Prema članku III 1958 Konvencija o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih odluka (the “Newyorška konvencija“), sudovi države ugovornice imaju obvezu priznati i provesti arbitražnu presudu. Međutim, mora se imati na umu da one imaju mogućnost odbijanja priznavanja i izvršenja arbitražnog rješenja u nazočnosti slučajeva iscrpno nabrojanih Konvencijom.
Članak V Newyorške konvencije omogućuje stranci protiv koje se traži izvršenje presude da ospori njezino izvršenje. Podijeljen je u dva odjeljka:
– V(1), što dopušta stranci koja je izgubila da ospori izvršenje nagrade na osnovu kršenja svog prava na postupak;
– V(2), što ne štiti interese stranke koja gubi, nego one države izvršenja, posebno u slučaju kada nagrada krši njezinu Javnu politiku.
Članak V Newyorške konvencije predviđa:
“1. Priznavanje i izvršenje nagrade mogu se odbiti, na zahtjev stranke protiv koje se poziva, samo ako ta stranka dostavi nadležnom tijelu gdje se traži priznanje i izvršenje, dokaz da:
(a) Strane sporazuma iz članka II, prema zakonu koji se na njih primjenjuje, pod nekom nesposobnošću, ili navedeni ugovor nije valjan prema zakonu kojem su ga stranke podvrgle ili, ukoliko ne postoji naznaka o tome, prema zakonu zemlje u kojoj je dodijeljena; ili
(b) Strana protiv koje se poziva na presudu nije pravilno obaviještena o imenovanju arbitra ili o arbitražnom postupku ili na drugi način nije mogla predstaviti svoj slučaj; ili
(c) Odluka se bavi razlikom koja nije predviđena ili ne spada pod uvjete podnošenja arbitraži, ili sadrži odluke o stvarima koje ne spadaju u područje podnošenja arbitraži, pod uvjetom da, ako se odluke o pitanjima koja su predana arbitraži mogu odvojiti od onih koje nisu tako podnete, onaj dio presude koji sadrži odluke o pitanjima koja su predana arbitraži može se priznati i izvršiti; ili
(d) Sastav arbitražnog tijela ili arbitražni postupak nisu bili u skladu s dogovorom stranaka, ili, neuspjeh takvog sporazuma, nije bio u skladu sa zakonom zemlje u kojoj se odvijala arbitraža; ili
(e) Odluka još nije postala obvezujuća za stranke ili ju je izdvojilo ili suspendiralo nadležno tijelo zemlje u kojoj se nalazi, ili prema zakonu koji, ta je nagrada donesena.
2. Priznavanje i izvršenje arbitražnog rješenja također se može odbiti ako nadležno tijelo u zemlji u kojoj se traži priznavanje i izvršenje utvrdi da:
(a) Predmet razlike nije u mogućnosti nagoditi arbitražom prema zakonu te zemlje; ili
(b) Priznavanje ili provođenje nagrade bilo bi u suprotnosti s javnom politikom te zemlje”.
Tumačenje članka V(1) (a)
Članak V(1)(a) ne postavlja žalbeni postupak koji omogućuje gubitniku da ospori odluku o osnovanosti. To bi bilo u suprotnosti s duhom Njujorške konvencije, a to je da se osigura učinkovitost arbitražnih presuda. Omogućuje isključenje provođenja arbitražne presude samo kada (1) stranke su u situaciji nesposobnosti prema pravu koji se na njih primjenjuje ili (2) arbitražni sporazum nije valjan prema zakonu kojem su ga stranke podvrgle ili, ukoliko ne postoji naznaka o tome, prema zakonu zemlje u kojoj je dodijeljena.
Prvo pitanje koje se postavlja je povezano s tumačenjem članka V(1)(a). Kako ta odredba tumači sebe? Drugim riječima, treba državni sud oduzeo takav postupak za odustajanje od presude kada se pojavi jedan od iscrpno nabrojenih predmeta ili samo svibanj to isključuje. Drugim riječima, imaju li državni sudovi diskrecijsku slobodu?
Sastavci Konvencije ovu su odluku radije pripisali državnim sudovima koje je takav prigovor oduzeo. Tako, upotreba izraza “svibanj” u članku V daje diskreciju državnim sudovima. Međutim, treba imati na umu da je svrha Newyorške konvencije povećati učinkovitost arbitražnih presuda. Stoga, nužno je da se članak V. primjenjuje u dobroj namjeri.
Prvo je moguće prema članku V(1)(a) da bi jedna stranka mogla ocijeniti da je arbitražni sporazum u stvari nevaljan tvrdeći da nije njegova stranka. Da ilustriram, u Rumunjskoj je donesena arbitražna presuda u korist rumunjskog prodavača protiv njemačke tvrtke. Nakon dodjele nagrade, njemačka tvrtka promijenila je vlasništvo. Novi vlasnik odlučio je osporiti izvršenje presude, ali izvršenje je bilo, međutim, odobreno. Prema državnom sudu, u izuzetnim okolnostima nagrada se može provesti protiv druge osobe ako je ta pravna sljednica stranke u dodjeli.[2]
Međutim, ovo se povoljno rješenje ne može odnositi na doktrinu probijanja korporativnog vela. SAD. sud je to odlučio, iako je tvrtka protiv koje se traži izvršenje bila matična tvrtka koja je zapravo stranka u arbitražnom sporazumu, nagrada se nije mogla nametnuti nad matičnim društvom, kao što to poduzeće nije formiralo „jedinstveni entitet“ sa tuženom[3].
Drugi, Članak V(1)(a) dopušta tuženom da tvrdi da je sud pogrešno preuzeo svoju nadležnost u sporu. Ova izjava je primjena Nadležnost kompetencije doktrinu prema kojoj arbitražni sud može odlučiti o svojoj nadležnosti bez da čeka da državni sud donese ovu odluku. Međutim, u smislu izvršenja arbitražnog rješenja, posljednja riječ uglavnom je na Državnom sudu. Drugim riječima, državni sud može odbiti izvršenje presude na temelju članka V(1)(a) ako se dostavi dovoljno dokaza da je arbitražni sud pogrešno podržao svoju nadležnost.
Sanam Pouyan, Aceris Law LLC
[1] Povjerilac prema dodjeli (Tajvan) v. Dužnik pod nagradom (Njemačka) (Apelacioni sud 2007), u Godišnjaku Trgovačka arbitraža XXXIII (2008) (Njemačka br. 114) u 541–548. Vidi također Proizvođač odjeće (Ukrajina) v. Proizvođač tekstila (Njemačka) (Apelacioni sud 2009), u Godišnjaku Trgovačka arbitraža XXXV (2010) (Njemačka br. 126) u 362-364 i China National Investment Building Construction Co., doo. (PR Kina) v. BNK International LLC (NAS) (Okrug za Teksas, Austin divizija 2009), u Godišnjaku Trgovačka arbitraža XXXV (2010)(Sjedinjene Države br. 690), na 507509.
[2] Rumunjska tvrtka C v. njemački (F.R.) Zabava (Viši regionalni sud Hamburg 1974), u Godišnjaku Trgovačka arbitraža II (1977) (Njemačka br. 10) na 240-240.
[3] Rive konzorcij, A.S. C.V.. (Meksiko) v. Cancun Briggs, Inc. (NAS) v. David Briggs Enterprises, Inc. (NAS) (5th Cir. 2003), u Godišnjaku Trgovačka arbitraža XXIX (2004) (Sjedinjene Države br. 472), u 1160–1171.