitražu MKS-a (2012), za. 3-1491.
[37] J. Pržiti, S. Greenberg, F. mace, Tajništvo je Vodič za arbitražu MKS-a (2012), za. 3-1491.
[38] Slučaj ICC br. 6345, Dodijeliti (ekstrakt), 1993, 4(1) ICC Bull., str. 44-48: „Naknada se također plaća za rad stranke i gubitak vremena u vezi s parnicama.”; Slučaj ICC br. 6564, Dodijeliti (ekstrakt), 1993, 4(1) ICC Bull., str. 44-48: u ovom slučaju, Iako je Tribunal prihvatio, kao načelno pitanje, da su troškovi internih savjeta bili nadoknadivi troškovi, Ipak je naglasilo da vanjski savjeti koštaju “može se jasno identificirati i dokazati”Što nije slučaj za troškove internih savjeta. Tribunal je dodao da interni troškovi "zahtijevaju određenu potkrepciju, između ostalog, s obzirom na prirodu troškova, Osoblje koje je uključeno i vrsta obavljenog posla”I zaključio to, u tom slučaju, Nijedna strana nije ispunila ove zahtjeve (Kako su njihove tvrdnje bile "Previše općenito da bi se omogućila procjena opravdanja i razumnosti troškova”); Slučaj ICC br. 17185, Dodijeliti (ekstrakt), 2016, 2(2) ICC Bull., 82: u ovom slučaju, Podnositelj zahtjeva je tvrdio "Troškovi izvršnog vremena”Koji su odbijeni. Tribunal, međutim, čini se da je prihvatio, u principu, Povratna sposobnost troškova savjetnika: „[t]Trošak izvršnog vremena, posebno troškovi oni koji nisu u kući, je pitanje o kojem nema jednoglasnosti stavova unutar arbitražne zajednice. U ovom slučaju, gdje su troškovi procjene, ne temelji se na zapisima vremena a ne troškovi u kućnim savjetnicima, Čini se neprimjereno dodijeliti ih.” (dodani naglasci).
[39] J. Pržiti, S. Greenberg, F. mace, Tajništvo je Vodič za arbitražu MKS-a (2012), za. 3-1491.
[40] J. Pržiti, S. Greenberg, F. mace, Tajništvo je Vodič za arbitražu MKS-a (2012), za. 3-1492.
[41] J. Pržiti, S. Greenberg, F. mace, Tajništvo je Vodič za arbitražu MKS-a (2012), za. 3-1491.
[42] M. Bühler, Dodjeljivanje troškova u međunarodnoj komercijalnoj arbitraži: Pregled, 22(2), ASA Bik., za. V.A.