Obrane koje se temelje na navodnim aktivnostima ulagača ulagača postale su popularne države u investicijskoj arbitraži. S obzirom na ozbiljnost takvih optužbi, jedan od najvažnijih zadataka arbitražnih sudova je nesumnjivo razvrstavanje legitimne obrane na temelju dobro utvrđenih činjenica korupcije od neutemeljenih insinuacija. Stoga, pristup arbitražnog suda u vezi s standardom dokazivanja je od najveće važnosti.

Nedavno, standard dokaza koji se primjenjuje analiziran je u presudi dodanoj u Lao Holdings v. Laos[1] predmet arbitražnog suda sastavljen od Ian Binnie (Stolica), Bernard Hanotiau (imenovao tužitelj) i Brigitte Stern (imenovao tuženik).

Paralelnu arbitražu PCA pokrenula je Sanum Investments Limited prema UNCITRAL pravilima i China-Laos BIT.[2] Taj je slučaj presudio arbitražni sud u sastavu Andrés Rigo Sureda (Stolica), Bernard Hanotiau (imenovao tužitelj) i profesorica Brigitte Stern (imenovao tuženik). Iako su sudovi donijeli slične odluke, postupak je podvrgnut zajedničkim raspravama, a sudovi u množini pozivaju podnositelje zahtjeva jer su predmeti bili zapravo isprepleteni, iako nije konsolidiran.[3]

Otkrića u Lao Holdings v. Laos o nagradi će se raspravljati u sljedećim stavcima.

Činjenično stanje Lao Holdings v. Laos

Arbitraža se odnosila na ulaganje u sektor igara u Laosu, naime hotel Savan Vegas, Kazino kompleks u provinciji Savannakhet, i tri kluba s automat-igrama. Stvorili su ga dva U.S. državljani, John Baldwin i Shawn Scott, i kanaliziraju se kroz dvije tvrtke registrirane na Nizozemskim Antili (Lao Holdings N.V.) i u Makau (Sanum Investments Limited).

Poslovne aktivnosti provedene su u suradnji s lokalnim entitetom nazvanim ST Holdings. Optužujući lokalne političare da se miješaju u njegov odnos s lokalnim partnerom, koja se s vremenom znatno pogoršala, u pokušaju da istjeraju Lao Holdings iz zemlje, tužitelj je pokrenuo arbitražni postupak ICSID protiv Laosa pod Nizozemsko-Laos BIT-om.

Obrana od korupcije podignuta od Laosa i stavova stranaka u vezi sa standardom dokazivanja

Jedna od glavnih obrana Laosa sastojala se od argumenta da bi Tribunal trebao "odbaciti sve zahtjeve zbog nezakonitih aktivnosti u kojima su se navodno uključili tužitelji, uključujući podmićivanje, pronevjere i pranja novca”[4] tijekom stvaranja investicije i njezinog učinka.

Što se tiče tereta dokaza, stranke su se složile da je to zaključilo s tuženom.

Međutim, oštro se ne slažu oko norme takvih dokaza, „tj, je li ravnoteža vjerojatnosti dovoljna ili se mora uspostaviti korupcija prema zahtjevnijem standardu 'jasnih i uvjerljivih dokaza' korupcije.”[5]

Prema tuženom, jer je korupciju uglavnom teško utvrditi od "strane u takvim transakcijama općenito su oprezne da ne ostavljaju nikakve papire ili druge izravne ili dokumentarne dokaze”,[6] norma dokaza trebala bi se temeljiti na posrednim dokazima, tj, takozvane "crvene zastave", zahtijeva “navodni počinitelji pružiti oproštajno objašnjenje inače sumnjivog ponašanja.”[7] Ispitanik je svoj stav temeljio na Metal-Tech v. Uzbekistan presuda kojom je arbitražni sud razmotrio niz crvenih zastava prilikom ocjene navoda o korupciji:

„(1) savjetnik nema iskustva u sektoru; (2) nerezidencija savjetnika u zemlji u kojoj se nalazi kupac ili projekt; (3) nema značajne poslovne prisutnosti savjetnika u zemlji; (4) savjetnik zahtijeva „hitna“ plaćanja ili neobično visoke provizije; (5) savjetnik zahtijeva da se isplate isplaćuju u gotovini, korištenje korporativnog vozila kao što je kapital, ili biti plaćen u trećoj zemlji, na brojčani bankovni račun, ili nekoj drugoj osobi ili entitetu; (6) Savjetnik ima blizak osobni / profesionalni odnos s vladom ili kupcima koji bi mogao nepravilno utjecati na korisnikovu odluku. "[8]

Tužitelj, s druge strane, smatrao da bi standard dokaza u vezi s korupcijom trebao biti jedan od "jasnih i uvjerljivih dokaza", koja zahtijeva uspostavu „bitne činjenice, a ne puki zaključci.”[9] To se odnosilo, između ostalog, do zaključaka arbitražnog suda u Sieg v. Egipat slučaj, „Sud prihvaća da je primjenjivi dokazni standard veći od ravnoteže vjerojatnosti, ali manji nego izvan razumne sumnje. Izraz koji favoriziraju tužitelji je "jasan i uvjerljiv dokaz". Tribunal se slaže s tim testom.”[10]

