Arbitražom u Mađarskoj upravljaju Zakon LX iz 2017 o arbitraži (Justice Moulder DBE), koja je zamijenila Zakon br. LXXI od 1994 o arbitraži. Stari zakon o arbitraži slijedio je načela navedena u 1985 UNCITRAL Model zakona pa je stoga jedan od glavnih razloga za reviziju i ponovno stvaranje zakona o arbitraži u Mađarskoj bila izmjena pravila Model zakona UNCITRAL-a u 2006.
Donošenjem Zakona o arbitraži, važnija uloga dana je Stalnom arbitražnom sudu koji djeluje pod okriljem Mađarske gospodarske komore (“Sud za trgovačku arbitražu”), koja vodi slučajeve trgovačke arbitraže u Mađarskoj (osim u slučajevima koji su u nadležnosti Sportskog arbitražnog suda i arbitražnog suda kojim upravlja Mađarska poljoprivredna komora).
Područje primjene Zakona o arbitraži
Prema odjeljku 1, na arbitražu se primjenjuje Zakon o arbitraži ako je sjedište arbitraže u Mađarskoj. To može biti slučaj kada se stranke odluče za Stalni arbitražni sud u Mađarskoj ili kada u sjedište arbitraže je u zemlji. Zakon o arbitraži stoga ne razlikuje domaće i međunarodne arbitraže; Jedini slučajevi koji su isključeni iz njegova djelokruga su pravni sporovi proizašli iz potrošačkih ugovora (uređena Zakonom o parničnom postupku) i postupcima uređenim Zakonom o općem upravnom postupku (Odjeljak 1.3).
Arbitražni sporazum
Odjeljak 8 sadrži definiciju i pravila arbitražnih sporazuma. Definicija slijedi nakon teksta 2006 Model zakona UNCITRAL-a i navodi da je arbitražni sporazum “sporazum između stranaka o iznošenju na arbitražu svih ili određenih sporova koji su nastali ili bi mogli nastati između njih u vezi s definiranim pravnim odnosom, bilo ugovorne ili izvanugovorne.”
Takvi arbitražni sporazumi mogu imati dva oblika. Oni mogu biti zasebni sporazum ili dio ugovora.
Najvažniji uvjet je da arbitražni sporazum uvijek mora biti u pisanom obliku, iako Zakon o arbitraži dopušta nekoliko specifičnih vrsta odstupanja od ovog pravila. Na temelju odjeljaka 8.3-8.5, ugovor sklopljen elektroničkom komunikacijom i ugovor koji jedna strana navodi, a druga strana ne osporava, također se kvalificiraju kao ugovori u pisanom obliku. Elektronička komunikacija bez elektroničkog potpisa, međutim, prihvatljivo je samo ako su podaci u komunikaciji dostupni drugoj strani i ako su “pogodan za kasniju referencu”.
Sastav arbitražnog suda
Pravila o sastavu sudova ne sadrže iznenađujuće elemente. Prema Odjeljku 11, kao što je opća norma u arbitraži, broj arbitara uvijek mora biti neparan broj.
Odjeljak 12 opisuje imenovanje arbitara. U arbitraži u Mađarskoj, bilo tko stariji od 24, koji nije isključen iz sudjelovanja u javnim poslovima, osuđen na zatvorsku kaznu, stavljen pod skrbništvo ili diskvalificiran iz zvanja koje je podložno visokoj pravnoj diplomi, može služiti kao arbitar.
U slučajevima kada se stranke ne mogu sporazumjeti o arbitru pojedincu, ili se arbitri koje imenuje strana ne mogu dogovoriti o drugom članu ili članovima suda, Zakon o arbitraži daje pravo imenovanja Regionalnom sudu glavnog grada Budimpešte (Metropolitanski sud na mađarskom) ili, u slučajevima iz svoje nadležnosti, Sudu za trgovačku arbitražu.
Nadležnost Arbitražnog suda
Prema odjeljku 17 a na temelju međunarodnog načela kompetencijama kompetencija, arbitražni sud može sam odlučiti o svojoj nadležnosti. Svaki prigovor podnosi se najkasnije do podnošenja obrane. U slučajevima kada se stranke ne slažu s odlukom suda, mogu zatražiti od Regionalnog suda Budimpešte-Glavnog grada da donese odluku, do koje odluke sud može nastaviti postupak i donijeti nagradu.
Odluke Arbitražnog suda
U arbitraži u Mađarskoj, prema glavi V. Zakona o arbitraži, arbitražni sudovi mogu izdati privremene mjere, a osim toga mogu izdati i preliminarne naloge kojima se stranci nalaže da ne osujeti svrhu traženih privremenih mjera.
Odluke tribunala donose se većinom glasova članova, u suprotnom odlučuje predsjedavajući arbitar (Odjeljak 42).
Prema Odjeljku 44, arbitražna odluka i rješenje o prekidu postupka moraju biti u pisanom obliku, navest će svoj datum i mjesto arbitraže, i mora ga potpisati najmanje većina arbitara.
Priznavanje stranih arbitražnih odluka u Mađarskoj
Mađarska je stranka Njujorške konvencije o priznavanju i ovrsi stranih arbitražnih odluka, koji uređuje ovrhu stranih arbitražnih odluka u Mađarskoj.
Investicijska arbitraža u Mađarskoj
Iako zaštita ulaganja i investicijska arbitraža u Mađarskoj nisu uređene posebnim zakonom, zemlja je potpisala niz bilateralnih i multilateralnih ugovora o zaštiti stranih ulaganja. Mađarska je također potpisnica Washingtonske konvencije (ICSID), kao i Ugovor o energetskoj povelji.
Mađarska je do danas bila uključena u ukupno 17 prijavljenih slučajeva investicijske arbitraže, uključujući komunikacijski i energetski sektor. Najznamenitiji slučajevi protiv Mađarske bili su:
- o prodaji socijalnih bonova: Sodexo Pass v. Mađarska (ARB/14/20 – nije javno), Edenred v. Mađarska (ARB/13/21 – nije javno) i UP i C.D Holding protiv. Mađarska (ARB/13/35);
- koji se tiču sektora telekomunikacija: Telenor v. Mađarska (ARB/04/15);
- koji se tiču energetskog sektora: Electrabel v. Mađarska (ARB / 07/19), AES v. Mađarska (ARB/01/4 – riješeno; i ARB/07/22), EDF v. Mađarska (nije javno);
- o nacionalnim radijskim frekvencijama: Emmisv. Mađarska (ARB/12/2), Pristupanje Mezzanine v. Mađarska (ARB/12/3).