Uobičajeno je korištenje izjava svjedoka u međunarodnoj arbitraži. Svjedok obično može biti bilo koja osoba, uključujući policajce, predstavnici ili zaposlenici stranke za koju treba svjedočiti.[1] Razlozi za upotrebu svjedoka u međunarodnoj arbitraži su višestruki: da pojača dokaze koji su već izvedeni u prilog tvrdnji stranke(a), do "napuniti”Dokazni jaz kad su drugi dokazi nedovoljni ili dvosmisleni, ili da pobije dokaze koje je iznijela druga strana.
Intervencija svjedoka obično se vrši podnošenjem pisanih izjava svjedoka, koji se često podnose zajedno s pismenim podnescima stranaka. Ako jedna stranka podnese izjavu svjedoka sa svojom pisanom podneskom, druga strana imat će priliku to komentirati u svom naknadnom podnesku ili iznijeti izjavu svjedoka pobijanja. Dostavljanje izjave svjedoka zajedno s pismenim podneskom omogućit će arbitražnom sudu, kao i stranke, da se pripremi za dokazno ročište tijekom kojeg, ako se pozove, svjedoci se trebaju ispitati i ispitati u vezi sa sadržajem njihovih izjava.
U nekim slučajevima, pojavljivanje svjedoka također može izravno naložiti arbitražni sud.[2]
Struktura izjava svjedoka u međunarodnoj arbitraži
Iako ne postoje obvezni zahtjevi u kojem obliku treba imati iskaz svjedoka, smjernice se često traže u IBA-ina pravila o izvođenju dokaza u međunarodnoj arbitraži („IBA pravila”). Sukladno ovim pravilima, izjave svjedoka obično slijede zajedničku strukturu podijeljenu u nekoliko dijelova. O ovim ćemo dijelovima razgovarati u sljedećim odjeljcima.
Predstavljanje svjedoka
Članak 4(5)(a) IBA pravila predviđa da uvod u svjedoka sadrži:
“puno ime i adresa svjedoka, izjava u vezi s njegovom sadašnjom i prošlom vezom (ako ijedan) s bilo kojom strankom, i opis njegovog ili njezinog porijekla, kvalifikacije, trening i iskustvo, ako bi takav opis mogao biti relevantan za spor ili za sadržaj izjave.”
Uvodni dio omogućuje identifikaciju svjedoka, njegovo / njezino obrazovanje ili profesionalno obrazovanje, kao i njegove / njene veze sa strankama. Ako odnos svjedoka i stranke koja se oslanja na njegovo svjedočenje nije očit, preporuča se razjasniti stvar kako bi se umanjila iznenađenja koja se mogu dogoditi tijekom ispitivanja svjedoka na ročištu. Zapravo, „neotkrivanje postojećeg ili prethodnog odnosa između svjedoka i stranke može se činiti kao pokušaj prikrivanja potencijalnih izvora pristranosti”.[3] Za dovršetak identifikacije i pozadine, svjedokov rezime obično se prilaže uz njegovu prvu izjavu svjedoka.
Izjava o činjenicama
Članak 4(5)(b) IBA pravila predviđa da izjava svjedoka sadrži „cjelovit i detaljan opis činjenica, i izvor informacija svjedoka o tim činjenicama, dovoljan da posluži kao taj svjedok u spornoj stvari. Dostavit će se dokumenti na koje se svjedok oslanja, a koji već nisu predani.”
Cjelovit i detaljan opis činjenica predstavlja srž izjave svjedoka. U ovom dijelu, svjedok će se prisjetiti određenih činjenica. Iako se u IBA pravilima koristi izraz „cjelovit i detaljan”, ne daju se naznake u kojoj se mjeri iznošenje činjenica treba smatrati cjelovitim i detaljnim. Kako je istaknuo Ragnar Harbst, razlike u duljini i detaljima izjava svjedoka koje su stranke podnijele mogu biti problematične i potkopati jednake uvjete. Naglašava da „[ja]f samo jedna strana nudi detaljne izjave svjedoka, samo se druga strana može pripremiti. S druge strane, stranka koja nudi samo kratku i površnu izjavu svjedoka također riskira. Strogi arbitražni sud može samo dati ograničen prostor da svjedok može dodati dodatne činjenice i detalje tijekom saslušanja.”[4] Stoga, premda davanje kratkih i beskorisnih izjava svjedoka može biti privlačno sa strateškog stajališta, treba imati na umu da se takva strategija može povratiti od svjedoka, ili strana za koju svjedok svjedoči, može se spriječiti da se oslanja na daljnje dokaze u sljedećim fazama postupka.
Ponekad indikacije o duljini i detaljima izjava svjedoka daje sam arbitražni sud. Na primjer, u Dodatak IV 2021 ICC Arbitražna pravila, predviđeno je nekoliko tehnika upravljanja predmetima za kontrolu vremena i troškova. Na primjer, arbitražni sud može ograničiti “duljina i opseg pismenih podnesaka te pisanih i usmenih svjedočenja (i svjedoci i vještaci) kako bi se izbjeglo ponavljanje i održala usredotočenost na ključna pitanja.”
