Međunarodni arbitražni sporazumi obično imaju oblik klauzula u komercijalnim ugovorima ili investicijskim ugovorima kojima se stranke slažu da arbitriraju buduće sporove (sporazum za kompromis). Međunarodni arbitražni sporazumi samostalni su ugovori koji, prema doktrini o razdvajanju, preživjet će temeljni ugovor koji ih sadrži u slučaju da se takav ugovor proglasi ništavnim.
Međunarodni arbitražni sporazumi može se izraditi na više različitih načina i poprimiti sve oblike i oblike, a termini "ICC arbitraža" ponekad mogu biti dovoljni da spor podnesu arbitraži pod okriljem Međunarodne trgovačke komore u Parizu. Međutim, kako bi se izbjegla neizvjesnost u arbitražnom postupku, najrazumnije je da se stranke uključe, u njihovim međunarodni arbitražni sporazumi, način imenovanja, broj i kvalifikacije arbitara, opseg sporova podnesenih arbitraži, sjedište arbitraže, jezik arbitraže, primjenjivi zakon i arbitražna institucija koja će osigurati arbitražna pravila koja reguliraju procesna i administrativna pitanja. Ovisno o vrsti spora koji bi mogao nastati iz ugovornog odnosa, stranke mogu poželjeti ići dalje i posebno osigurati povjerljivost, ubrzana proceduralna pravila, troškovi reprezentacije, itd.
Oprezne stranke najčešće ih koriste međunarodni arbitražni sporazumi na temelju klauzula koje je predložila Međunarodna trgovačka komora u Parizu (ICC) i londonskim sudom za međunarodnu arbitražu (LCIA) dostupno u https://iccwbo.org/products-and-services/arbitration-and-adr/arbitration/standard-icc-arbitration-clauses/ i http://www.lcia.org/dispute_resolution_services/lcia_recommended_clauses.aspx
U slučaju da dođe do spora i ugovor ne sadrži klauzulu o rješavanju spora, stranke se mogu složiti s „kompromis"U tom slučaju međunarodni arbitražni sporazum ima oblik sporazuma o podnošenju koji predviđa arbitražu već postojećeg spora.
Kao međunarodni arbitražni sporazumi uputiti spor nevladinom donositelju odluke koji će donijeti konačnu i obvezujuću nagradu, ne bi trebali pogrešiti sporazume o odabiru foruma koji predviđaju sporazum stranaka da se budući spor rješava na određenom nacionalnom sudu (forum) i rezultira presudom nacionalnog suda.