Tijekom proteklih desetljeća, Maroko je predan povećanju svoje žalbe kao jurisdikcija pogodna za arbitražu. U arbitražni režim uvedene su značajne reforme Zakon br. 95-17 o arbitraži i konvencionalnom posredovanju („Zakon br. 95-17" ili "Novi zakon”). Neki neslužbeni prijevod Zakona br. 95-17 mogu se naći ovdje. Novi koncepti, kao što je ovlast suca za poništenje da novčano kazni stranke za zlonamjerne zahtjeve za poništenje i korištenje mehanizama za online rješavanje sporova, uvedeni su kako bi se ojačala pouzdanost Maroka kao mjesta međunarodne arbitraže.
Novi zakon uređuje arbitražne postupke koji su pokrenuti od dana njegovog stupanja na snagu, dok arbitražni postupci koji su započeli prije tog datuma ostaju regulirani odredbama Zakona o građanskom postupku („CCP”) donio Dahir (Dekret marokanskog kralja), vezano za akt br. 1-74-447 od 28 rujan 1974.[1]
Ova se napomena usredotočuje isključivo na odredbe Zakona br. 95-17.
Arbitražni sporazum za međunarodnu arbitražu u Maroku
Sukladno čl 2 Zakona br. 95-17, sporazum o arbitraži je obveza stranaka da će arbitražom riješiti postojeći ili potencijalni spor proizašao iz određenog pravnog odnosa, bilo da su ugovorni ili ne.[2]
Da bi arbitražni sporazum bio valjan prema Zakonu br. 95-17, mora biti u pisanom obliku[3] te definirati prirodu spora koji će biti predmet međunarodne arbitraže.[4] Također uključuje podatke potrebne za identifikaciju stranaka, njihove adrese, njihova mjesta porijekla i njihove adrese e-pošte.[5]
povrh toga, zakon izričito propisuje da se sporazum o arbitraži neće smatrati valjanim ako predviđa imenovanje arbitra koji odbija ili nije u mogućnosti izvršiti misiju, osim ako se stranke dogovore da se taj arbitar zamijeni.[6]
Broj arbitara
Novi zakon omogućuje strankama da slobodno izaberu broj arbitara koji će sačinjavati arbitražni sud.[7] Međutim, ako se stranke ne slažu oko broja arbitara koje treba imenovati, arbitražni sud sastojat će se od tri arbitra.[8]
Zakon br. 95-17 također nameće određene uvjete za imenovanje arbitara. Imenovani arbitri moraju biti potpuno poslovno sposobne fizičke osobe, posjeduju potrebne minimalne znanstvene vještine i iskustvo za obavljanje svoje misije. Dodatno, bit će im zabranjeno obnašati dužnost arbitara ako je protiv njih donesena pravomoćna odluka za:
- Ponašanje protivno časti, poštenja ili morala;
- Razrješenje službene dužnosti zbog stegovne kazne;
- Primjena novčane sankcije iz odjeljka VII knj 5 Marokanskog trgovačkog zakonika; ili
- Oduzimanje trgovačkih ili građanskih prava.[9]
Nadležnost arbitražnog suda u međunarodnoj arbitraži u Maroku
Članak 32 Zakona br. 95-17 postavlja široko prihvaćeno načelo kompetencijama kompetencija, prema kojemu arbitražni sud ima isključivu ovlast odlučivati o vlastitoj nadležnosti.[10]
Doktrina odvojivosti također je prepoznata u čl 8 Zakona br. 95-17, koji predviđa da se arbitražna klauzula smatra neovisnom o ugovoru u koji je ugrađena. [11]
Arbitražna odluka u međunarodnoj arbitraži u Maroku
Prema Novom zakonu, konačna odluka donosi se u pisanom obliku, bilo u papirnatom ili elektroničkom obliku, i mora sadržavati sljedeće podatke:
- Datum i mjesto dodjele konačne odluke;
- Detalji o imenovanim arbitrima, uključujući njihova imena, nacionalnosti, stručnih kapaciteta, adrese, i adrese e-pošte;
- Informacije o uključenim stranama, uključujući njihova puna imena, adrese i imena njihovih predstavnika;
- Ako je jedna od stranaka pravno lice, bilo da je privatna ili javna, to je ime, pravni oblik, i sjedište ili upravni ured;
- Sažetak činjenične pozadine, tvrdnje i obrane stranaka, prezentirani dokazi, i problemi riješeni.[12]
Konačna odluka mora dalje sadržavati razloge na kojima se temelji[13] i odrediti naknade arbitara, troškove arbitraže, i njihova dodjela.[14]
Osporavanje arbitražne odluke
Na međunarodnu arbitražnu odluku donesenu u Maroku moguće je uložiti žalbu u sljedećim okolnostima osim ako se strane drugačije ne dogovore:
- Ako je konačna odluka donesena unatoč nepostojanju arbitražnog sporazuma u ugovoru, ili ako je ugovor o arbitraži ništetan;
- Ako je konačna odluka donesena nakon isteka roka predviđenog za arbitražu;
- U slučaju nepravilnosti u sastavu arbitražnog suda;
- Ako arbitražni sud ne ispuni povjerenu mu misiju;
- Ako arbitražni sud povrijedi pravo obrane; ili
- Ako je priznanje ili izvršenje pravorijeka u suprotnosti s međunarodnim ili nacionalnim javnim poretkom. [15]
