Proceduralna zaštita sastoji se od temeljnih načela, koji uključuju pravo na jednako postupanje i pravo na saslušanje. Proceduralna zaštita pruža se i poštovanjem stranačke autonomije i proceduralne diskrecijske odluke arbitra.[1]
UNCITRAL Model zakona, nacionalno arbitražno zakonodavstvo, sudske odluke i institucionalna pravila osiguravaju jednako postupanje na različite načine.
Članak 18 UNCITRAL modela zakona predviđa da se prema strankama postupa jednako, a svakoj stranci se daje “puni” prilika za iznošenje svog slučaja.[2]
Neka su institucionalna pravila drugačije sastavljena i predviđaju da tribunal djeluje pošteno i nepristrano i osigurati da svaka stranka ima samo svoj “razuman” prilika da predstavi svoj slučaj. Na primjer, to je slučaj za MKS, SIAC, LCIA i CIETAC pravila.[3]
Čak i ako su obje strane imale dovoljno vremena za iznošenje svog slučaja, načelo ima za cilj izbjeći svaku nesrazmjernu priliku za iznošenje svog slučaja.[4] Stoga, to je uvjet nediskriminacije. Stranke u arbitražnom postupku moraju se pridržavati postupovnih pravila i imati koristi od istih prava.[5] Jednako postupanje primjenjuje se od obavijesti o arbitraži do provođenja postupka i donošenja presude.[6]
Na primjer, jednak tretman primjenjiv je na pravo na branitelja i na izbor branilaca po vlastitom izboru, u dužini vremena strankama za pripremu pismenih podnesaka, na broj svjedoka od kojih stranke mogu dati iskaze i na broj stranica memorijala koje su osigurale stranke.[7]
Razumna prilika da predoči svoj slučaj daje svakoj strani priliku da razumije i pobija slučaj protivnika i da iznese dokaze i argumente u prilog svom slučaju.[8]
Iz praktične perspektive, teško je postupati sa strankama na strogo identičan način. Ponekad, kada su stranke u vrlo različitim položajima, tretirajući ih identično, može dovesti do nepoštenih ili nejednakih rezultata. Stoga, sve okolnosti stranaka tvrdi, Dokazi i postupak moraju se analizirati.[9]
Ukupno, niti jedna strana ne smije imati koristi od bilo kakvog preferencijalnog postupanja ili naklonosti zbog faktora koji nisu povezani s postupkom,[10] i prema njima se treba odnositi jednako.[11]
[1] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža, Drugo izdanje 2014, Poglavlje 15: Postupci u međunarodnoj arbitraži, str. 2164
[2] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža, Drugo izdanje 2014, Poglavlje 15: Postupci u međunarodnoj arbitraži, str. 2171
[3] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža, Drugo izdanje 2014, Poglavlje 15: Postupci u međunarodnoj arbitraži, str. 2172; 2017 Članak ICC pravila 22(4); 2014 Članak o pravilima LCIA-e 14(4)(ja); 2015 Članak pravila CIETAC-a 35(1); 2016 Članak s pravilima SIAC-a 19(1)
[4] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža, Drugo izdanje 2014, Poglavlje 15: Postupci u međunarodnoj arbitraži, str. 2172-2173
[5] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža, Drugo izdanje 2014, Poglavlje 15: Postupci u međunarodnoj arbitraži, str. 2173
[6] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža, Drugo izdanje 2014, Poglavlje 15: Postupci u međunarodnoj arbitraži, str. 2173
[7] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža, Drugo izdanje 2014, Poglavlje 15: Postupci u međunarodnoj arbitraži, str. 2173
[8] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža, Drugo izdanje 2014, Poglavlje 15: Postupci u međunarodnoj arbitraži, str. 2173
[9] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža, Drugo izdanje 2014, Poglavlje 15: Postupci u međunarodnoj arbitraži, str. 2174
[10] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža, Drugo izdanje 2014, Poglavlje 15: Postupci u međunarodnoj arbitraži, str. 2174
[11] G. Rođen, Međunarodna trgovačka arbitraža, Drugo izdanje 2014, Poglavlje 15: Postupci u međunarodnoj arbitraži, str. 2175