U ovom sporu, tužitelj je bio dio konzorcija koji je posjedovao većinski udio u MetroGasu, za distribuciju prirodnog plina u Buenos Airesu.
Prije 2001 financijska kriza, Argentinski zakon predviđao je da se tarife za plin izračunavaju u američkim dolarima radi profitabilnog povrata. Međutim, kriza je dovela do hitnih mjera, od kojih je jedan uveo novi izračun tarifa za plin uz tečaj jednog dolara za jedan peso od američkog dolara za argentinski pesos.
Kao rezultat, tužitelj je podneo arbitražu prema UNCITRAL arbitražnim pravilima i Sporazumu između Vlade Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske i Vlade Republike Argentine za promicanje i zaštitu investicija („BIT”). Tužitelj je tvrdio kršenje BIT-a nezakonitom eksproprijacijom njegovih ulaganja i kršenjem dužnosti Argentine da zaštiti investiciju (Članak 2.2 BIT-a).
Arbitražni sud presudio je u 2007 da nije bilo ilegalne eksproprijacije, ali je utvrđeno kršenje čl 2.2 BIT-a i dodijelila tužitelju naknadu štete u iznosu od USD 185,285,485.85. Tribunal se također odrekao navodnog zahtjeva, pronađeno u čl 8 BIT-a, do arbitražnog postupka moglo je doći tek kad su podneseni sporovi 18 mjeseci lokalnim sudovima države domaćina, koji je osporavan pred Apelacionim sudom za okrug Distrikta Columbia i potom Vrhovnim sudom SAD-a.
Vrhovni sud SAD-a presudio je na pitanje je li sud Sjedinjenih Država, u ocjeni arbitražne presude donesene na temelju Ugovora, trebaju tumačiti i primjenjivati lokalni zahtjev za parnice opet, ili s poštovanjem koje sudovi obično duguju arbitražnim odlukama.
Američki Vrhovni sud odluku je donio u ožujku 5, 2014, s većinom strana koje ulazi u Arbitražni sud te utvrđuje da su arbitri kompetentni za tumačenje lokalnih parničnih odredbi BIT-a.
Većina je obrazložila da je BIT redovan ugovor, arbitri bi također bili nadležni odlučivati o takvom pitanju, a činjenica da je ta odredba bila u BIT-u nije ništa promijenila na presudi. Odredba se ne može izričito tumačiti kao uvjet državne suglasnosti za arbitražu i Vrhovni sud nije našao dokaze koji bi mogli dokazati drugačiju namjeru stranaka u tom pogledu.
Glavni sudac Roberts, pridružio im se Justice Kennedy, slagao, što upućuje na to da je odredba o lokalnim parnicama bio značajan uvjet da je Argentina pristala na arbitražu, i da je podnošenje spora sudovima bio uvjet za formiranje arbitražnog sporazuma, a ne stvar izvršavanja postojećeg sporazuma, o čemu bi se trebalo odlučiti opet.