Prijevodi igraju ključnu ulogu u međunarodnoj arbitraži. Na forumu gdje je uključeno više nacionalnosti i jezika, upotreba prijevoda je uobičajena. Međutim, mnogi korisnici arbitraže, i odvjetnici, ostaju nesvjesni izazova pravnih prijevoda. Dok lingvistički izazovi mogu povećati vrijeme i troškove, malo se pažnje posvećuje složenosti jezičnih razlika i mogućem utjecaju pogrešnih prijevoda, o čemu će biti riječi u sljedećim paragrafima.
Jezik postupka: Zašto su prijevodi potrebni u međunarodnoj arbitraži??
U arbitraži, jedno zajedničko pitanje odnosi se na jezik koji će se koristiti u postupku. Tipično, arbitražna pravila omogućuju strankama da odaberu jezik(a) koristiti u arbitraži bez ograničenja (ponekad, ali rijetko zbog svoje neučinkovitosti, mogu se koristiti dva jezika istovremeno).[1]
Zapravo, mnoge arbitražne institucije preporučuju stranama da odrede jezik arbitraže u svom arbitražnom sporazumu kako bi se izbjegle nesuglasice nakon što je arbitraža započela.[2] Na primjer, the UNCITRAL Arbitražna pravila preporučiti model arbitražne klauzule koja uključuje “[t]jezik koji će se koristiti u arbitražnom postupku.”[3]
slično, komentar na Standardna klauzula o arbitražnom postupku ICC predviđa da "može biti poželjno za [stranke] odrediti mjesto i jezik arbitraže”. Također, the Međunarodni centar za rješavanje sporova (ICDR) preporučuje jezik koji treba dodati u ugovor stranaka:[4]
Stranke mogu predvidjeti arbitražu budućih sporova umetanjem sljedeće klauzule u svoje ugovore:
Bilo koji prijepor ili zahtjev koji proizlazi iz ili se odnosi na ovaj ugovor, ili njegovo kršenje, utvrđuje se arbitražom kojom upravlja Međunarodni centar za rješavanje sporova u skladu sa svojim međunarodnim arbitražnim pravilima.
Stranke bi trebale razmotriti dodavanje:
a. Broj arbitara mora biti (jedan ili tri);
b. Mjesto arbitraže bit će [Grad, (pokrajina ili država), zemlja]; i
c. Arbitražni jezik je jezik [...]
Ako stranke ne navedu jezik, arbitražni sud općenito je ovlašten odlučivati o određenom jeziku koji će se koristiti. U tom pogledu, Članak 20 od ICC Arbitražna pravila izričito predviđa da jezik(a) arbitraže će odrediti arbitražni sud ako se stranke ne dogovore:[5]
U nedostatku sporazuma stranaka, arbitražni sud će odrediti jezik ili jezike arbitraže, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući jezik ugovora.
Članak 19.1 Arbitražnih pravila UNCITRAL-a također ovlašćuje sudove da odrede jezik(a) koristiti u postupku:[6]
Podložno dogovoru stranaka, arbitražni sud će, odmah nakon imenovanja, odrediti jezik ili jezike koji će se koristiti u postupku. Ova se odluka primjenjuje na tužbu, izjava obrane, i sve daljnje pisane izjave i, ako se održavaju usmena rasprava, na jezik ili jezike koji će se koristiti u takvim raspravama.
Nakon što je jezik određen, može se pojaviti potreba za prijevodima. Nema mnogo arbitražnih pravila koja imaju posebne odredbe u vezi s prijevodom. Značajan primjer, međutim, je članak 19.2 UNCITRAL arbitražnih pravila, što arbitražnom sudu daje izričitu diskreciju da naruči dokumente, dostavljen na izvornom jeziku, biti preveden na jezik(a) arbitražnog postupka:[7]
Arbitražni sud može naložiti da se bilo koji dokument priložen tužbi ili obrani, te sve dopunske dokumente ili dokaze dostavljene tijekom postupka, dostaviti na izvornom jeziku, mora biti popraćen prijevodom na jezik ili jezike o kojima su se stranke dogovorile ili koje odredi arbitražni sud.
