Na 6 ožujak 2018, Sud Europske unije ("CJEU") found that rješavanje spora investitor-država ("ISDS") u BIT-u unutar EU nije kompatibilan s pravom EU-a. The CJUE rendered the important Achmea judgment against the Mišljenje generalnog odvjetnika Wathelet and found that:
„Članci 267 i 344 TFEU se mora tumačiti tako da onemogućuje odredbu u međunarodnom sporazumu sklopljenom između država članica, kao što je članak 8 BIT-a, pod kojim investitor iz jedne od tih država članica može, u slučaju spora u vezi s investicijama u drugoj državi članici, pokrenuti postupak protiv druge države članice pred arbitražnim sudom čiju je nadležnost ta država članica obvezala prihvatiti.”
Slijedom logike CJEU-a, ova je presuda opravdana budući da su se države članice Europske unije složile ukloniti iz nadležnosti vlastitih sudova, a time i iz sustava pravnih lijekova za koje je Ugovor o Europskoj uniji obvezan uspostaviti ih u područjima koja pokrivaju pravo EU-a, sporovi koji se mogu odnositi na primjenu ili tumačenje prava EU-a.
Prema sudskoj praksi CJEU-a, međunarodni ugovor ne može utjecati na raspodjelu ovlasti utvrđenih Ugovorima ili, stoga, autonomiju pravnog sustava EU, čije poštivanje osigurava Sud. Članak 344 UFEU-a obvezuje države članice „ne podnositi spor u vezi s tumačenjem ili primjenom Ugovora ni na koji drugi način nagodbe osim onih predviđenih u njima” (za. 32).
CJEU podsjeća da su radi očuvanja specifičnih karakteristika i autonomije pravnog poretka EU, Ugovori su uspostavili pravosudni sustav koji ima za cilj osigurati dosljednost i ujednačenost u tumačenju prava EU-a. Prema čl 19(1) Ugovora o Europskoj uniji („VAŠE”), države članice obvezale su se na "osigurati lijekove koji su dovoljni da osiguraju učinkovitu pravnu zaštitu u područjima koja pokriva pravo Unije” (za. 36).
CJEU također podsjeća da je pravosudni sustav EU kao kamen temeljac preliminarni postupak predviđen u članku 3 267 UFEU, koji, uspostavljanjem dijaloga između Suda i sudova i sudova država članica, ima za cilj osiguranje ujednačenog tumačenja prava EU, čime služi za osiguravanje njegove konzistentnosti, svoj puni učinak i svoju autonomiju, na kraju, posebna priroda zakona utvrđena Ugovorima (za. 37).
Kako bi se osiguralo ispunjenje ovih načela, CJEU je primijenio trostruko ispitivanje sastavljeno od sljedećih kriterija:
- Zahtijeva li spor tumačenje ili primjenu prava EU?
- Da li je arbitražni sud sud ili sud države članice u smislu članka 267 UFEU-a?
- Podliježe li arbitražna presuda sud države članice, osigurati da se pitanja prava EU-a mogu podnijeti CJEU-u putem zahtjeva za preliminarno rješenje u skladu s člankom 3 19(1) TEU-a?
S obzirom na to da se arbitražni sud koji odlučuje o sporu unutar BIT-a unutar EU može pozvati na tumačenje ili zaista primjenu prava EU, pr. temeljne slobode, uključujući slobodu poslovnog nastana i slobodno kretanje kapitala, sud je morao utvrditi je li arbitražni sud sud ili sud države članice u smislu članka 267 UFEU-a koji se odnosi na prijedloge za prethodnu odluku. CJEU je ustanovio da „arbitražni sud nije dio pravosudnog sustava Nizozemske ili Slovačke"I to"upravo je iznimna priroda nadležnosti suda u usporedbi s sudovima dviju država članica jedan od glavnih razloga postojanja članka 8 BIT-a” (najbolji. 45-46). CJEU smatra da arbitražni sud nema dovoljno povezanosti sa pravosudnim sustavom država članica jer nema misiju osigurati ravnomjernu primjenu pravnih pravila. Stoga, arbitražni sud nema pravo uputiti CJEU na prethodno rješenje (najbolji. 48-49).
