Građanska i trgovačka arbitraža u Češkoj je uređena Zakonom br. 216/1994 Coll. o arbitražnim postupcima i ovrhama arbitražnih odluka (the "Zakon o arbitraži”), koji je zamijenio prijašnji 1963 Zakon o arbitraži. Suprotno mnogim nacionalnim arbitražnim zakonima, Zakon o arbitraži ne temelji se na modelu zakona UNCITRAL-a. Na primjer, protivno modelu zakona UNCITRAL-a,[1] Zakon o arbitraži ne sadrži nikakvu posebnu odredbu koja arbitražnom sudu daje bilo kakvu izričitu ovlast za donošenje privremenih mjera ili preliminarnih mjera.
Prema stav 30 od Zakon o arbitraži, za sva pitanja koja nisu izričito uređena Zakonom, primjenjuju se relevantne odredbe češkog Zakona o građanskom postupku.
Područje primjene Zakona o arbitraži
stavci 1 i 2 Zakona o arbitraži propisuju da se Zakon o arbitraži primjenjuje na imovinskopravne sporove i uređuje ovrhu arbitražnih odluka.. U 2016, putem izmjene i dopune Zakon br. 258/2016 Coll., potrošački sporovi izričito su izuzeti iz područja primjene Zakona o arbitraži.
Oblik sporazuma o arbitraži
Zakon o arbitraži u svom stav 2(3) da arbitražni sporazum može imati dva oblika: bilo oblik ugovora o podnošenju (ili kompromis)[2] kad je već nastao spor, ili oblik arbitražnog sporazuma za sporove koji bi u budućnosti mogli nastati između stranaka.
Bez obzira na oblik, stav 3(1) propisuje da arbitražni sporazum mora biti sklopljen u pisanom obliku kako bi se smatrao valjanim i pravno obvezujućim. Arbitražni sporazum može se sklopiti i elektroničkim putem (putem e-pošte ili telegrama na primjer) pod uvjetom da se može jasno utvrditi identitet stranaka i sadržaj arbitražnog sporazuma.
Sastav arbitražnog suda
Sukladno stav 4 Zakona o arbitraži, Arbitri mogu biti punoljetne i poslovno sposobne fizičke osobe koje nisu osuđivane.
Pod, ispod stav 7(1) Zakona o arbitraži, arbitražni sud se sastoji od neparnog broja arbitara. Osim ako ugovorom o arbitraži nije drugačije određeno, stav 7(2) predviđa da će svaka stranka imenovati arbitra, a dvojica arbitara koje su imenovale stranke tada će imenovati predsjednika arbitražnog suda.
Sukladno stav 8(2), svaki arbitar je dužan otkriti sve okolnosti koje mogu dovesti do ozbiljne sumnje u njegovu/njezinu nepristranost.
Nadležnost arbitražnog suda
Zakon o arbitraži u potpunosti prihvaća načelo kompetentnosti-nadležnosti i, sukladno stav 15, arbitražni sudovi sami odlučuju o svojoj nadležnosti. Ovaj stav dalje navodi da, ako bilo koja strana ima prigovor na nadležnost arbitražnog suda, potrebno ga je pokrenuti kao prvi čin u arbitraži.
Kao što je gore navedeno, Zakon o arbitraži ne daje arbitražnom sudu ovlast da odredi privremene mjere. Ako su takve mjere potrebne kao podrška arbitraži, stranke se moraju obratiti redovnim češkim sudovima.
Arbitražne odluke
Prema stav 23(a) Zakona o arbitraži, arbitražni postupak okončava se donošenjem arbitražne odluke. Kao i po stav 25(1), arbitražne odluke moraju biti napisane i donesene te potpisane od strane najmanje većine arbitražnog suda. stav 25(2) navodi da, osim ako se stranke drugačije dogovore, arbitražne odluke moraju navesti razloge.
Poništenje arbitražnih odluka donesenih u Češkoj Republici
Zakon o arbitraži predviđa stav 31 zbog sljedećih razloga po kojima se arbitražna odluka može poništiti:
- predmet spora nije bio arbitrabilan prema Ugovoru o arbitraži (npr, potrošački sporovi);
- sporazum o arbitraži nije bio valjan, okončan ili nije obuhvatio predmetni spor;
- bilo koji član arbitražnog suda nije imao relevantne preduvjete da služi kao arbitar;
- arbitražna odluka nije donesena većinom;
- niti jedna strana nije dobila pravo da bude saslušana;
- arbitražni sud je naredio mjeru koju nije zatražila nijedna strana ili mjeru koja je prema češkom zakonu nemoguća ili nezakonita;
- postoje razlozi za ponovno otvaranje postupka prema češkom Zakonu o građanskom postupku, kao što su situacije kada su novi dokazi koji bi mogli promijeniti ishod spora izašli na vidjelo (vidjeti stav 228(1) češkog Zakonik o parničnom postupku).
Priznavanje stranih arbitražnih odluka u Češkoj
Češka je stranka Njujorške konvencije o priznavanju i ovrsi stranih arbitražnih odluka, koji regulira ovrhu stranih arbitražnih odluka u Češkoj.
Investicijska arbitraža u Češkoj
Češka Republika nema poseban kodeks ili akt koji bi regulirao pitanja vezana uz zaštitu stranih ulaganja uloženih na njenom teritoriju putem arbitraže. Međutim, Češka je u tu svrhu potpisala niz bilateralnih ili multilateralnih ugovora.[3] Češka je također potpisnica Washingtonske konvencije (ICSID), kao i Ugovor o energetskoj povelji.
Posljednjih godina, Češka je bila uključena u brojne investicijske arbitraže, naime u arbitražama u obnovljivom (solarni) energetski sektor:
- Jurgen Wirtgen, Stefan Wirtgen, Gisela Wirtgen i JSW Solar (dva) GmbH & ko. KG v. Češka Republika (Slučaj PCA br. 2014-03);
- WA Investments Europa Nova Ltd. v. Češka Republika (Slučaj PCA br. 2014-19);
- Fotonaponski Knopf Betriebs GmbH v. Češka Republika (Slučaj PCA br. 2014-21);
- I.C.W. Europe Investments Limited v. Češka Republika (Slučaj PCA br. 2014-22);
- Antaris Solar GmbH i Dr. Michael Gode v. Češka Republika (Slučaj PCA br. 2014-01).
Zuzana Vysudilova, Aceris Law LLC
[1] Vidjeti UNCITRAL Model zakona o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži, 2006, Poglavlje IV A (Privremene mjere i prethodna rješenja).
[2] O ugovorima o predaji, vidjeti, pr., Arbitražni postupak bez arbitražne klauzule, Aceris Law LLC, 29 studeni 2017.
[3] Popis investicijskih ugovora koje je sklopila Češka Republika dostupan je na https://investmentpolicy.unctad.org/international-investment-agreements/countries/55/czechia