Analiza Arbitražnog suda

U ocjeni relevantnog standarda dokaza u kontekstu navodne korupcije, arbitražni sud zauzeo se prilično pragmatičan pristup odražavajući „prijedlog da graver naplati, mora postojati više povjerenja u dokaze na koje se oslanja.”[11]

Smatralo je da ne treba „jasni i uvjerljivi dokazi o svakom elementu svake optužbe za korupciju, ali takvi jasni i uvjerljivi dokazi moraju jasno upućivati ​​na korupciju. Stoga se mora izvršiti procjena koji su elementi navodnog djela korupcije utvrđeni jasnim i uvjerljivim dokazima, i koji su elementi prepušteni razumnom zaključivanju, i u cjelini je li navodni zločin uspostavljen na standard viši od ravnoteže vjerojatnosti, ali manji od krivičnog standarda izvan razumne sumnje, iako bi naravno dokaz izvan razumne sumnje bio konačan.”

na kraju, sud je presudio da u ovom slučaju nedostaju ovako jasni i uvjerljivi dokazi. U Dodatku, sud je utvrdio "uznemiravanje"Da nema procesuiranja, a kamoli istraga, pokrenut je u Laosu protiv osoba koje su navodno sudjelovale u aktivnostima upletenim u korupciju.

Međutim, arbitražni sud je otišao još dalje u svojoj analizi u vezi s jednom konkretnom optužbom - nizom zajmova značajnih iznosa koje je dodijelio g.. Baldwin jednom od svjedoka. Iako je tribunal odbacio odbranu povezano s korupcijom, novac koji je plaćen svjedoku služio bi kao mito vladinim dužnosnicima, kao nedokazan u okviru jasnog i uvjerljivog dokaznog testa, smatrao je da pod nižim standardom ravnoteže vjerojatnosti, utvrđeno je nezakonito ponašanje,[12] dan, između ostalog, vrijeme između dodjele zajma i potraživanja "hitna potreba za intervencijom vlade u njeno ime u kritičnim trenucima njezina poslovanja”.[13]

Također je utvrđeno da je isplata svjedoku izvršena u pokušaju "osigurati joj odanost i izbjegavati svjedočiti u ime Vlade, i na taj način opstruira pravdu.”[14] Ti su nalazi naknadno upotrijebljeni u ocjeni suda o navodnom kršenju tužitelja po fer i pravičnom načelu, i naime „dobronamjernost podnositelja zahtjeva i legitimitet navodnih legitimnih očekivanja podnositelja zahtjeva”.[15]

Konačno, sud je dao zanimljivu izjavu u vezi s načelom dobre vjere. Utvrđeno je da „Inicijativa podnositelja zahtjeva za neke investicije i loše vjere drugih investicijskih sporazuma (kao što je detaljno opisano gore) i pokušaj g. Baldwin kompromitira integritet ove arbitraže poticanjem Madam Sengkeo da ne svjedoči, pružaju dodatne razloge za uskraćivanje podnositelja zahtjeva LHNV ​​u korist zaštite Ugovora.”[16]

Ta je izjava dana nakon što je tribunal odbacio sve zahtjeve na temelju nedostatka činjeničnih dokaza. Tribunal sam uvodi svoj stav navodeći da „Tribunal je već odbacio navode podnositelja zahtjeva”.[17] Međutim, iz pozicije tribunala nije jasno da li je, jesu li potraživanja utvrđena faktički, Loša vjera podnositelja zahtjeva tijekom života njegovih investicija i tijekom arbitražnog postupka mogla bi mu uskratiti prednosti zaštite ugovora. Daljnja pojašnjenja arbitražnog suda sigurno bi bila uvažena.

Zuzana Vysudilova, Aceris Law LLC

[1] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019.

[2] Sanum Investments Limited v. Vlada Demokratske Republike Laosa, Slučaj PCA br. 2013-13, 6 kolovoz 2019.

[3] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 68; Sanum Investments Limited v. Vlada Demokratske Republike Laosa, Slučaj PCA br. 2013-13, 6 kolovoz 2019, za. 66.

[4] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 88.

[5] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 96.

[6] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 107.

[7] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 107.

[8] Metal-Tech doo. v. Republika Uzbekistan, Slučaj ICSID br. ARB / 10/3, Dodijeliti, 4 listopad 2013, za. 293.

[9] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 108.

[10] Waguih Elie George Siag i Corinda Vecchi v. Arapska Republika Egipat, Slučaj ICSID br. ARB / 05/15, Dodijeliti, 1 lipanj 2009, za. 326.

[11] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 110.

[12] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 162.

[13] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 158.

[14] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 157.

[15] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 162.

[16] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 280.

[17] Lao Holdings N.V. v. Demokratska Republika Laosa, Slučaj ICSID br. milijardi(OD)/12/6, Dodijeliti, 6 kolovoz 2019, za. 280.