To je reklo, prijevodi mogu biti potrebni u različitim okolnostima tijekom arbitražnog postupka. Nema smisla podnositi dokument koji ne mogu pročitati svi članovi arbitražnog suda.
Prijevod pisanih podnesaka i dokaza u međunarodnoj arbitraži
Pisani podnesci stranaka
Uglavnom, pisani podnesci stranaka sastavljaju se na jeziku arbitraže. Stoga, neće biti potrebe za prijevodom podnesaka stranaka. Štoviše, kao što je gore navedeno, arbitraža može biti dvojezična. U tom slučaju, prijevod pismenih podnesaka mogao bi biti potreban, barem, za jedan od jezika.[8]
Pravo primjenjivo na spor
Strano zakonodavstvo treba prevesti ako se izvornik razlikuje od jezika arbitraže. Neki međunarodni instrumenti i bilateralni ugovori o ulaganju sklapaju se na više od jednog jezika, što smanjuje potrebu za prijevodom. Na primjer, izvorni tekst Bečka konvencija o pravu ugovora predstavljen je na kineskom jeziku, Engleski, francuski, Rusija, i španjolski, koje su jednako prihvaćene.[9]
Temeljni ugovor
Dok će arbitri vjerojatno uzeti u obzir jezik ugovora pri određivanju jezika arbitraže (vidjeti, npr, Članak 20 MKS-ovih pravila o arbitraži), još uvijek je moguće da se arbitraža vodi na više od jednog jezika. U ovom slučaju, vjerojatno će se pojaviti potreba za prijevodom.
Treba napomenuti da prijevodi komercijalnih i pravnih uvjeta uključenih u izvorni ugovor moraju biti pažljivo prevedeni kako bi se izbjeglo pogrešno tumačenje relevantne odredbe(a).
Dokumentarni dokazi
Prevedeni dokumenti mogu biti važan dio dokaza. Na primjer, strane mogu dostaviti priopćenja, slova, e-poruke, WhatsApp poruke, Tweetovi, potvrde, licence, Priopćenja za tisak, službeni dokumenti kao što su sudske odluke, i svaki drugi dokument koji smatraju relevantnim za slučaj. U ovom poštovanju, Članak 3.12(e) od IBA-ina pravila o izvođenju dokaza u međunarodnoj arbitraži izričito propisuje da “[d]dokumenti na jeziku koji nije jezik arbitraže koji se podnose arbitražnom sudu moraju biti popraćeni prijevodima označenim kao takvi.”[10]
Prijevod dokumentarnih dokaza postaje dio procesa utvrđivanja činjenica.[11] Drugim riječima, prijevod će utjecati na sadržaj dokaza i potpadati u opseg instrumenata mekog prava o dokazima, kao IBA-ina pravila o izvođenju dokaza u međunarodnoj arbitraži. Tako, suprotna strana može osporiti prijevod bilo kojeg popratnog dokumenta na jezik arbitraže.
U svim ovim slučajevima, odabrani prevoditelji u idealnom slučaju trebali bi imati odgovarajuću stručnost i obuku za razumijevanje suptilnosti pravnog sustava jedne zemlje i značenja relevantnih pravnih izraza, dok bi odvjetnik trebao biti razborit u određivanju koji dokumenti jamče izradu i prijevod s obzirom na dodatno vrijeme i troškove koji su uključeni pri izvođenju dokaza na stranom jeziku.
Prijevod izjava svjedoka i izvještaja vještaka u međunarodnoj arbitraži
Izlaganje svjedoka i vještaka još je jedno područje gdje jezična pitanja mogu biti posebno značajna.
