UK SUPREME SUD PROTIV RAZMATRANJA PROTIVOSKOLJNIH INJUNKCIJA
Ust-Kamenogorsk Hidroelektrana JSC v AES Ust-Kamenogorsk Hidroelektrana LLP [2013] QKSKU 35
U odluci u Ust-Kamenogorsk Hidroelektrana JSC v AES Ust-Kamenogorsk Hidroelektrana LLP [2013] QKSKU 35, predao na 12 lipanj 2013, Vrhovni sud razmotrio je jesu li engleski sudovi nadležni donijeti zabranu glede nastavka ili pokretanja stranih postupaka pokrenutih povredom arbitražnog sporazuma, čak i ako nema stvarnog, predložena ili namjeravana arbitraža.
pozadina
LLP hidroelektrana AES Ust-Kamenogorsk ("Aasuk") bio je primatelj i najmoprimac a 25 godina koncesije dodijeljene sporazumom od god 23 srpanj 1997 sklopio s Ust-Kamenogorskom hidroelektranom JSC („JSC”) koja joj daje pravo za upotrebu hidroelektrane za proizvodnju energije u Kazahstanu. Ugovor o koncesiji uključivao je arbitražnu klauzulu koja predviđa arbitražu u Londonu u slučaju bilo kakvih sporova.
U 2009, nakon sporova između stranaka, JSC je pokrenuo postupak protiv AESUK-a na kazahstanskim sudovima. AESUK je nakon toga pokrenuo postupak pred engleskim Trgovačkim sudom tvrdeći da je arbitražna klauzula valjana i izvršna i bez privremene privremene sudske mjere protiv tužbe, kojom se JSC sprječava u provođenju postupka pred kazahstanskim sudovima.
AESUK nije započeo, i nije imao namjeru ni želju započeti, bilo koji arbitražni postupak. Njeno je stajalište da JSC ne bi trebao nastaviti ili biti slobodan nastaviti sudski postupak protiv njega - ukoliko pokrene arbitražni postupak, AESUK bi branio taj postupak.
Naredbom datiranom 16 travanj 2010, Burton J, sjedi u Višem sudu, odobrio AESUK-u takvu izjavu zajedno sa zabranom u vezi sa pokretanjem postupka protiv JSC-a (https://bailii.org/ew/cases/EWHC/Comm/2010/772.html). Naredbom datiranom 1 srpanj 2011, Apelacijski sud odbio je žalbu JSC-a protiv Burton J-ove naredbe (https://bailii.org/ew/cases/EWCA/Civ/2011/647.html).
JSC podnio je žalbu.
Presuda Vrhovnog suda
Vrhovni sud jednoglasno je odbio žalbu, držanje da su engleski sudovi imali dugogodišnju i priznatu nadležnost za obuzdavanje stranih postupaka dovedenih protivno arbitražnom sporazumu, čak i tamo gdje nije bilo arbitraže ili razmišljanja, pod uvjetom da strani postupci nisu bili u dosegu konvencija Bruxelles / Lugano nakon odluke iz West Tankers Inc protiv Allianz SpA (nekadašnji RAS Adriatic Susret Sicurta SpA) (Prednji komor) (Slučaj 185/07) [2009] 1 AC 1138. U Zakonu o arbitraži nije bilo ničega 1996 što je tu moć uklonilo sa sudova.
U donošenju odluke Vrhovnog suda, Lord Mance naznačio je:
• Arbitražni sporazum rezultira „negativnom obvezom“ pri čemu obje strane izričito ili implicitno obećavaju da će se suzdržati od pokretanja postupka na bilo kojem forumu osim foruma navedenom u arbitražnom sporazumu. Ovo negativno obećanje da neće započeti postupak na nekom drugom forumu jednako je važno kao i pozitivni dogovor o forumu.
• Odredbe Zakona o arbitraži 1996 vezano za utvrđivanje pitanja nadležnosti nije bilo sveobuhvatno, i primjenjuje se samo ako je arbitražni postupak bio pješice ili razmatran.
• Prema tome, Zakon o arbitraži 1996 nije imao nikakve veze s tim može li sud odrediti odštetnu pomoć u skladu sa odredbom čl 37 Zakona o starijim sudovima 1981 gdje arbitraža nema pješice ili razmišljanja.
• Opća snaga pružena odjeljkom 37 Zakona o starijim sudovima 1981 mora se provoditi osjetljivo i, posebno, s dužnim poštovanjem prema shemi i uvjetima Arbitražnog zakona 1996 kada je bilo koja arbitraža bila pješice ili predložena.
• Otvoren je i za sud pod Odjelom 37 Zakona o starijim sudovima 1981, ako to smatra prikladnim, privremeno izdati bilo kakvu zabranu, do iščekivanja ishoda tekućeg ili predloženog arbitražnog postupka, a ne konačna osnova.
Tako, zabrane protiv tužbe ostaju dopuštene kada se donose u vezi s stranim postupcima izvan EU, čak i kada nije pokrenuta arbitraža.
Unutar same EU, kao što će se mnogi prisjetiti iz Zapadni tenkeri odluka, zabrane protiv tužbe daleko su vjerojatnije da će uspjeti zbog Zapadni tenkeri odluka i srodna jurisprudencija. Za onima kojima je potreban brzi preokret, Zapadni tenkeri nastao prilikom sudara na na Siciliji između najamnog plovila i pristaništa u vlasništvu čartera. Povelja je osigurala da se sporovi mogu uputiti na arbitražu u Engleskoj, ali su iznajmljivači započeli postupak protiv vlasnika plovila na sicilijanskom sudu. The Sud presudio da engleski sud ne može odobriti zabranu sudske tužbe za obuzdavanje sicilijanskog postupka u korist engleske arbitraže, jer bi to bilo protivno općem načelu da svaki SAD sud koji vodi spor mora sam utvrditi je li nadležan za rješavanje spora prije njega; i to bi bilo u neskladu s uzajamnim povjerenjem koje se duguju sudovima država članica.
– William Kirtley, Lazareff Le Bars