Jedna burna rasprava o financiranju trećih strana u međunarodnoj arbitraži je otkrivanje sredstava treće strane, jer treći davatelji sredstava možda djeluju iza scene kako bi financirali arbitražu.
Hoće li se objavljivanje proširiti samo na identitet utemeljitelja ili na cjelovitost sporazuma o financiranju, pitanje objavljivanja važno je za postizanje ravnoteže između transparentnosti, na jednoj ruci, i efikasnosti, na drugoj.
Nepostojanje općeg i obveznog pravila kojim se od stranaka zahtijeva objavljivanje sporazuma o financiranju trećih strana
Danas, ne postoji opće pravilo koje zahtijeva da strane objavljuju sporazum o financiranju s trećom stranom. Važeća arbitražna pravila, kao i nacionalno pravo, šute o ovom pitanju, iako bi predložene izmjene ICSID pravila stvorile novu obvezu otkrivanja financiranja od strane trećih strana.
Osim kotiranih tvrtki, podliježu javnom pravu i berzanskim pravilima, stranke mogu ili objaviti sporazume o financiranju trećih strana dobrovoljno ili udovoljiti naredbama arbitražnog suda.
U 2014, Međunarodno odvjetničko društvo (DRUGAČIJI) izdao Smjernice IBA o sukobu interesa u međunarodnoj arbitraži. Smjernice bave se pitanjem otkrivanja sporazuma o financiranju trećih strana u kontekstu nepristranosti i neovisnosti arbitara.. To podvlači potrebu za objavljivanjem, postavljanje davatelja parničnog postupka i osiguravatelja na istu razinu kao stranke sa "izravni ekonomski interes za nagradu.”
“Treće strane davatelji sredstava i osiguratelji u vezi s sporom mogu imati izravan ekonomski interes za nagradu, te se kao takav može smatrati ekvivalentom stranke. U te svrhe, izrazi 'treća strana koja financira' i 'osiguratelj' odnose se na bilo koju osobu ili entitet koji doprinose novčanim sredstvima, ili drugu materijalnu podršku, tužilaštvu ili obrani slučaja i to ima izravan ekonomski interes za, ili dužnost odštete stranke za, presuda koja će biti donesena u arbitražnom postupku”.[1] To se odražava na General Standard 7(a):
Unatoč prihvaćanju smjernica IBA unutar arbitražne zajednice, one su puke preporuke strankama i arbitražnim sudovima, koji "ne prevladavaju nikakvo mjerodavno nacionalno pravo ili arbitražna pravila koja su odabrale stranke”.[2]
Objavljivanje financiranja kao strategija u arbitraži?
Ako stranke mogu dobrovoljno otkriti postojanje sporazuma o financiranju, podnosilac zahtjeva to u stvari može učiniti za strateške svrhe. Otkrivanje sporazuma o financiranju može poboljšati položaj podnositelja zahtjeva u potencijalnoj nagodbi, kao podnositelj zahtjeva moći će dokazati da ima financijsku sposobnost, što može biti u dvojbi, nastaviti arbitražom do njenog gorkog kraja.
Također može poslati poruku arbitražnom sudu da postoji jak slučaj (budući da je dužna revidiranost financijskih obveznika vrlo rigorozna i većina novinara koji se bave parnicom prihvaćaju slučaj samo nakon temeljite analize njegovih prednosti i temeljitog pregleda prateće dokumentacije). Prethodno otkrivanje također može značiti da je podnositelj zahtjeva dužan osigurati integritet arbitražnog postupka.
S druge strane, stranke moraju pažljivo analizirati objavljivanje bilo kojeg sporazuma o financiranju. To može povećati vjerojatnost ribolovnih ekspedicija od strane protivnika (tj, naredba za otkrivanje uvjeta sporazuma o financiranju i drugih izazova), uz povećanje vjerojatnosti podnošenja zahtjeva za sigurnost zbog troškova.
Postupak postupaka koji uključuju otkrivanje: sukob interesa i sigurnost za troškove
Ugovori o financiranju mogu utjecati na važna proceduralna pitanja poput sukoba interesa i zahtjeva za sigurnošću troškova.
Financiranje treće strane može dovesti do sukoba interesa na nekoliko načina s obzirom na neovisnost arbitra, na primjer, ako arbitar ima odnos s davateljem treće strane. Međutim, sukobi interesa nisu nužno ograničeni na arbitre. Mnogi financiratelji trećih strana dobro su poznate i velike institucije, koji su neizbježno uključeni u druge tvrdnje.
Prema tome, rizik od neotkrivanja u kontekstu sukoba interesa relativno je visok. Odbijanje bi povećalo šanse za izazov temeljen na nedostatku nepristranosti i neovisnosti arbitra, uključujući u vrijeme izvršenja arbitražne presude pred nacionalnim sudovima.
Otkrivanje također može biti potrebno radi poštivanja naloga arbitara o sigurnosti troškova. Kad se takav zahtjev podnese, tužitelj može biti primoran dokazati svoju financijsku situaciju. Postojanje sporazuma o financiranju može pružiti streljivo ispitaniku koji traži sigurnost za troškove, jer se može shvatiti kao pokazatelj nesposobnosti podnositelja zahtjeva da snosi arbitražne troškove u slučaju donošenja štetnih troškova, iako to nije uvijek istina.
[1] Smjernice IBA o sukobu interesa u međunarodnoj arbitraži, kako je izmijenjeno i dopunjeno 23 listopada. 2014, Objašnjenje Općim standardom 6.
[2] Smjernice IBA o sukobu interesa u međunarodnoj arbitraži, kako je izmijenjeno i dopunjeno 23 listopada. 2014, Uvod, za. 6.