Ako svjedok ne poznaje jezik arbitraže, najbolji način radnje je zatražiti od svjedoka da svoju izjavu pripremi na svom materinjem jeziku, te dostaviti izvornik uz dobar prijevod.[12] To će povećati izglede da će svjedok biti istinski zadovoljan davanjem iskaza na ročištu za dokaze.[13] Kako primjećuje jedan komentator, najznačajnija vrijednost usmenog iskaza je učinkovita komunikacija,[14] Tako, ako svjedoku nije ugodno svjedočiti na jeziku arbitraže, on/ona ne bi trebao oklijevati pozvati prevoditelja s odgovarajućim stručnim znanjem.
Ista razmatranja su relevantna za stručnjake. Stručna izvješća mogu se dostaviti i na stranom jeziku uz uvjet da su popraćena točnim prijevodom.
Većina institucionalnih pravila ne propisuje posebne odredbe o prijevodu izjava svjedoka ili vještačenja. Stoga, unutar autonomije stranaka je da se pobrinu za pravilan prijevod i tumačenje. U istoj veni, u ovlasti arbitražnog suda zahtijeva od strane koja predstavlja svjedoka ili vještačenje da dostavi, o svom trošku, prijevod i tumačenje.[15]
Troškovi prevoditelja i tumača koje imenuje arbitražni sud dio su troškova arbitraže, međutim. Ovi troškovi obično podliježu predujamima troškova koje plaćaju stranke.[16] Na primjer, the Administrativni i financijski propisi Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) predvidjeti da glavni tajnik može osigurati prijevod dokumenata, ili tumačenja, kao dio pomoći Tajništva sudovima:[17]
Generalni tajnik također može to osigurati, upotrebom osoblja i opreme Centra ili osoba koje se zapošljavaju i opreme stečene kratkotrajno, druge usluge potrebne za vođenje postupka, kao što su umnožavanje i prijevod dokumenata, ili tumačenja sa i na jezik koji nije službeni jezik Centra.
The Švicarska pravila međunarodne arbitraže, zauzvrat, samo osigurati da "[a]Osigurat će se prijevod usmenih izjava datih na raspravi […] ako sud to smatra potrebnim.”[18]
Jednostavni ili prisežni prijevodi u arbitraži?
Većina arbitražnih pravila ne zahtijevaju ovjerene prijevode, osim ako im sud odluči narediti. Neki domaći zakoni, međutim, zahtijevaju da svi prijevodi budu napravljeni od strane "odobren” translator.[19] U tom slučaju, postupci koji se nalaze u ovim jurisdikcijama vezani su ovim zahtjevom.[20]
Arbitražni sudovi također su ovlašteni odlučiti o odgovarajućim sredstvima za rješavanje sumnjivih prijevoda, što se može i događa. Na primjer, tribunali mogu naložiti da se prisegnu prijevodi (u slučaju kada su dostavljeni samo neslužbeni prijevodi), imenovati određenog prevoditelja ili tumača, ili jednostavno izvući štetne zaključke na temelju nekih izvadaka, posebno kada suprotna strana u prijevodima identificira ozbiljne materijalne pogreške.[21]
Dodatno, iako postoji a prima facie pretpostavka da stranke djeluju u dobroj vjeri (tijekom cijelog postupka), svatko tko govori strani jezik zna da riječi i izrazi na jednom jeziku možda neće obuhvatiti savršeno značenje drugog jezika. Tako, suprotna strana uvijek može osporiti sadržaj svakog poslanog prijevoda. Čak i članovi arbitražnog suda mogu postaviti pitanja u vezi s prijevodom ako su upoznati s izvornim jezikom dokumenta.[22] Više od jednog slučaja ima, zapravo, uključio upitne prijevode, pa je provjera ispravnosti prijevoda važna.
