U svojoj presudi donesenoj dana 30 lipanj 2022 u BTS Holding v. Slovačka slučaj, Europski sud za ljudska prava (the "ECHR”) smatrao da je Slovačka prekršila BTS Holding („BTS”) pravo na vlasništvo kada su njegovi sudovi proizvoljno odbili izvršiti arbitražnu odluku protiv Slovačkog nacionalnog fonda za imovinu (the "NPF”).
ESLJP je ovu odluku donio primjenom načela zaštite prava vlasništva iz čl 1 Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 20 ožujak 1952 („Protokol br. 1”), koji glasi kako slijedi:
Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva. Nitko ne smije biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe neće, međutim, na bilo koji način umanjiti pravo države da provodi zakone koje smatra potrebnima za kontrolu korištenja ili imovine u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
pozadina
Izvorni spor
Izvorni spor nastao je zbog raskida ugovora o kupoprodaji dionica (the "SPA”) zaključeno u 2006 između BTS-a i NPF-a u svrhu stjecanja većinskog udjela u Zračnoj luci Bratislava od strane BTS-a. Nakon uplate prve tranše kupoprodajne cijene od strane BTS-a, NPF je poništio SPA na temelju toga što Ured za borbu protiv monopola nije odobrio transakciju unutar roka navedenog u SPA. Nakon poništenja, NPF je BTS-u nadoknadio iznos prve tranše kupoprodajne cijene (BTS Holding v. Slovačka, najbolji. 6-9).
U 2008, BTS je sklopio ugovor o nagodbi, NPF, i jedno od ministarstava pri čemu je dogovoreno, između ostalog, da je raskid SPA-a valjan i učinkovit od 21 rujan 2006, da su obveze stranaka prestale, te da nema otvorenih zahtjeva za naknadu štete. Ugovor o nagodbi izričito je iz svog djelokruga isključio sva pitanja vezana uz povrat kupoprodajne cijene, kao i relevantnom interesu (BTS Holding v. Slovačka, za. 10).
U 2009, NPF je izvršio još jednu uplatu BTS-u koja je trebala pokriti kamate u vezi s prvom tranšom, izračunato za razdoblje između raskida SPA i efektivne otplate prve tranše.
Međutim, došlo je do spora između stranaka oko prirode otplate koju je izvršio NPF. Kako stoji u presudi, „Suština spora jesu li iznosi koje je NPF uplatio, prvi, plaćanje za otplatu glavnice prve tranše i, zatim, plaćanje nagomilanih kamata, ili obrnuto” (BTS Holding v. Slovačka, za. 14).
BTS je pokrenuo ICC arbitražu protiv NPF-a u 2010 u skladu s arbitražnom klauzulom sadržanom u SPA.
arbitraža
Arbitražni sud, osnovan prema ICC arbitražnim pravilima, godine donio arbitražnu presudu 8 lipanj 2012 prema kojem je NPF trebao platiti BTS-u “(ja) glavni iznos od 1,894,597.52 eura (eura), i (ii) interes od 14.25% godišnje na EUR 1,853,584.45 za razdoblje od 13 ožujak 2009 do pune isplate nagrade” (BTS Holding v. Slovačka, najbolji. 15-17).
Refusal by Slovak Courts to Enforce Arbitral Award
U veljači 2013, BTS je podnio zahtjev za izvršenje presude ICC-a u Slovačkoj. U 2014, Okružni sud u Bratislavi II započeo je ovršni postupak ovlastivši sudskog izvršitelja da izvrši arbitražnu odluku.
Međutim, NPF se usprotivio ovrsi tvrdeći, između ostalog, da (BTS Holding v. Slovačka, za. 21):
- nije postojao arbitražni sporazum kao, nedvojbeno, sporazum o nagodbi koji ne sadrži arbitražnu klauzulu zamijenio je SPA; i
- izvršenje arbitražne odluke bilo bi protivno slovačkom javnom poretku.
U kolovozu 2014, okružni sud u Bratislavi II prihvatio je prigovor. U ožujku 2015, regionalni sud u Bratislavi potvrdio je odluku Okružnog suda u Bratislavi II i, u listopadu 2015, obustavio ovršni postupak (BTS Holding v. Slovačka, najbolji. 23 i 29).
U kolovozu 2015, BTS je podnio pritužbu protiv gore navedenih odluka Ustavnom sudu Slovačke tvrdeći da su povrijeđena njegova prava na pošteno suđenje i zaštitu imovine. U studenom 2018, Ustavni sud proglasio je tužbu nedopuštenom (BTS Holding v. Slovačka, najbolji. 31-36).
BTS se zatim u srpnju obratio Europskom sudu za ljudska prava 2017.
Presuda Europskog suda za ljudska prava
Zahtjev za izvršenje neosporene arbitražne odluke predstavlja "posjed" prema članku 1 Protokola br. 1
Prvo osporavanje Slovačke na zahtjev BTS-a odnosilo se na nadležnost ECHR-a priroda materije. Tvrdio je da pravorijek koji su slovački sudovi smatrali neprovedivim ne može predstavljati "posjed" u smislu članka 1 Protokola br. 1 (BTS Holding v. Slovačka, za. 47).
Europski sud za ljudska prava nije se složio s tim obrazloženjem. Prvo je smatrano da ""potraživanje" može predstavljati "posjed" u smislu članka 1 Protokola br. 1 ako je dovoljno utvrđeno da može biti ovršno, primjerice na temelju arbitražne presude” (BTS Holding v. Slovačka, za. 49).