Što se tiče trećeg kriterija, CJEU utvrdio da je zahtjev iz čl 19(1), tj. uspostaviti sustave pravnih lijekova u područjima koja pokriva pravo EU-a, nije ispunjena. To je zato što pravosudni nadzor mogu provoditi državni sudovi samo u mjeri u kojoj to dopušta nacionalno pravo, tj. samo za ograničenu recenziju, o valjanosti arbitražnog sporazuma prema primjenjivom zakonu i usklađenosti s javnom politikom priznavanja ili izvršenja arbitražnog rješenja (za. 53).
stoga, CJEU je ustanovio da "zaključivanjem BIT-a, države članice koje su stranke stranke uspostavile su mehanizam za rješavanje sporova između investitora i države članice koji bi mogao spriječiti rješavanje tih sporova na način koji osigurava punu učinkovitost prava EU, iako se mogu odnositi na tumačenje ili primjenu tog zakona.”
Komercijalna arbitraža v. Investicijska arbitraža
Pri analizi trećih kriterija testa, tj, podliježe li arbitražnoj presudi sud države članice u skladu s čl 19(1) TEU-a, CJEU je napravio razliku između trgovačke i investicijske arbitraže:
"54 Točno je, u odnosu na trgovačku arbitražu, the Court has held that zahtjevi učinkovitog arbitražnog postupka opravdavaju da su presude arbitražnih presuda od strane sudova država članica ograničene u svom djelokrugu, pod uvjetom da se temeljne odredbe prava EU-a mogu ispitati tijekom tog pregleda i, ako je potrebno, biti predmet upućivanja Sudu na prethodno rješenje (vidjeti, u tom smislu, presude od 1 lipanj 1999, Eko Švicarci, C-126/97, SAD:C:1999:269, stavci 35, 36 i 40, i od 26 listopad 2006, Lagana senf, C-168/05, SAD:C:2006:675, stavci 34 do 39).”
"55 Međutim, arbitražni postupak poput onog iz čl 8 BIT-a are different from commercial arbitration proceedings. Dok potonje potječu iz slobodno iskazanih želja stranaka, bivši proizlaze iz ugovora kojim se države članice slažu da se uklanjaju iz nadležnosti svojih sudova, a prema tome i iz sustava pravnih sredstava koji drugi podstavak članka 19(1) TEU zahtijeva da se uspostave na područjima koja pokriva zakon EU (vidjeti, u tom smislu, presuda od 27 veljača 2018, Savez portugalskih sudaca, C-64/16, SAD:C:2018:117, stav 34), sporovi koji se mogu odnositi na primjenu ili tumačenje prava EU-a. U tim okolnostima, razmatranja iz prethodnog stavka koja se odnose na trgovačku arbitražu ne mogu se primijeniti na arbitražne postupke poput onih iz članka 8 BIT-a. "
The CJEU tries to instantiate this point using its Eko Švicarci judgement in which it found that it is in the interest of efficient arbitration proceedings that review of arbitration awards should be limited in scope and that annulment of or refusal to recognise an award should be possible only in exceptional circumstances (za. 35). Također je utvrđeno da pitanja u vezi s tumačenjem pravila tržišnog natjecanja u EU-u trebaju biti otvorena za ispitivanje od strane nacionalnih sudova kada se od njih zatraži da utvrde valjanost arbitražne presude i da bi trebalo biti moguće uputiti ta pitanja, ako je potrebno, Sudu Europske unije na prethodno rješenje (za. 40).
U slučaju Achmea, CJEU smatra da se eko švicarski pristup ne može primijeniti na investicijsku arbitražu zbog razlike koju CJEU vidi između trgovačke i investicijske arbitraže.. Prema njemu komercijalna arbitraža potječe "u slobodno izražene želje stranaka”, dok investicijska arbitraža izvodi "iz ugovora kojim se države članice slažu da se uklanjaju iz nadležnosti svojih sudova, a prema tome i iz sustava pravnih sredstava koji drugi podstavak članka 19(1) TEU zahtijeva da se uspostave na područjima koja pokriva zakon EU” (za. 55).
Obrazloženje CJEU-a nije vrlo jasno. Razlikovanje komercijalne i investicijske arbitraže problematično je s obzirom na komercijalnu arbitražu, it is also the Member States and the international conventions they are party to that remove the interpretation and application of EU law from the jurisdiction of their courts to arbitral tribunals and leave only a very limited control.
Može biti da je CJEU vidio razliku u dopuštanju pojedincima da rješavaju svoj spor na način na koji smatraju prikladnim i da dozvoli samoj državi da bude dio arbitražnog postupka i da bude vezan presudama koje su uklonjene "iz sustava pravnih sredstava”. Drugim riječima, državu članicu trebao bi obvezati viši standard pri pružanju pravnih lijekova za odluku koja se odnosi na odgovornost države u slučaju kada je potrebno tumačenje i primjena europskog prava.