Izjava o jeziku
Članak 4(5)(c) Pravila IBA-e predviđa da izjava svjedoka uključuje „izjava o jeziku na kojem je prvobitno pripremljena izjava svjedoka i jeziku na kojem svjedok očekuje davanje iskaza na dokaznom ročištu.”
To je osobito važno u arbitražama koje se vode na određenom jeziku, npr, često engleski, ali uključuju stranke ili svjedoke koji ne govore tečno ili ne govore materinji jezik. Stoga, preporuča se razjasniti ovu stvar u izjavi svjedoka, kako bi se u slučaju potrebe mogao osigurati tumač za završno ročište.
Afirmacija istine i potpisa
Članak 4(5)(d) IBA pravila precizira da izjava svjedoka mora sadržavati „potvrda istinitosti izjave svjedoka”. Zauzvrat, Članak 4(5)(e) zahtijeva izjavu svjedoka koja uključuje "potpis svjedoka i njegov datum i mjesto.”
Ne postoji nametnuti oblik u vezi s potvrđivanjem istine. Može se sastojati od jednostavnih deklaracija; kao što su: „ja, [ime svjedoka], ovim potvrđujem da je sadržaj ove izjave svjedoka istinit i ispravan prema mom najboljem znanju i uvjerenju" ili "ja, [ime svjedoka], vjeruju da su činjenice navedene u ovoj izjavi svjedoka istinite.”
Izrada izjave svjedoka
Postoji nekoliko savjeta za pisanje vjerodostojne i razumljive izjave svjedoka:
- Izjava svjedoka osobna je izjava autora koja sadrži njegovo / njezino prisjećanje na činjenice. Stoga, to bi trebalo biti napisano u prvom licu jednine.
- Osim ako je svjedok odvjetnik ili ako nema pravno iskustvo, trebao bi se suzdržati od upotrebe legalese-a. Nekoliko primjera legaliziranja korisno je sažeo Ragnar Harbst u svojoj raspravi o pripremi svjedoka u međunarodnoj arbitraži kako slijedi:[5]
- Sadržaj izjave svjedoka trebao bi biti jasan, precizan i strukturiran pod odgovarajućim naslovima. Takvi se naslovi mogu podijeliti, na primjer, kronološki ili tematski.
U kojoj mjeri odvjetnik može intervenirati u izradi izjava svjedoka u međunarodnoj arbitraži?
Na ovo trnovito pitanje, Članak 4(3) IBA pravila odgovara da „[ja]to neće biti neprikladno za stranku, njezini časnici, zaposlenici, pravni savjetnici ili drugi predstavnici kako bi razgovarali sa svjedocima ili potencijalnim svjedocima i kako bi s njima razgovarali o njihovom budućem svjedočenju."Zauzvrat, the Smjernice IBA-e o zastupanju stranaka u međunarodnoj arbitraži, a naime Smjernice 20 i 21, dalje navesti da „[a] Predstavnik stranke može pomoći svjedocima u pripremi izjava svjedoka [i] treba nastojati osigurati da izjava svjedoka odražava svjedočenje samog svjedoka o relevantnim činjenicama, događaje i okolnosti.”
Osim ako zakon sjedišta arbitraže ne predviđa drugačije, uloga savjetnika je, Tako, ograničeno na pomoć. Odvjetnik nije spriječen da sa svjedokom razgovara o izjavi svjedoka. Također, kao arbitražni profesionalac, savjetnik bi trebao najbolje znati kako trebaju biti strukturirane izjave svjedoka i u tom smislu može ga voditi. Međutim, ono što nije dopušteno je da branitelj napiše izjavu svjedoka, tj, „zapišite što bi svjedok mogao, mogao, ili bi trebao reći, a zatim zamolite svjedoka da to isto potvrdi.”[6]
[1] Vidjeti IBA-ina pravila o izvođenju dokaza u međunarodnoj arbitraži, Članak 4(2): „Svaka osoba može iznijeti dokaze kao svjedoci, uključujući stranku ili službenika stranke, zaposlenik ili drugi predstavnik.”
[2] Vidjeti IBA-ina pravila o izvođenju dokaza u međunarodnoj arbitraži, Članak 4(10): „U bilo kojem trenutku prije zaključenja arbitraže, arbitražni sud može naložiti bilo kojoj stranci da to predvidi, ili da uloži sve napore da osigura, pojavljivanje bilo koje osobe za svjedočenje na dokaznom ročištu, uključujući i onoga čije svjedočenje još nije ponuđeno. Stranka kojoj je takav zahtjev upućen može se protiviti iz bilo kojeg razloga navedenog u članku 9.2.”
[3] R. Harbst, „Vodič za ispitivanje i pripremu svjedoka u međunarodnoj arbitraži”, Wolters Kluwer (2015), str. 70.
[4] R. Harbst, „Vodič za ispitivanje i pripremu svjedoka u međunarodnoj arbitraži”, Wolters Kluwer (2015), str. 71.
[5] R. Harbst, „Vodič za ispitivanje i pripremu svjedoka u međunarodnoj arbitraži”, Wolters Kluwer (2015), str. 84.
[6] R. Harbst, „Vodič za ispitivanje i pripremu svjedoka u međunarodnoj arbitraži”, Wolters Kluwer (2015), str. 74.