Zatim je presudio da je to slučaj u vezi s tužbom BTS-a kao:
- nagrada ICC-a bila je isplata određenog iznosa novca u korist BTS-a;
- NPF nije osporio presudu ICC-a pred sudovima u sjedištu arbitraže, tj, Francuska;
- odluka ICC-a postala je konačna i obvezujuća; i
- kako to priznaju slovački sudovi, prema slovačkom zakonu nije postojao zahtjev za zasebnom odlukom za priznavanje arbitražne presude ICC-a kao "pravno priznanje u Slovačkoj bilo je implicitno u imenovanju sudskog izvršitelja za izvršenje” (BTS Holding v. Slovačka, najbolji. 50-52).
Odbijanje slovačkih sudova da provedu arbitražnu odluku bilo je proizvoljno i neopravdano
Budući da je zahtjev BTS-a predstavljao "posjed", ECHR je zaključio da „njegovo neprovođenje predstavljalo je miješanje u njega.” ECHR je to dalje primijetio, kako bi takvo miješanje bilo u skladu s člankom 1 Protokola br. 1, mora biti "zakonito, s [ECHR-a] ovlast preispitivanja usklađenosti s domaćim pravom ograničena je na slučajeve očito pogrešne primjene osporenih zakonskih odredbi ili proizvoljnih zaključaka” (BTS Holding v. Slovačka, najbolji. 64-65).
U ovom slučaju, Europski sud za ljudska prava presudio je da je odbijanje slovačkih sudova da provedu presudu ICC-a bilo neopravdano prema članku 1 Protokola br. 1, između ostalog, iz sljedećih razloga:
- Ugovor o nagodbi nije zamijenio SPA
ECHR je primijetio da, prema slovačkom zakonu, a kako su to priznali i slovački sudovi, raskid ugovora nema nikakvog utjecaja na valjanost arbitražne klauzule sadržane u njemu. Stoga, utvrdio je presudu Okružnog suda u Bratislavi II da je sporazum o nagodbi zamijenio SPA i, Tako, da nije bilo sporazuma o arbitraži, iako ovu specifičnu točku nikada nije pokrenuo NPF tijekom arbitraže, biti proizvoljan (BTS Holding v. Slovačka, za. 67).
- Slovačka nije dokazala da je odbijanje izvršenja arbitražne odluke bilo razmjerno navodnom općem interesu
Slovačka je također iznijela primjedbu koja se odnosi na javnu politiku, tvrdeći da je arbitražni sud dodijelio novčane iznose koji su se odnosili na pravila tržišnog natjecanja s obzirom na implikacije Slovačkog antimonopolskog ureda.
ECHR nije slijedio obrazloženje Slovačke i presudio je da nema naznaka da "namjeravanu transakciju [koji je naglasio nagradu ICC-a] bio u suprotnosti s pravilima natjecanja. povrh toga, i bez obzira na to, transakcija je efektivno poništena, isplata koja je trebala biti izvršena prema odluci odnosila se na potraživanja povezana s tim poništenjem, i nije bilo nikakvih sugestija da bi zadovoljenje tih zahtjeva na bilo koji način utjecalo na tržišno natjecanje” (BTS Holding v. Slovačka, za. 70).
Konačno, ECHR je smatrao da, čak i ako je neizvršenje presude ICC-a služilo općem interesu, Slovačka nije dokazala da je neizvršenje bilo razmjerno traženom interesu. Napomenulo je da "Vlada nije iznijela nikakve argumente o ovom aspektu slučaja i tome, dok se usredotočuje na elemente koji su navodno onemogućili ovrhu zbog javne politike ili proceduralnih formalnosti, domaći sudovi nisu uzeli u obzir zahtjeve zaštite temeljnih prava tvrtke podnositelja zahtjeva i potrebu da se uspostavi pravedna ravnoteža između njih i općeg interesa prava zajednice” (BTS Holding v. Slovačka, za. 71).
štete
ECHR je prvo ponovno potvrdio da je kršenje Protokola br. 1 nameće zakonsku obvezu države da „prekinuti kršenje i popraviti njegove posljedice na takav način da se, koliko je to moguće, uspostavi stanje koje je postojalo prije kršenja” (BTS Holding v. Slovačka, za. 84).
Potom je zaključeno da se pravo BTS-a na kompenzaciju tiče vrijednosti ICC-ove nagrade kao "u biti odgovara onome što bi tvrtka podnositeljica zahtjeva tvrdila na nacionalnoj razini, gdje je u tome spriječena činjenicom da je ovršni postupak okončan."Međutim, zadržao je kvantifikaciju iznosa za naredne faze postupka, napominjući "mogućnost sporazuma između tužene države i poduzeća podnositelja zahtjeva” (BTS Holding v. Slovačka, najbolji. 85-87).
Troškovi
BTS je potraživao nekoliko troškova nastalih tijekom postupka pred Europskim sudom za ljudska prava – EUR 33,257.79 za pravne i prijevodne troškove na domaćoj razini i EUR 287,316.79 za svoje pravne troškove (BTS Holding v. Slovačka, za. 89).
Slovačka se protivila, tvrdeći da su ti troškovi špekulativni i da nije bilo dokaza da su ti iznosi stvarno plaćeni (BTS Holding v. Slovačka, za. 90).
U odluci o tužbi BTS-a, ECHR je primijenio dva uvjeta – jesu li troškovi “su stvarno i nužno nastale" i jesu li bili "razuman u pogledu količine” – i dodijelio iznos od samo EUR 30,000 na BTS (BTS Holding v. Slovačka, najbolji. 91-92).
* * *
Odluka Europskog suda za ljudska prava predstavlja dobrodošao doprinos režimu izvršenja arbitražnih odluka od strane sudova država članica, posebno kada se takva ovrha samovoljno odbija. Postupci putem Europskog suda za ljudska prava mogu predstavljati još jedno pravno sredstvo za oštećenu stranu da ostvari svoja prava.