Ulagačka arbitražna arbitraža unutar EU-a v. Izvanredna EU investicijska arbitraža
Ostavljajući razliku, nije jasno zašto bi se sporazumi o arbitraži sa zemljama izvan Europske unije trebali tretirati drugačije. Na primjer, arbitražni sud osnovan na temelju BIT-a između Rumunjske i Kine potencijalno bi mogao tražiti tumačenje i primjenu prava EU-a, a primjenjivat će se isti pravni lijekovi kao i za arbitraže unutar BIT-a unutar EU-a. CJEU ne objašnjava kako je opravdan ovaj dvostruki standard.
Pozadina slučaja Achmea
As summarised by the CJEU’s priopćenje za javnost, u 1991 bivša Čehoslovačka i Nizozemska sklopili su sporazum o poticanju i zaštiti ulaganja (BIT). BIT unutar EU predviđa da se sporovi između jedne države ugovornice i investitora iz druge države ugovornice moraju rješavati sporazumno ili, Uobičajeno, pred arbitražnim sudom (tamo su 196 BIT je trenutno na snazi između država članica EU).
U 2004, Slovačka je otvorila svoje tržište zdravstvenog osiguranja za privatne investitore. Achmea, poduzetnik koji pripada nizozemskoj osiguravajućoj grupi, u Slovačkoj je osnovao podružnicu radi pružanja usluga privatnog zdravstvenog osiguranja. Međutim, u 2006 Slovačka je djelomično preokrenula liberalizaciju tržišta zdravstvenog osiguranja, a posebno zabranjeno raspodjelu dobiti ostvarene djelatnošću zdravstvenog osiguranja.
U 2008, Achmea je pokrenuo arbitražni postupak protiv Slovačke pod BIT-om, na osnovu toga što je zabrana bila u suprotnosti s sporazumom i nanijela joj financijsku štetu. U 2012, arbitražni sud je utvrdio da je Slovačka zaista prekršila BIT, i naložio mu da plati odštetu Achmei u iznosu od približno 22,1 milijuna eura.
Slovačka je tada pokrenula tužbu pred njemačkim sudovima za ukidanje presude arbitražnog suda. Slovačka je zauzela stav da je arbitražna klauzula u BIT-u suprotna s nekoliko odredaba Ugovora o FEU.
Bundesgerichtshof (Savezni sud pravde, Njemačka), saslušanje predmeta u žalbenom postupku, pitao Sud Europske unije da li je arbitražna klauzula koju je osporavala Slovačka kompatibilna s Ugovorom FEU.
Mišljenje generalnog advokata
The CJEU ruled directly against the Mišljenje generalnog odvjetnika Wathelet who concluded that “Članci 18, 267 i 344 TFEU se mora tumačiti tako da ne sprečava primjenu mehanizma za rješavanje sporova između investitora i države uspostavljen bilateralnim investicijskim sporazumom sklopljenim prije pristupanja jedne od država ugovornica Europskoj uniji” (za. 273).
Generalni odvjetnik Wathelet mišljenja je da su karakteristike arbitražnih sudova konstituiranih u skladu s BIT-om slične onima u trgovačkoj arbitraži. Posebno, oni omogućuju običnim sudovima i sudovima država članica da osiguraju poštivanje načela prava EU i cilja ujednačenog tumačenja prava EU i poštivanja europskih pravila javne politike (najbolji. 244-245).
Generalni državni odvjetnik Wathelet također je istaknuo da u međunarodnoj trgovačkoj arbitraži također postoji rizik od donošenja presude nespojivih sa pravom EU-a i s načelom međusobnog povjerenja. Unatoč tim rizicima, CJEU nikada nije osporio njegovu valjanost. Arbitraža pitanja prava EU o tržišnom natjecanju između pojedinaca nije nepoznata. Prema Wathelet "Stoga, ako međunarodna arbitraža među pojedincima ne narušava dodjelu ovlasti utvrđenih Ugovorima EU-a i FEU-a, prema tome, autonomiju pravnog sustava EU, čak i ako je država stranka u arbitražnom postupku, (203) Mislim da se isto mora primjenjivati u slučaju međunarodne arbitraže između investitora i država, tim više jer neizbježna prisutnost države podrazumijeva i veću transparentnost (204) a i dalje ostaje mogućnost da će država morati ispunjavati svoje obveze prema zakonodavstvu EU postupkom za neizvršavanje obveza na temelju članaka 258 i 259 UFEU” (za. 259).
Zaključak
U zaključku, CJEU nažalost nije bio vrlo jasan u presudi Achmea pokušavajući napraviti razliku između trgovačke i investicijske arbitraže i ostavljajući mnoga pitanja o utjecaju presude Achmea na Ugovor o energetskoj povelji i općenito otvorenih arbitražnih arbitraža izvan EU-a.