S druge strane, domaći sudovi obično zahtijevaju službeni prevod dokumenata. Za izvršenje arbitražnih odluka, sudovi obično prihvaćaju da se službeni prijevod izradi bilo u zemlji u kojoj je odluka donesena, ili u zemlji u kojoj se traži ovrha, ili da prijevod ovjeri zakleti prevoditelj bilo koje zemlje.[23] Ovjera od diplomatskog tijela, u ovom slučaju, može biti dovoljno.[24]
Zaključak
Ne može se prenaglasiti važnost odgovarajućih prijevoda u međunarodnoj arbitraži. Netočni prijevodi mogu dovesti do dodatnog vremena utrošenog na pregledavanje nerazumljivog teksta i žargona, i može potkopati zvučno kućište.
Kako bi se smanjio utjecaj pogrešnih prijevoda, stranke bi idealno trebale (1) odrediti jedan jezik za arbitražu, (2) imenovati arbitre koji tečno govore odabrani jezik, i (3) kad god su prijevodi potrebni, potražite stručnjake koji dobro poznaju relevantnu pravnu terminologiju na izvornom i ciljnom jeziku.[25]
[1] Sally A. Harpole, “Jezik u arbitražnom postupku: Praktični pristup međunarodnoj trgovačkoj arbitraži” 9(2) CAA časopis, str. 274.
[2] ibid.
[3] UNCITRAL Arbitražna pravila (kako je usvojeno u 2013), Dodatak.
[4] Arbitražna pravila ICDR-a, str. 8 (dodani naglasci).
[5] ICC Arbitražna pravila, Članak 20 (dodani naglasci).
[6] UNCITRAL Arbitražna pravila, Članak 19.1 (naglasak dodan).
[7] UNCITRAL Arbitražna pravila, Članak 19.2 (naglasak dodan).
[8] Chang-fa Lo, “Izvan semantike i semiotike – zalaganje za jasniji skup arbitražnih pravila o pitanju prevođenja i tumačenja jezika” 9(2) CAA časopis, str. 203.
[9] Bečka konvencija o pravu ugovora, Članak 85.
[10] IBA-ina pravila o izvođenju dokaza u međunarodnoj arbitraži, Članak 3.12(e).
[11] Chang-fa Lo, “Izvan semantike i semiotike – zalaganje za jasniji skup arbitražnih pravila o pitanju prevođenja i tumačenja jezika” 9(2) CAA časopis, str. 207.
[12] C. Tahbaz, „Kroz-kulturne perspektive o učinkovitom zagovaranju u međunarodnoj arbitraži – ili, Kako izbjeći gubitak u prijevodu” 14(2) Pregled azijskih sporova, str. 53.
[13] ibid.
[14] ibid.
[15] Joshua Karton, “Smanjenje utjecaja pogrešno prevedenog svjedočenja u međunarodnim arbitražnim raspravama” 9(2) CAA časopis, str. 231.
[16] ibid.
[17] ICSID administrativni i financijski propisi, Članak 27 (dodani naglasci).
[18] Švicarska pravila međunarodne arbitraže, Članak 27.6.
[19] Joshua Karton, “Smanjenje utjecaja pogrešno prevedenog svjedočenja u međunarodnim arbitražnim raspravama” 9(2) CAA časopis, str. 230.
[20] ibid.
[21] Vidjeti, npr, Chang-fa Lo, “Izvan semantike i semiotike – zalaganje za jasniji skup arbitražnih pravila o pitanju prevođenja i tumačenja jezika” 9(2) CAA časopis, str. 210.
[22] ibid.
[23] Albert Jan Van den Berg (izd.), ‘406 uvjeti za ovrhu – prijevod’ u Godišniku Trgovačka arbitraža 1996 – Svezak XXI, str. 476.
[24] ibid.
[25] Joshua Karton, “Smanjenje utjecaja pogrešno prevedenog svjedočenja u međunarodnim arbitražnim raspravama” 9(2) CAA časopis, str. 227.