povrh toga, ukoliko nije drugačije dogovoreno, arbitražna odluka također može biti predmetom poništenja iz istih gore navedenih razloga, i dodatno:[16]
- Ako je Arbitražni sud donio odluku ne poštujući svoj mandat, ili o stvarima izvan djelokruga arbitraže ili je proglasio da nije nadležan za spor unatoč tome što ima nadležnost;
- Ako konačna odluka nije u skladu s čl 50, 51 i 52 Zakona br. 95-17;
- Ako konačna odluka nije u skladu s dogovorenim postupcima između stranaka ili se ne primjenjuje zakon o kojem su se međusobno dogovorili relevantan za predmet spora.[17]
Sukladno čl 65 Zakona br. 95-17, protiv odluke o poništenju može se uložiti žalba Vrhovnom sudu u skladu s odredbama ZKP-a.[18]
Priznavanje i izvršenje arbitražne odluke u Maroku
Budući da je Maroko potpisnik Konvencije o priznanju i ovrsi stranih arbitražnih odluka, poznata i kao Njujorška konvencija, arbitražne odluke mogu se izvršiti nakon što se dobije dekret o egzekvaturi od predsjednika nadležnog suda.[19]
Egzekvaturu automatski izdaje nadležni sud (1) u slučaju da je protekao rok za poništenje pravorijeka i (2) pod uvjetom da nagrada nije u suprotnosti s marokanskim ili međunarodnim pravilima javne politike.[20]
Zahtjev za egzekvaturu podnosi se putem hitnog postupka na kontradiktornoj osnovi i uzima, U prosjeku, tri do četiri mjeseca.[21] Međutim, za egzekvaturu stranih nagrada, Novi zakon predviđa da stranke moraju podnijeti prijevod arbitražnog sporazuma ovjeren na arapski jezik, konačnu nagradu i sve prateće dokumente.[22]
Arbitražni troškovi
CCP se izričito ne bavi pitanjem troškova u međunarodnoj arbitraži u Maroku.
Međutim, Članak 124 ZKP-a utvrđuje opće načelo primjenjivo na međunarodnu arbitražu, pri čemu troškove parnice nastale pred državnim sudovima obično snosi neuspješna stranka. Ovo je načelo usklađeno sa standardnom praksom u međunarodnoj trgovačkoj arbitraži, gdje troškovi slijede događaj, što znači da je gubitnička strana odgovorna za pokrivanje arbitražnih pristojbi pobjedničke strane. (Dodatne pojedinosti možete pronaći u bilješci o Tko plaća troškove međunarodne arbitraže?).
Arbitražne institucije u Maroku
U Maroku postoji više arbitražnih institucija, s dva istaknuta koja imaju značajnu međunarodnu izloženost:
- The Marokanska međunarodna gospodarska komora, marokanski pandan Međunarodne trgovačke komore (ICC); i
- Casablanca Finance City, uspostavljena kao financijska i zona slobodne trgovine aktom parlamenta, u kojem se nalazi arbitražna institucija poznata kao Međunarodni centar za posredovanje i arbitražu (CIMAC).[23]
Investicijska arbitraža u Maroku
Maroko je stranka Konvencije o rješavanju investicijskih sporova između država i državljana drugih država (ICSID konvencija) (vidjeti ICSID popis država koje kontaktiraju). Iz 1967 do 2024, Maroko je bio optuženik u najmanje devet slučajeva koje su pokrenuli strani investitori, sa šest završenih predmeta i tri predmeta u tijeku.
Zaključak
Zakon br. 95-17 odražava marokansku predanost njegovanju okruženja pogodnog za arbitražu koje je usklađeno s međunarodnim standardima. Povećanjem učinkovitosti, fleksibilnost, i provedivost arbitražnog postupka, Maroko ima za cilj privući strana ulaganja i pozicionirati se kao ključni igrač u međunarodnoj arbitraži. Novi zakon ne samo da pojednostavljuje arbitražni postupak, već i jača status Maroka kao arbitražnog središta za ulagače u Africi.
[1] A. Bougrine, C. Lemais d’Ormesson i F. Gagnerot, Maroko, Pregled globalne arbitraže, 2023.
[2] Zakon br. 95-17, Članak 2.
[3] Zakon br. 95-17, Članak 3.
[4] Zakon br. 95-17, Članak 5.
[5] Zakon br. 95-17, Članak 5.
[6] Zakon br. 95-17, Članak 5.
[7] A. Kettani, Zakoni i propisi o međunarodnoj arbitraži Maroko 2023-2024, ICLG, 2023.
[8] Zakon br. 95-17, Članak 20.
[9] Zakon br. 95-17, Članak 11.
[10] Zakon br. 95-17, Članak 32.
[11] Zakon br. 95-17, Članak 8.
[12] Zakon br. 95-17, Članak 51.
[13] Zakon br. 95-17, Članak 51
[14] Zakon br. 95-17, Članak 52.
[15] Zakon br. 95-17, Članak 80.
[16] Zakon br. 95-17, Članak 62.
[17] Zakon br. 95-17, Članak 62.
[18] Zakon br. 95-17, Članak 65.
[19] Zakon br. 95-17, Članci 67 i 77.
[20] Zakon br. 95-17, Članak 79; A. Bougrine, C. Lemais d’Ormesson i F. Gagnerot, Maroko, Pregled globalne arbitraže, 2023.
[21] Zakon br. 95-17, Članak 67.
[22] Zakon br. 95-17, Članak 78.
[23] A. Bougrine, C. Lemais d’Ormesson i F. Gagnerot, Maroko, Pregled globalne arbitraže, 2023.